U fokusu suvremeni roman

Novi broj mjesečnika razreda za književnost HAZU-a Forum u žarište stavlja najnovija istraživanja o suvremenoj književnosti, zato donosi sažetu tipologiju suvremenoga romana, zatim podsjeća na neke zanemarene pjesničke opuse Pasternaka, donosi i nove uvide u čileansko pjesništvo te nastavlja pratiti kazališnu i likovnu kulturnu scenu.

Akademkinja Dubravka Oraić Tolić iz goleme građe suvremene književne scene donosi preglednu i kratku tipologiju suvremenoga romana i bogatstvo njegovih varijacija i inovacija. Pod suvremenom hrvatskom prozom autorica podrazumijeva kasni postmodernizam u razdoblju druge postmoderne u globalno i virtualno doba te u doba tranzicije i posttranzicije u specifičnim uvjetima nakon postjugoslavenskih ratova i stvaranja samostalnih nacionalnih država na tlu bivše Jugoslavije, odnosno, doba na prijelazu 20. i 21. stoljeća, točnije od početka Domovinskog rata 1991. do danas. Ona ističe pet ključnih tipova romana: ratni roman sa svoja dva osnovna tipa – traumatski i posttraumatski, autobiografski roman, zatim virtualni roman, društveni i humoristični roman te veliki roman. Za svaki tip romana autorica iznosi nekoliko djela te ih detaljnije raščlanjuje, a posebno se dotaknula poveznica i razlika između ranoga i kasnoga postmodernizma. Tako je razlika zapravo obrat prema zbilji te nova pitanja i strategije što ih je roman razvijao u susretu s izazovima zbilje stvarajući žanrovske varijacije i inovacije, a poveznice ranoga i kasnoga postmodernizma jesu postupna intertekstualnost i citatnost, ludizam, sklonost fantastici, ukidanje i preoblikovanje granice između elitne i popularne kulture i dr.

Časopis Forum podsjeća na pomalo zaboravljene pjesme jednog od najvažnijih pjesnika glasovite generacije srebrnoga doba ruske književnosti, odnosno prve trećine 20. stoljeća – Borisa Leonidoviča Pasternaka, koji je svjetsku slavu stekao romanom Doktor Živago dobivši za njega 1958. i Nobelovu nagradu za književnost. Ovaj se put u prijevodu Dubravke Dorotić Sesar može pronaći tridesetak pjesama koje, kako ističe prevoditeljica, karakterizira metonimičnost i poetska struktura puna semantičkih pomaka i obrata koji dominiraju nad lirskim subjektom. Uz Pasternaka otkrivaju nam se još dvojica zanimljivih čileanskih pjesnika iz pera prevoditeljice Željke Lovrenčić, Francisco Martinovich Salas i Andrés Morales Milohnić te poljski pjesnik, esejist, prevoditelj i jedan od najpoznatijih suvremenih poljskih pisaca u inozemstvu Adam Zagajewski.

O razumijevanju, procesu nastanka i oblikovanja umjetnosti te njezina značenja danas i mogućim novim kretanjima mogu se naći nova saznanja u filozofskom eseju Milivoja Solara naslovljenu Umjetnost danas?, nadalje zanimljiv tekst donosi Pavao Pavličić problematizirajući enciklopedijsku sistematizaciju na primjeru spjeva Cvijeta Meda Pucića, a vrijedan je tekst Ivane Brković i Goranke Šutalo o prostornom imaginariju u Krležinu  novelističkom ciklusu Hrvatski bog Mars.

Časopis završava komedijom Umjetnička akcija Vladimira Stojsavljevića te književnom, kazališnom i likovnom kronikom.