Monteverdijevi uzdasi

Ansambl Antiphonus svoje je sada već dugogodišnje istraživanje glazbe Claudija Monteverdija i prije četiri godine izrečenu namjeru, obećanje da izvede sve njegove knjige madrigala, nedavno iskazao na djelu, dvama velikim projektima. Prošlu sezonu zatvorili su cjelovitom Petom knjigom madrigala, a na otvaranju nove koncertne sezone Triade u Muzeju za umjetnost i obrt, 22. studenoga, predstavili su integralnu izvedbu Monteverdijeve Šeste knjige madrigala. No tu nije kraj, već u ovoj sezoni putuju dalje na krilima Monteverdijevih nježnih melodija, pa su za završetak sezone, u travnju, najavili izvedbu još jedne knjige madrigala – Prve.

Monteverdi je Šestu knjigu madrigala objavio 1614. u Veneciji, ona sadržava ukupno osamnaest skladbi, a skladao ju je za pet glasova, uz iznimku posljednjeg madrigala, u kojem dodaje još dva glasa. Zbirka je objavljena nakon što je Monteverdi primljen u uglednu službu maestra di cappella u venecijanskoj crkvi sv. Marka, no madrigali su vjerojatno nastali prije njegova dolaska u Veneciju, jer su i prije „službene“ objave iz ruke u ruku neslužbenim kanalima kolali prijepisi pojedinih djela iz zbirke. Kao i Peta knjiga, i Šesta sadržava dva tipa madrigala, starije, a cappella, te one novijeg stila, skladane uz instrumentalnu pratnju – continuo.

Ansambl je istaknuo profinjenu atmosferu, u kojoj je izlaganje Monteverdijevih madrigala započeo koncentrirano i s istančanim osjećajem za stil. Na koncertu je continuo-pratnju ansamblu u pojedinim madrigalima pružao mladi glazbenik iz Slovenije, Erazem Grafenauer na arhilutnji, uz nekoliko instrumentalnih interludija. Tijekom 70-minutne zahtjevne izvedbe sopranistice Ana Jembrek i Monika Cerovčec, altistica Martina Borse, tenori Ivan Bingula i Siniša Galović te bas Tomislav Fačini u mnogobrojnim trenucima publiku su omamili lijepim fraziranjem, oblim klizanjem kroz Monteverdijeve melodije, osobito lijepo ispjevanim uzdasima i uronjenošću u atmosferu sjete, koju su vješto oblikovali u izvedbi zbirke koja sadržava čak dva „podciklusa“ tužaljki (Lamento d’Arianna i Lagrime d’amante al sepolcro dell’amata). Vrlo ugodna bila je i dikcija članova ansambla, razumljiva, a prirodna. Prema sredini izvedbe ponegdje je koncentracija popustila pa poneki akordi nisu zazvučali sasvim precizno i čisto, a u polifonom tkanju dugih melodija izgubila se preglednost, no zaključenje knjige vratilo je život i entuzijazam u ansambl pa su posljednji madrigal, Presso un fiume tranquillo, ispjevali možda s najvećim veseljem u glazbovanju. U tom se madrigalu ansamblu pridružila i sopranistica Anabela Barić, čiji je svijetli, zvonki glas potpuno promijenio atmosferu, a u madrigalu je ispjevala mali duet s tenorom Sinišom Bingulom, s čijim se glasom odlično stapala. Bingula je inače čitavom koncertu dao posebnu notu, prirodno lijepim glasom rasvjetljujući svaki od madrigala. Osim njega, važan čimbenik u cjelokupnoj, toploj i mekoj boji ansambla, svakako je bila i sopranistica Monika Cerovčec, ovaj put ne u prvome planu, ali vokalno itekako prisutna i primjetna.

U cjelini, bila je to vrlo ugodna i meditativna večer za sve slušatelje, koji su u kolopletu melodija zaboravili na protok vremena. Ponovno posve popunjen Muzej za umjetnost i obrt dokazao je kako ovakvi programi itekako imaju svoju publiku, koju uvijek iznova privlače, a snažan pljesak potvrdio je kako Antiphonus ima vjerne pratitelje koji prepoznaju umjetničku vrijednost i zaokruženost njihovih koncerata.