Lucidno i virtuozno

Nedavno sam posjetio atelijer Bane Milenkovića, gdje sam pogledao njegov najnoviji ciklus slika/kolaža Pas II, koji naš poznati slikar od 19. prosinca izlaže u Galeriji Vladimir Filakovac. Ciklus se sastoji od dvadesetak prikaza pasa interpretiranih primjenom raznih tehnika, boja i materijala. Milenković, ljubitelj naglašena i vedra kolorita, ovdje pomalo zatomljuje boje, služeći se njima precizno i svrhovito kako bi postigao specifičan stupanj ravnoteže koji konkretan prizor zahtijeva. Linija je dominantna tehnika kojom su psi oblikovani, dok im kolaž i kontrolirana boja daje karakter. No svaka je slika drukčija, i svaki pas jedinstven. Pas sa zlatnim repom, primjerice, gotovo je u potpunosti plave boje, izuzev repa koji je izveden u zlatnoj boji, ističući tako možda najistaknutiji pseći atribut najizražajnijom bojom. S druge strane, postoji nekoliko pasa koji su uglavnom monokromatski, određeni samo crnom linijom i ravnotežom kolaža različitih papira, koji im svejedno daju začudnu dinamičnost i razigranost.

U svom radu Milenković je usavršio vrlo ekspresivne i kreativne načine izražavanja ljubavi prema životu, prirodi i prirodnome, kroz brojne krajolike određene žarkim bojama i živim potezima. Ciklus Pas II organički je nastavak njegova izražavanja svijeta slikama te povratak vrlo osobnoj temi pasa, koju je već istraživao u prvome ciklusu. Psi na slikama nisu portreti specifičnih pasa, doduše, već općeniti prikazi u kojima se promatrač može pronaći kroz vlastito iskustvo ili vlastite emocije. Kao što kažu da se vlasnici karakterno podudaraju sa svojim psima, tako je vjerojatno da će se i posjetitelji, ovisno o njihovoj osobnosti, karakteru i afinitetu, više pronaći u jednim, a manje u drugim slikama. Također, bitno je uočiti da je pse (inače banalnu temu, nebrojeno puta okaljanu kroz neukusan kič) Milenković ovdje uspio realizirati vrlo elegantno, razigrano, s dušom te zamjetnom dozom visoka umjetničkog talenta.

Zapravo, gledajući slike u njegovu atelijeru, onako nemarno posložene uz policu s bezbrojnim knjigama, bojama, kistovima i papirima, dobio sam dojam da su svi psi vrlo živi, svaki sa svojom osobnošću. Očito je da umjetnik, i sam vlasnik pasa, u slike unosi ljubav prema tim životinjama, dočaravajući šarolike prikaze raznih pasmina i karaktera. Činilo mi se kao da sam ih imao priliku vidjeti u njihovu vlastitu domu i da će s promjenom konteksta – na zidovima galerije – dio te topline možda biti izgubljen. Ako se to i dogodi, kompenzacija zasigurno dolazi u obliku preciznijeg uvida u naslikane detalje, koji u punoj mjeri otkrivaju raskoš Milenkovićeve slikarske virtuoznosti, vidljive tek u konvencionalnim galerijskim uvjetima. Vidjeti neke slike najprije u atelijeru a potom i u galeriji posebna je povlastica.