U znaku Vujića i Blanchota

Časopis za književnost Književna republika u izdanju Hrvatskoga društva pisaca u novom broju (svibanj–kolovoz 2016) u uvodnoj rubrici Nova proza donosi Kratke priče Ivana Vidića, dok se u rubrici Novi stihovi pjesmama posvećenim biciklistima predstavio Boris Vrga. Središnji dio Književne republike izlaganja su sa simpozija kojim je HDP u studenom prošle godine obilježio 70. rođendan svoga člana Antuna Vujića, ravnatelja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža i bivšega ministra kulture, a priredio ih je predsjednik HDP-a Nikola Petković.

U uvodu se Vujićev kolega Bruno Kragić osvrnuo na njegov povratak u LZMK 2012. te cjelokupni rad u protekle tri i pol godine, kada je Zavod pod Vujićevim vodstvom ne samo opstao nego je višestruko povećao svoju javnu mrežnu vidljivost, najviše u prezentaciji Hrvatske enciklopedije i velikih članaka Hrvatskoga biografskoga leksikona, smatra Kragić. Goran Sunajko prikazuje Vujićeva nastojanja oko izgradnje društva utemeljena na paradigmi otvorenosti i filozofiji Karla Poppera transponirajući je na sve segmente svoga djelovanja, dok se književnik Goran Tribuson prisjetio nastajanja Hrvatskoga leksikona na kojem je s Vujićem radio od 1992. do 1997. Povjesničar s Filozofskoga fakulteta Drago Roksandić opisao je poznanstvo još iz 1967, kada su zajedno radili u Gradskom komitetu Saveza omladine Zagreb. Nikola Petković osvrće se na Vujićevu knjigu Hrvatska i ljevica, kao i Tonči Kursar s Fakulteta političkih znanosti u svom tekstu Antun Vujić o moći i nemoći socijaldemokracije. Biserka Cvjetičanin i Branko Čegec izdvojili su najvažnije aspekte kulturne politike Antuna Vujića, s kojim su surađivali unutar Ministarstva, a na njegov mandat osvrnuo se i povjesničar umjetnosti Zvonko Maković, dok je Milan F. Živković govorio o doprinosu medijskoj politici pripremom nekoliko važnih zakona koji se i danas primjenjuju.

Rubrika Poezija u prijevodu posvećena je talijanskom pjesniku, prevoditelju, književnom kritičaru i marksističkom intelektualcu Francu Fortiniju, pravim imenom Francu Lattesu (1917–1994). Darko Suvin uvodi čitatelje u pjesnikov izabrani opus tekstom Oporba kao gnjev, podsmjeh i pjev: uvod pjesmama Franca Fortinija, a zatim donosi i prijevod 18 izabranih Fortinijevih pjesama nastalih od 1944. do 1994. Nakon toga nastavlja se dio posvećen francuskom romanopiscu i esejistu Mauriceu Blanchotu u kojem Mario Kopić prevodi njegov tekst Književna beskonačnost: Aleph, zatim Pogled pjesnika filozofa Emmanuela Levinasa, dok Miloš Đurđević prevodi osvrt Davida Cunninghama na Blanchotove radove o nadrealizmu (Razmišljanja o nadrealizmu i Sutrašnjica na kocki), a na kraju je teoretičar i filozof Žarko Paić analizirao Blanchotova književna djela.

U zadnjem dijelu Književna republika donosi kritike Padajućeg izbornika, pjesničke zbirke Aleksandra Huta Kone (Marko Pogačar), Nikica Mihaljević osvrće se na eseje Književnost me iznevjerila Marine Šur Puhlovski te autobiografiju Josipa Manolića Politika i domovina.