Bard u notama

Muzička akademija u Zagrebu od preseljenja u novu zgradu sve se više otvara javnosti i priređuje različite multidisciplinarne sadržaje, ponajprije predavanja zanimljiva širem krugu poznavatelja i ljubitelja glazbe i umjetnosti. Tako je u sklopu projekta Shakespeare i glazba, koji je Muzička akademija organizirala u povodu 400. obljetnice smrti Williama Shakespearea, uz izvedbu Sna ivanjske noći Felixa Mendelssohna, scenske glazbe za Shakespeareovu istoimenu komediju, od 14. do 25. studenoga održan i niz predavanja o različitim aspektima Shakespeareova odnosa prema glazbi i odnosa glazbene umjetnosti prema Shakespeareu – sve od njegova doba pa do suvremenosti. I sam posvećen Shakespeareovim djelima i njihovim prijevodima, prevoditelj Mate Maras tako je izlagao o životu i djelu Williama Shakespearea, posvećujući se posebno prikazivanju trenutaka u njegovim djelima u kojima se spominje glazba, kao i glazbi koja se u Shakespeareovo vrijeme čula s pozornica.

Docent Tomislav Brlek s Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta idući je dan govorio upravo o Snu ljetne noći, njegovim mnogobrojnim adaptacijama i izmjenama tijekom gotovo četiri stoljeća bivanja na pozornici. S istog odsjeka, ali s Katedre za dramatologiju i teatrologiju došla je i iduća govornica, Lada Čale Feldman, koja se u predavanju pod naslovom Shakespeare, glumci i gluma: između ponosa i predrasude osvrnula na odnos Shakespeareova teksta i glume, posebice glume kakva je bila u autorovo doba. Profesorica Tatjana Jukić s Odsjeka za engleski jezik i književnost istog fakulteta pogled je proširila na filmsku umjetnost te se u predavanju Shakespeare i klasični Hollywood koncentrirala na glasovitu ratnu komediju Ernsta Lubitscha iz 1942. i redateljev tretman „zadanog“ Shakespeareova teksta, odnosno udaljavanje od predloška i reinterpretaciju autorovih zamisli.

Pogled iz glazbene struke pružio je predavač Ivan Ćurković s Muzičke akademije, govoreći o glazbenim adaptacijama Shakespeareovih djela u 17. stoljeću, skladateljima posebno zanimljivu Snu ivanjske noći, koji je u operno ruho odjenuo barokni skladatelj Henry Purcell. To je bilo i prvo u nizu od tri predavanja o Shakespeareovu susretu s pojedinim skladateljima; slijedila je povjesničarka Monica Priante, koja je izlagala o trima skladbama Giuseppea Verdija nadahnutima Shakespeareom (Macbeth, Otello, Falstaff) i općenito o Verdijevu nimalo ravnodušnu odnosu prema Shakespeareu, dok je dan poslije akademik Zoran Juranić, skladatelj, predstavio Shakespeareov utjecaj na „domaćem terenu“, kroz glazbu Stjepana Šuleka, odnosno njegove opere Koriolan i Oluja. Posljednju riječ imale su studentice muzikologije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Sara Blažev i Marija-Katarina Jukić, a njihovo predavanje Susreti Felixa Mendelssohna i Williama Shakespearea u Snu ivanjske noći zaključilo je govoreni dio projekta i ujedno poslužilo kao uvod u finale: scensko uprizorenje Mendelssohnova Sna ivanjske noći, op. 61, održano 25. studenoga u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, u izvedbi solista, zbora i simfonijskog orkestra Muzičke akademije u Zagrebu pod ravnanjem maestra Mladena Tarbuka, uz sudjelovanje Akademije dramskih umjetnosti, Tekstilno-tehnološkog fakulteta i Arhitektonskog fakulteta, Studija dizajna, Sveučilišta u Zagrebu.