Vijenac 593

Književnost

Katalonska književnost: JOSEP PLA, USKA ULICA, prev. Dubravka Poljak

Čudesan malomišćanski teatar

Božidar Alajbegović

Josep Pla bio je vrlo produktivan katalonski pisac i novinar, rođen 1897, a preminuo 1981. S opusom koji broji više od 30.000 stranica, a obuhvaća velik broj žanrovski različitih djela – romana, putopisa, kratkih priča, reportaža i publicističkih djela političke tematike – svrstava se među najvažnije katalonske pisce 20. stoljeća. Do nedavna Sandorfova izdanja njegova romana Uska ulica Josep Pla u nas nije bio prevođen, što se pokazuje velikim propustom s obzirom na visoku kvalitetu romana.

Riječ je o vrlo opuštenom, ležernome štivu, vrlo jednostavne fabule i građenu anegdotalno, kratkopričaški. Početak je 1950-ih i u zabačeni gradić Torrelles u španjolskoj oblasti Katalonija, desetak kilometara udaljen od morske obale, na službu iz Barcelone dolazi mladi veterinar. On useljava u malenu kuću, za kuharicu uzima osebujnu Francisquetu, i postupno se upoznaje s gradićem i njegovim stanovnicima. Ležernim i elegantnim stilom autor niže mladićeva iskustva pri susretima s dotad mu nepoznatim ljudima i novom sredinom, posredujući opuštenu atmosferu života malenoga mediteranskog gradića, gdje svatko svakoga poznaje i gdje je zavirivanje „preko plota“, u tuđi tanjur, „takujin“ i postelju opće raširena zanimacija i gotovo jedina zabava.

Iz navedenoga razvidno je da je riječ o prozi umnogome bliskoj npr. onoj Miljenka Smoje, ali Uska ulica na više mjesta iz sjećanja izvlači i Marinkovićeve inzularno ambijentirane novele, kao i Novakov Izgubljeni zavičaj. Sitne bračne svađe, borbe za nasljedstvo, rivalstvo među obrtnicima i slična, ne odveć dramatična zbivanja i obilježja svakodnevne malomišćanske rutine te život mjestašca koji se uglavnom odvija na ulici, u kavanama, na tržnici, u brijačnici Josep Pla iznosi nesvakidašnjom elegancijom. U oslikavanju mikrokozmosa jedne mediteranske malomišćanske sredine i posredovanju tamošnje opuštene atmosfere te svakodnevnog života jednostavnoga, neopterećenog puka uglavnom sastavljena od ljudi koji dane proživljavaju bez mnogo ambicija, ali zato i bez stresa, truda i znoja, Josep Pla, kako i u uvodnoj bilješci romana naglašava, poseže za Stendhalovom „teorijom zrcala“. Odnosno, strukturiravši roman na način ulančana niza kratkih poglavlja svako od kojih je nalik kakvoj kratkoj priči ili anegdoti, autor zrcali život Torrellesa i njegovih stanovnika autentično i vjerodostojno, bez uljepšavanja detaljno u umjetničku formu prenoseći malomišćansku stvarnost i životnu zbilju, kako one lijepe tako i loše strane te zbilje.

No, iako se mještanima Torrellesa ne zbivaju nikakve prijelomne, sudbonosne zgode (osim jedne neželjene trudnoće) – a što je u skladu s Plaovom tezom iz uvodne bilješke da je istinski život najčešće u mnogo manjoj mjeri ispunjen uzbudljivim zbivanjima od svakog romana – ipak je posrijedi vrlo sadržajna knjiga. Osim široke galerije zanimljivih, često i osebujnih, a uvijek maestralno predočenih likova, tomu doprinosi autorova pripovjedna vještina, očitovana u stilskoj eleganciji i uvjerljivosti opisa geografskog i društveno-socijalnog ambijenta u koji radnju smješta, kao i način na koji pristupa likovima. Iako već mnogo puta iskorištena, i ovdje se pozicija mladoga veterinara kao došljaka u novoj sredini pokazuje mudro odabranom. Jer on, s iskustvom života u mnogo većoj sredini (Barcelona), usto i dobro obrazovan, te mlad i neoženjen, osim što izaziva znatiželju (ali i npr. prijezir onih koje veterinarska profesija asocira na stajski gnoj i smrad) također jasnije vidi značajke zajednice u koju je došao nego oni kojima je to uobičajena, dugogodišnja, svakodnevna sredina. A o onome što mu promakne dragovoljno ga i vrlo rado izvješćuje energična, simpatična i šarmantna, te izrazito blagoglagoljiva Francisqueta, njegova teatralnostima i traču sklona kuharica, a mladićevi razgovori s njome najizdašniji su izvor duhovitosti u romanu.

Iako je glavna karakteristika Plaova izričaja elegancija, blagost i ležernost, a što je odraz pripovjedačeva karaktera, romanu ipak ne nedostaje fino dozirane, blage ironije, najčešće usmjerene karakternim osebujnostima pojedinih veterinarovih sumještana. No unatoč njegovu iskustvu življenja u velikome gradu, njegov odnos spram novih mu sugrađana nije pokroviteljski ni napuhan, već on svakome prilazi otvorena uma i srca te s mnogo znatiželje, prijemčiv za nova iskustva, željan susreta s ljudima te pun razumijevanja za njihove „mušice“, koje ne osuđuje, ali ih uočava, pronicavo iščitavajući razloge načina na koje se pojedini ljudi ponašaju.

Josep Pla autor je velike moći zapažanja i s darom rafinirana prenošenja u tekst brojnih slojeva čarobnosti kojom zbilja obiluje, a koje mahom, u svojoj užurbanosti, previđamo ili ih nismo svjesni. Uska ulica lepršava je, ležerna, šarmantna i duhovita proza za opuštanje koja donosi detaljan uvid u šarolik i čudesan teatar života maloga mediteranskoga mjesta, uz autorsko isticanje neponovljivosti svakoga pojedinca i imperativa neprestana održavanja visoke razine razumijevanja za druge ljude te uživanja u sitnim životnim radostima kao možda istinskog smisla naših života i uzdizanje radoznalosti kao najučinkovitijeg lijeka protiv zapadanja u solipsističku apatiju ili neproduktivnu ravnodušnost.

Vijenac 593

593 - 24. studenoga 2016. | Arhiva

Klikni za povratak