Neodoljivi zov glazbe

Na tri večernja koncerta ovogodišnje, 53. po redu, Glazbene tribine koju organizira Hrvatsko društvo skladatelja kao okupljalište autora, izvođača i ostalih suvremenoj glazbi posvećenih pregalaca, izvedeno je šesnaest djela šesnaestoro skladatelja druge polovice 20. i početka 21. stoljeća. Svi su održani u Zlatnoj dvorani Hotela Imperijal, a na prvome je zamjenica gradonačelnika Opatije mr. Marina Gašparić, uz dobrodošlicu, najavila otvaranje nove koncertne dvorane koja će moći udomiti Glazbenu tribinu kao jedan od važnih kulturnih sadržaja. Prije koncerta predsjednik HDS-a Ante Pecotić uručio je godišnju nagradu HDS-a Boris Papandopulo za najbolje autorsko djelo u 2015. skladatelju Mladenu Tarbuku.

Prema selektorima Tribine, skladateljima Silviju Foretiću i Vanji Lisjaku, koncerti su uključivali djela koja povezuje izvođački aparat, nacionalnost skladatelja ili skladateljsko ime. Prvu večer ostvarila je udaraljkašica Ivana Bilić s prijateljima, druga je predstavila trojicu talijanskih i dvoje hrvatskih skladatelja, a treća, Projekt Stanko Horvat, uključivala je pet skladbi uglednoga hrvatskog skladatelja i dugogodišnjeg profesora kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Stanka Horvata (1930–2006), kao sjećanje na jedan od „svjetionika“ hrvatske glazbe 20. stoljeća u povodu desete obljetnice njegove smrti.

Ivana Bilić itekako dobro tehnički i iskustveno vlada svim udaraljkaškim glazbalima i nedvojbeni je autoritet za predstavljanje vrlo kompleksnih, ritmički izrazito raznolikih i zvukovno osebujnih opusa. Skladbe Kurenti, za kontrabas i timpane Marka Ruždjaka, Desert thorn za vibrafon i vrpcu Igora Lešnika, Circles za udaraljke i klarinet Ivana Josipa Skendera (praizvedba), Mixórdia III za udaraljke solo Tomislava Olivera, Toccata za vibrafon i klavir Igora Kuljerića i At the Party, za kvartet udaraljki Srđana Dedića široki su spektar mogućih pristupa instrumentariju i svakako zanimljiv repertoar za apartna zvučanja udaraljki. U tom je kontekstu novo Skenderovo djelo obogaćeno neodoljivim zovom klarineta (solist Domagoj Pavlović) i inventivnim udaraljkaškim kombinacijama.

Talijanski Ansambl mdi, koji okuplja gudački kvartet, flautu, klarinet, udaraljke i klavir, prikazao je talijanska djela Esercizio di Pazzia I i II za četiri izvođača Francesca Filidela, Sotteranee. In ombra za bas klarinet, violinu i violončelo Lorenza Troianija i Logos II za flautu, klarinet, violinu, violu, violončelo i klavir Simonea Movia. Namjerno navodim „prikazao“ jer su to bile prigode više za gledanje nego za slušanje, jer od izvođača zahtijevaju vizualne egzibicije, a zapravo otkrivaju nemoć za glazbeni iskaz svojih „izumitelja“. Upravo su zato skladbe I ritorni, za flautu, klarinet, violinu, violončelo i klavir, decentno i glazbeno osmišljeno djelo Sande Majurec, te napose praizvedene Les Exercices de Polyphonie, u tri različita duhovito osmišljena pasusa „polifonih vježbi zvukova, šumova, udaraca, čudnih situacija i pokreta, zatim jako polaganih melodijskih linija, nebeskih suzvučja i dalekih pogleda i na kraju jako brzih linija, nepravilnih i nepredvidivih ritmova i trenutaka potpune Slobode...“, koncipirane domišljatosti Berislava Šipuša, djelovale skladateljski iskreno i još su naprosto Glazba.

Večer s djelima Stanka Horvata, izvedbe Zapisa o vremenu, za bas i magnetofonsku vrpcu (odličan bas Teo Visintin), Nadsviravanje, za dvije oboe (Dario Golčić, Iva Ledenko), Trialogue, za Martenotove valove (gošća iz Francuske Caroline Ehret), Malinconia, za engleski rog i bas-klarinet (Ema Abadžieva, Lovre Lučić) te Frénésie, za dva kontrabasa (Iln-Dime Dimovski, Oleg Gourskii), bila je prigoda za potvrdu kako je riječ o skladatelju velike maštovitosti, s ponekim „folklornim sjećanjima“, ali trajno razvijenim smislom za novi zvuk. Doista vrijedna hrvatska baština koju treba predstavljati svijetu.