Dostojno stripovskog originala

Iako kao ravnatelj Žar ptice potpisuje tek dvije predstave, Drago Utješanović na programu ima već dva hita. Dok prva hit predstava, Zvižduk s Bukovca, dobrim dijelom leti na krilima slavnoga predloška, nova predstava, Durica – male ljubavi, osvaja na svim razinama.

Jedna od omiljenih dječjih junakinja, malena brundalica i prgavica, dosad je, zahvaljujući svom autoru Ivici Bednjancu, osvajala djecu putem svog izvornog medija – stripa. Kako dobitnu kombinaciju ne treba mijenjati, tako su redateljica Renata Carola Gatica i dramaturginja Dunja Fajdić odlučile na sceni zadržati sve adute – i Ivicu, i Duricu, i Duričine kompiće, i – strip. Ivica je postao pripovjedač koji se javlja iz offa, Durica i prijatelji zavladali su scenom, dok se strip rasprostro od redateljskog i vizualnog koncepta do vrlo zanimljiva pojačivača radnje, karaktera i emocija.

Durica je, kao što svi, maleni i veliki, znaju, slatka djevojčica u prevelikim štiklama i pokatkad nezgodna karaktera. U predstavi, Durica je prvašica koja se upoznaje sa školom, prijateljstvom te paletom emocija, od sreće i nježnih osjećaja do tuge i razočaranja. I dok većina djece na prva razočaranja reagira suzama, mala i ponosna Durica duri se. No durenje ipak nije rješenje za sve probleme, što će i Durica usput shvatiti.

Kao što smo već rekli, redateljica Renata Carola Gatica predstavu je naslonila na strip, uplevši ga u nekoliko slojeva cjeline. Tako je scenograf i kostimograf Patricio Alejandro Aguero Marinõ pozadinu scene oblikovao od šest kadrova iz kojih naši junaci ulaze u scensku igru, ali i koje oživljavaju kroz vlastitu igru. Također, vrlo zgodnim kostimima i perikama, vjernim tati Bednjancu te razigranim svjetlom Gorana Jurkovića odlično je prenio Duricu i prijatelje na scenu, efektno „smanjivši“ glumce (pre)velikim perikama, haljinama i pjegicama. Redateljica je iz stripa posudila način građenja priče i predstavljanja likova, kao i oblačiće kojim su likovi dočaravali emocije, čuđenja, poteze, unutarnje misli i stavove. Ti oblačići funkcionirali su kao emotikoni, danas neizbježni u dječjoj, ali i odrasloj komunikaciji, povezavši Duricu sa suvremenim medijima. Ujedno, svojom su duhovitošću i povremenom neočekivanošću pojačavali izraze likova, davši im time vjetar prema komici i karikaturi.

Na izvedbenom planu korak prema duhovitoj, stripovskoj karikaturi dao je ritam. Predstava se dobrim dijelom naslanjala na odlično koreografiran pokret (Damian Cortes), točnost ulazaka i izlazaka, grupne scene, usporene kadrove i druge vrlo privlačne i tečne koreografske igre. Kod takvih predstava kvaliteta izvedbe katkad jako oscilira, ovisno o uigranosti i raspoloženosti glumaca. Na prvoj reprizi, u nedjelju 13. studenoga, glumačka ekipa bila je dobro raspoložena te je ritam pao tek dvaput u drugom dijelu predstave. Kad smo kod pada, predstava u cjelini lagano je pala pri kraju, kao da je odlučila malo predahnuti prije velikog i fino razigrana finala. Nama bi bilo draže da je taj predah uklonjen dramaturškim škarama. Važan sloj predstave čine privlačni songovi koje je skladatelj Nikša Marinović fino uklopio u razigranu cjelinu te su bili važan element u držanju visoke razine igre i pažnje.

Glumci su, svatko na svoj način, zakoračili u stripovsku karikaturu, uspješno i duhovito igrajući međusobno te dijalogizirajući s vlastitim oblačićima kroz emociju, gestu i mimiku. Dunja Fajdić naslovnu je Duricu oblikovala malo naglašenijim glumačkim izrazom koji je dizao predstavu glumačkom energijom, iz zgodne karikature na nekoliko mjesta zamalo upavši u lagano preglumljavanje. Petar Atanasoski vrlo je duhovito u Bibiju naglasio verbalni sloj, pokretom zakoračivši u zabavnu karikaturu. Paola Slavica oblikovala je veoma sladak i simpatičan lik malene Lele (alternacija s Karolinom Horvat), ne gurajući je u prvi plan, već izvlačeći maksimum iz lika kroz duhovit i koncentriran pokret (posebno je dobra bila u usporenom pokretu) te simpatične minijature iz drugoga plana. Dean Krivačić (alternacija sa Zoranom Pribičevićem) imao je dosta nezahvalnu ulogu – razigrati Lastana, čija je uloga bila uglavnom statično pojašnjavanje „težih“ pojmova. Iako su i kod njega dramaturške škare mogle biti oštrije, uspio je legendarnu sveznalicu pretočiti u zabavan i duhovit lik. Vesna Ravenšćak Lozić (alternacija Ana Marija Vrdoljak) učiteljicu je oblikovala kao simpatičnu, no ne i odveć pomaknutu, dok je Gorana Marin (alternacija Paola Slavica) Duričinu sestru Marinu oblikovala nedovoljno luckastom tinejdžericom, no nije ni imala mnogo prostora za njeno razigravanje.

Zaključno, Durica – male ljubavi, zabavna je, zaigrana i pomaknuta predstava, koja je najslavnijoj fiktivnoj durici podarila scenski život dostojan stripovskog originala.