Virtuozna igra riječi i nota

Novu sezonu kazališta Komedija otvorila je premijera predstave Kneginja čardaša Imre (Emmericha) Kálmána u petak, 14. listopada. Događaj je publika dočekala s oduševljenjem jer iako se možda čini da je to djelo trajna tradicija operetne ponude u gradu, treba uzeti u obzir da su od njegove posljednje premijere prošle sada već 24 godine.

Ako se zagledamo u povijest Kneginjine izvođačke prakse u našoj metropoli, uviđamo da se ona tek čini tradicijom u onom smislu u kojemu se Zagreb promatra kao nekadašnji dio Austro-Ugarske Monarhije. Ali što je u Beču ili Pešti tradicija, ne znači da je i u našim krajevima. Iz Zagreba je unatoč kontinuiranom postojanju operetnog kazališta, Komedije, opereta kao vrsta gotovo iščeznula ustupivši mjesto srodnim vrstama mjuzikla i rock-opere. Prije 1992. i režije Vlade Štefančića s kojom su se poistovjetili iskonski Agrameri, Kneginje čardaša gotovo da i nije bilo. Opereta je u trima uprizorenjima postavljena tijekom pedesetih godina na repertoaru novootvorene Komedije pod nazivom Silva (prvi put u režiji Slavka Midžora, a dvaput u režiji mladoga Štefančića, kojemu je spomenuta režija iz 90-ih bila treće Kneginjino oblikovanje), a od šezdesetih nadalje trideset je godina izbivala sa scene. Takva situacija čini djelo novim i primamljivim za drukčiji naraštaj publike, navikao na novi glazbenoscenski žanr koji je zavladao vrckavom kazališnom pozornicom na Kaptolu – mjuzikl.

Toga su itekako svjesni članovi autorskoga tima predstave, koji su mahom prvi put pozvani da rade s ansamblom Komedije. Redatelj Ivan Leo Lemo tako je adaptirao tekst približivši ga kontekstu vremena i prostora izvedbe predstave, a u taktu s plesnom Kálmánovom glazbom stvorio skladnu virtuoznu igru prizora, riječi i nota. Njegova je režija dinamična i vrckava te scenski plastična, a publici prihvatljiva i razumljiva. Redateljsku su ideju kontekstualizacije operete u ozračju mjuzikla vizualno naglasili koreograf Leo Mujić i kostimograf Marko Marosiuk – prvi gotovo brodvejskim plesnim ansamblima s čistoćom forme i linija u skladu s umjetnikovim iskustvom klasičnoga baleta, a drugi nizom ambicioznih kostima dostojnih visokobudžetnog filmskog seta ili velikih modnih pista.

Uglavnom, sve je ono što želi doživjeti prosječni posjetitelj Komedije tu – smijeh, ples, pjesma, zabava te vizualna bombastičnost i raskoš. Predstava koju je scenografkinja Vesna Režić smjestila u živopisne maštovite, doslovne i apstraktne, kulise poput snene aluzije na Bečku šumu u atriju hotela, dodatno pridonosi pozitivnom dojmu dopadljive predstave kao idealnoga kazališnog odmaka od grube stvarnosti i opterećenosti dnevnom politikom.

Da se sa svim zahtjevima Kálmánove partiture mogu nositi i stalni članovi Komedijina ansambla, dokazali su solidni zbor i orkestar kuće pod pouzdanim vodstvom maestra Veseljka Barešića. Dvoipolsatna predstava prođe u hipu zahvaljujući sjajnom baletnom ansamblu, balerinama koje ne samo vrhunski plešu i izgledaju nego i odlično glume te govornim replikama nimalo ne zaostaju za kolegama glumcima na sceni.

Komedijina operetna zvijezda-subreta Sandra Bagarić u naslovnoj ulozi Silve pronašla je životni moto i plijeni scenskom pojavom. Njezina uvjerljiva kreacija zavitlat će koloplet likova-uspješnica u tumačenju sve redom Komedijinih aduta koje predvodi neodoljiv Dražen Bratulić kao Grof Boni Káncsiánu, slijede ga urnebesno komični kneževski par Nedim Prohić (Leopold Maria, Knez Lippert-Weylersheim) i Dubravka Ostojić (njegova žena Anhilta), a nastavljaju i scenski spretni sjajni pjevači Đani Stipaničev kao njihov sin Edwin i Vlatka Burić Dujmović kao njegova nesuđena zaručnica Kontesa Stasi. Opereta ne bi bila ono što jest, a ni Komedija kazalište kakvo poznajemo, bez njezinih snažnih „slabijih karika“, izvrsnih kreacija u epizodnim likovima glumaca-pjevača Adalberta Turnera kao Ferija pl. Kerekesa, Darija Došlića kao bilježnika Kissa, Božidara Peričića kao recepcionera i Blaženke Blažinić kao Grofice Tscheppe.

U svakom slučaju, događaj vrijedan pozornosti i potpore publike i gradskih vlasti u smjeru očuvanja rijetke glazbenoscenske vrste kakva je u nas postala opereta. Došlo je i vrijeme za novo osuvremenjeno uprizorenje Kálmánova drugoga hita, Grofice Marice.