U znaku Osijeka

Bez obzira na to zove li se to radost igre na sceni, želja za slavom, zasluženi uspjeh, životna očekivanja, samopromocija ili promocija struke, prijepori oko hrvatskoga jala ili kritizerska želja za moći, nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta i dodjela na pozornici središnje nacionalne hrvatske kazališne kuće uvijek izazivaju razočaranja nenomiranih i nenagrađenih i ushite nagrađenih hrvatskih kazališnih umjetnika, njihovih obitelji i prijatelja, a djelomice i šire javnosti.

U jeku teških silnica Domovinskoga rata i velikoga žara za Hrvatsku i hrvatski nacionalni identitet Hrvatsko društvo dramskih umjetnika uz potporu HRT-a i Večernjeg lista 24. studenoga 1992. utemeljuju Nagradu hrvatskog glumišta. Naime, 24. studenoga 1860. glumac Vilim Lesić nakon burnih je rodoljubnih prosvjeda građanstva, a prema uputama Dimitrije Demetra, prekinuo predstavu u Zemaljskom kazalištu i objavio općinstvu „da će se od sutrašnjega dana na zagrebačkoj pozornici govoriti samo hrvatski“.

Godine 1992. Nagradu za životno djelo dobiva redatelj Vlado Habunek. Od 1993. godine 24. studenog redovito se dodjeljuju nagrade i u svim drugim kategorijama na svečanosti u zagrebačkom HNK-u, danas uz budnu koordinaciju tajnice HDDU-u Marije Filipović. HDDU-om predsjedava dramska umjetnica Perica Martinović.

Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje u području drame žiri je dodijelio glumici Ingi Appelt, Osječanki rodom, koja je na sceni Kazališta Gavella pet desetljeća, ističući njezinu iznimnu glumačku vrsnost u suvremenom hrvatskom kazalištu te bogatstvo filmskih i televizijskih uloga. Dodali bismo i: preciznost, samozatajnost, inteligenciju i unutarnju energiju. Nagradu za svekoliko umjetničko djelovanje u kategoriji opereta / mjuzikl dobila je glumica i pjevačica Veronika Durbešić, rodom Zagrepčanka, koja se istaknula ulogama u matičnom Kazalištu Komedija, u Teatru &TD, Dramskome kazalištu Gavella te kao članica ansambla za suvremene glazbene tendencije ACEZANTEZ pod ravnanjem Dubravka Detonija, redovito gostujući s njima širom svijeta. Umjetnicu odlikuje talent za komične uloge, što se vidjelo i na dodjeli, ali i lucidno odstupanje od svijeta monotone stvarnosti.

Za najbolju predstavu u cjelini u području drame žiri je nominirao tri estetski drukčije i kvalitetom različite predstave, priklonivši se mišljenju raznih dosadašnjih žirija da je najbolja predstava Hinkemann Ernsta Tollera Zagrebačkoga kazališta mladih u režiji Igora Vuka Torbice o sudbini povratnika iz rata zasnovana na cirkuskim elementima i montaži atrakcija, scenska priča o nasilju, poniženju i primitivnim strastima. U konkurenciji je bila i predstava Kao na nebu Kaya Pollaka Gradskoga dramskog kazališta Gavella iz Zagreba, nastala prema filmu, o sudbini umjetnika, povratnika u rodni kraj koji postaje dirigent u crkvenom zboru koju redatelj Rene Medvešek režira u duhu svojih kršćanskim i posebnim kazališnim duhom ispunjenih predstava, od Brata magarca naovamo. Tri sestre Antona Pavloviča Čehova HNK-a u Osijeku u režiji Nikole Zavišića osječki intendant određuje kao melankoličnu, a aktualnu predstavu usmjerenu na zabrinjavajuće odlaske iz Slavonije („U Moskvu! U Moskvu!“).

Nagrada Ivici Boban

Za najbolje redateljsko ostvarenje nagradu je, u konkurenciji s Reneom Medvešekom i Igorom Vukom Torbicom, dobila Ivica Boban za režiju Othella prema tragediji Williama Shakespearea u izvedbi Festivalskoga dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara, u kojoj sintetizira nekoliko redateljskih rukopisa, pa i neočekivanu režiju komedije dell’ arte zamišljenu kao hamletovsku mišolovku te svojevrsnu asocijaciju na suvremene televizijske serije. Iz te predstave nijedan glumac nije bio nominiran za nagradu, pa ni Dragan Despot kao Othello, osim suptilne Anje Đurinović kao Desdemone, ali žiri je najboljom glumicom do 28 godina proglasio Lucu Anić u Tri zime, koja je glumačke impulse pokazala naglašeno angažirano, za razliku od treće nominirane, mlade, a umjetnički zrele Ivane Gudelj u ulozi Natalije Ivanovne u Tri sestre.

Za najbolju glavnu žensku ulogu nagradu je dobila glumica Kazališta Gavella iz Zagreba Nella Kocsis, za snažnu ulogu Laure Lenbachove u predstavi U agoniji prema dobro skraćenoj drami Miroslava Krleže Putujućeg kazališta iz Zagreba i Scene Ribnjak Centra mladih Ribnjak, koja na minijaturnoj pozornici kao svojevrsnom ringu pokazuje bitku s nagonima i potonućima. Bez nagrade ostala je Olivera Baljak za potresnu ulogu Tamare, u situaciji galopirajuće degenerativne bolesti, u predstavi Prvi put kad sam ti vidjela lice Olje Lozica Teatra &TD. U toj su konkurenciji bile nominirane i tri vrsne glumice za potpuno različite uloge u istoj predstavi: Tatjana Bertok-Zupković za ulogu Olge, Lidija Kraljić Zavišić za ulogu Irine i Sandra Lončarić Tankosić za ulogu Maše u predstavi Tri sestre A. P. Čehova HNK-a u Osijeku.

Za glavnu mušku dramsku ulogu bez nagrade ostao je Ozren Grabarić, nominiran za dojmljivu ulogu Daniela Daréusa, koja balansira na drhtavu rubu rađanja ljubavi i smrti, u predstavi Kao na nebu, višestruko nagrađen u drugim žirijima za ulogu Majstora ceremonijala u predstavu Hinkemann. Žiri je nagradu dodijelio glumački introvertiranijem, ali isto tako pouzdanu Rakanu Rushaidatu za ulogu Eugena Hinkemanna. Bez nagrade u toj kategoriji ostao je Franjo Dijak za nelagodnu ulogu C. S. Lewisa u predstavi Posljednja Freudova seansa Kazališta Planet art iz Zagreba.

Radoslava Mrkšić nagrađena je za sporednu ulogu Anfise u Tri sestre. Za sporednu mušku dramsku ulogu nagradu je dobio Mladen Vasary za preobrazbama bogatu ulogu u predstavi Malo morgen Nina Škrabea Kazališta KNAP iz Zagreba. Nagradu je za najbolju mušku ulogu mladih umjetnika do 28 godina dobio glumac specifičnoga nerva Romano Nikolić za ulogu Mirka Bradarića u predstavi Duša od krumpira prema istoimenom romanu Dubrovčanina Rade Jarka.

Za najbolju lutkarsku predstavu ili predstavu za djecu i mlade nagrada je pripala predstavi s elementima baleta, Bajci o Žar ptici Kazališta Žar ptica. Ivana Boban dobila je nagradu za najbolju žensku ulogu za angažiranu ulogu Žar ptice u toj predstavi u režiji Ivice Boban. Nagradu za najbolju mušku ulogu dobio je 24-godišnji Bojan Brajčić za ulogu Srđana, Srkija u predstavi Dica koja progovara o više vrsta nasilja.

Žiri je nagradu za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst dodijelio Teni Štivičić za dramski tekst Tri zime, o trima, zapravo četirima, generacijama žena u jednoj kući s bršljanom u Zagrebu u kojoj protječu ideologije od Austro-Ugarske do danas.

Za najbolje redateljsko ostvarenje u radijskoj drami nagradu je dobio Mladen Rutić, jedan od nasljednika sjajnoga Zvonimira Bajsića na Hrvatskom radiju, za režiju Pred jutro – ponedjeljak, 7. rujna 2015. Za najbolje glumačko ostvarenje u TV-drami nagrađen je Franjo Dijak za potresnu ulogu u TV-filmu Trebalo bi prošetati psa prema tekstu punom tuge i boli Tomislava Zajeca, za istu ulogu koju je u predstavi Franke Perković bio ostvario Bojan Navojec, o osamljenosti i odlasku članova obitelji.

Nagrada za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti dodijeljena je Miljenku Sekuliću Sarmi „za nesebičan i predan rad, maštovito kreiranje scenografskih ostvarenja i snažnu umjetničku likovnost i osobnost kojima je trajno obilježio hrvatsko kazalište“. Za najbolju scenografiju nagradu je dobio Damir Zlatar Frey za Vampirsku kroniku Jure Grando u pulskom INK-u, koja oslikovljuje „mistično srce Istre“, Mirjana Zagorec nagrađena je za kostimografiju u Komedijinu mjuziklu Mamma Mia, kojom konkretizira vizualni identitet članova grupe ABBA u filmu i svjetski poznatu mjuziklu. Ne znamo zašto nije nominirana Doris Kristić, koja je uspješno ostvarila niz pohvaljenih kostimografija ove godine.

Za najbolju predstavu u kategoriji operete i mjuzikla nagradu je dobila predstava Moje pjesme, moji snovi HNK-a u Osijeku u maštovitoj, a na filmu zasnovanoj režiji Nine Kleflin, koja nije dobila nagradu: žiri se odlučio za Igora Barberića, za režiju i koreografiju uvijek puna, a scenski predvidljiva mjuzikla Mamma Mia. Ako gledamo pjevački udjel, nagradu za najbolju žensku ulogu zaslužila je Danijela Pintarić za ulogu Ružice u mjuziklu Legenda Ružice grada i za ulogu Tanye u mjuziklu Mamma Mia. Najviše zahvaljujući glumačkom udjelu Jakov Bilić nagrađen je za ulogu Đure Bedara u mjuziklu Matilda HNK-a u Šibeniku. Za iznimno ostvarenje mladih umjetnika do trideset godina nagradu su dobila Djeca iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi HNK-a u Osijeku.

U području plesne umjetnosti žiri se odlučio nagrade dodijeliti malim i neovisnim, a ne institucionalnim sastavima: za najbolju plesnu predstavu u cjelini nagrada je pripala predstavi Ms Fox invited Ms Cat for tea and chit-chat one late late afternoon last summer prema tekstu Virginije Woolf scenski lucidnih i izvođački duhovitih Silvije Marchig, Ive Nerine Sibile i Josipa Maršića Kik Melone i Teatra&TD. Nagrada za najbolje koreografsko ostvarenje pripala je Bruni Isakoviću za Nečastive Studija za suvremeni ples, Festivala Perforacije i Domina iz Zagreba u suradnji sa ZKM-om; za najbolju žensku ulogu intrigantnoj Petri Chelfi za ostvarenje u predstavi Spone Zagrebačkoga plesnog ansambla u suradnji sa ZKM-om, a za mušku ulogu ljudski i izvođački fascinantnu Slađanu Livnjaku za ostvarenje u predstavama Octet-Stream i From Body to Body IMRC-a i Hrvatskog instituta za pokret i ples iz Zagreba.

Žiri za dramu činili su: Branka Cvitković (predsjednica), Nada Abrus, Maja Gregl, Želimir Mesarić, Andrija Tunjić. Žiri za operetu i mjuzikl djelovao je u sastavu Mirjana Bohanec Vidović (predsjednica), Tonči Bilić, Mladen Janjanin. U žiriju za ples bili su: Maja Đurinović (predsjednica), Aleksandra Mišić, Sanja Petrovski.

O ukusima se ne raspravlja

Redatelj scenske provedbe na svečanosti dodjele nagrada u HNK-u u Zagrebu bio je Dražen Ferenčina, a scenarij je napisala Zinka Kiseljak. Autori su odlučili Shakespeareovu godišnjicu obilježiti nizom jednostavnih skečeva koji su inscenirali tragediju Hamlet odostražno, a sve je imalo zabavni i estradni prizvuk. Shakespearea je utjelovio glumac Duško Modrinić, a voditelji su bili također članovi HNK-a u Osijeku Aleksandar Bogdanović i Aljoša Čepl. Priredba se odvijala kao mozaik videozapisa nominiranih i kratkih govora nagrađenih umjetnika uza sudjelovanje umjetnika HNK-a u Zagrebu i uručitelja nagrada – dužnosnika i političara. Najradosniji na svečanoj dodjeli u Zagrebu bili su Osječani, što zbog velikoga broja nominacija i nagrada, što zbog nagrađene razdragane djece.

Ukupno je u konkurenciji za nagradu bila 81 predstava. De gustibus non est disputandum. Kao dramaturginja i teatrologinja koja je prije nekoliko godina sama bila članica žirija, mogu samo reći da bih od ovdje predočenih nominirala samo tridesetak posto, a od ovdje nagrađenih nagrade dala tek nekolicini.

Dodjela se događala u znaku Osijeka: osječki HNK imao je deset nominacija u najvažnijim kategorijama, a Dječje kazalište Branka Mihaljevića jednu. Na svečanosti, koju je korektno režirao Ivan Miladinov, zapjevalo je četrnaestero djece kapetana Von Trappa iz mjuzikla Moje pjesme, moji snovi, pa smo se i ove godine mogli uvjeriti koliko je umjetnicima stalo da dobiju taj hrvatski kazališni Oscar, koji publiku nerijetko razočara i kojemu se uvijek vraća.