Oživjele veze Beča i Dubrovnika

Iako se u međunarodnoj suradnji na gradskoj razini austrijska prijestolnica najčešće povezuje s Varaždinom i Zagrebom, niz je povijesnih veza i Beča i Dubrovnika. Dvije dubrovačke udruge inicirale su, svaka na svojoj razini – Hrvatsko-austrijsko društvo na organizacijskoj, a Sve ostalo je glazba na izvođačkoj – obnovu veza dvaju gradova, pripremivši bečkoj publici zanimljiv i poučan glazbenoscenski program, koji je oduševio predstavnike diplomatskog zbora te austrijskih i hrvatskih medija.

U organizaciji Hrvatsko-austrijskog društva iz Dubrovnika i Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beču, a u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika i udrugom Sve ostalo je glazba, 24. listopada u prostorijama Veleposlanstva održana je glazbena večer te izveden program Druga strana povijesti, u kojem se uz glazbu druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća podsjetilo na život i djelo velikih Dubrovčana Ruđera Boškovića i Luke Sorkočevića. Radi se o dinamičnom autorskom projektu Ivane Jelača, koji je zbog povezanosti s unikatnim instrumentom, fortepianom bečkoga graditelja Antona Waltera, ponajprije namijenjen izvođenju u Kneževu dvoru u Dubrovniku. U bečkoj izvedbi Druge strane povijesti nastupili su pijanistica Ivana Jelača na fortepianu, preteči glasovira s kraja 18. stoljeća, te Stjepan Nodilo na klasičnoj oboi.

Hrvatsko veleposlanstvo u Beču za tu je prigodu iz privatne zbirke iz Beča unajmilo repliku fortepiana iz 1805. Replika starog instrumenta poslužila je kao poveznica dviju sredina, budući da se program u Kneževu dvoru izvodi na originalnom instrumentu iz bečke radionice Walter iz 1790, koji je u Dubrovnik stigao sredinom 19. stoljeća za obitelj Pucić, a Dubrovački muzeji su ga otkupili 1949. Danas je, zaslugom Ministarstva kulture RH i tvrtke Siemens Zagreb, dubrovački fortepiano Walter restauriran, a inovativnošću udruge Sve ostalo je glazba u suradnji s Dubrovačkim muzejima ponovno u funkciji, oživljavajući klasicistički duh Dubrovnika i Republike kojoj se, u vremenu kada je nastao fortepiano koji se danas nalazi u Kneževu dvoru, već približavao kraj.

U središtu priče, uz unikatni fortepiano Antona Waltera, bio je hrvatski znanstvenik, pjesnik i diplomat Ruđer Bošković, kojeg je tumačio Dubrovčanin Marojica Bijelić te je prikazom školovanja i znanstvenog i diplomatskog rada Boškovića prikazao povijest i svakodnevnicu Grada i Republike u 18. stoljeću, povezujući djela Wolfganga Amadeusa Mozarta, Luke Sorkočevića, Josepha Haydna i Gaetana Donizettija u skladnu glazbenoscensku cjelinu. Bijelić je predstavio Boškovićevo školovanje u Beču u sklopu isusovačkoga kolegija, posvetivši ulomak svog izlaganja Boškovićevu suvremeniku i prijatelju Luki Sorkočeviću. Dubrovački skladatelj i diplomat boravio je u Beču kao poslanik Republike, poslan kako bi učvrstio odnose s Monarhijom nakon stupanja na prijestolje Josipa II. 1780, a njegovi dnevnički zapisi služe kao vjeran izvor bečkoga političkog i kulturnog života druge polovice 18. stoljeća.

Ipak, pozornost publike u većoj je mjeri zaokupila odlična povijesno osviještena izvedba, osobito pijanistice Ivane Jelača na fortepianu, djela četvorice skladatelja. Dvoje mladih dubrovačkih glazbenika, koji su studije glazbe i povijesne izvedbene prakse završili u Beču (Stjepan Nodilo) i Zagrebu (Ivana Jelača), pokazali su kako znaju da za povijesnu izvedbu nisu dovoljni stari instrumenti i kostimi, nego u mnogo većoj mjeri odmak od romantičarske prakse, koja se proširila duboko u 20. stoljeće. Događaju u Veleposlanstvu prisustvovalo je nekoliko aktualnih i bivših veleposlanika, brojni predstavnici društveno-političkog i kulturnog života Beča te austrijskih i hrvatskih medija i udruga.

Drugoga dana posjeta Beču izaslanstvo Hrvatsko-aus­trijskog društva iz Dubrovnika je uz pratnju predstavnika sestrinske udruge, Austrijsko-hrvatskog društva iz Beča, posjetilo isusovački kompleks u sklopu kojega se školovao i Ruđer Bošković. Izaslanstvo je položilo vijenac uz spomen-ploču hrvatskom znanstveniku, postavljenu još 1952. na staru zgradu Bečkog sveučilišta. Bošković je u staroj zgradi sveučilišta živio u dva navrata, od 1756. do 1760. i 1763, dok je stvarao svoje najveće djelo Teorija prirodne filozofije. Nadamo se da će dubrovačke udruge uz zasluženu potporu putem svojih poučnih i zanimljivih aktivnosti nastaviti oživljavati veze dviju sredina jer je, kako je zaključeno za posjeta Beču, neistražene povijesne građe u izobilju.