Virtuoz usne harmonike

Svjetska je jazz-scena nedavno ostala bez još jednog istinskog džezista. Dana 22. kolovoza u 94. godini u belgijskom mjestu Braine-L’Alleud umro je glasoviti virtuoz usne harmonike, gitarist, skladatelj i jamačno najbolji europski jazz-fućkaš iliti zviždač Toots Thielemans. Rođen u Bruxellesu 29. travnja 1922. kao Jean-Baptiste Frederic Isidor Thielemans, taj se jedinstveni jazz-talent poput nekih drugih najrelevantnijih europskih jazz-glazbenika i teoretičara slične europske generacije s tom glazbom upoznao tijekom, odnosno pri završetku Drugoga svjetskog rata, i to preko programa američkih AFN-radiopostaja, koje su odmah nakon invazije američkih vojnih postrojbi bile instalirane u Zapadnoj Europi, a pretežito u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.

Thielemans je najprije počeo s učenjem velike klasične harmonike Kind, da bi potom nadahnut američkim jazzom prešao na usnu harmoniku. Kao samouk prihvatio se pod utjecajem Djanga Reinhardta 1940. i gitare, pokazavši već tada, uz redovit studij matematike, veliku nadarenost za interpretaciju jazza. Već je kao jazz-glazbenik 1944. počeo javno nastupati u prvim američkim oficirskim GI-klubovima u Belgiji i Zapadnoj Njemačkoj. No prvo će pravo međunarodno krštenje s američkim jazzom doživjeti 1949. i 1950, kada ga tijekom svojih europskih turneja u svoj sastav poziva glasoviti američki klarinetist swinga Benny Goodman. Potaknut time, ali ne i samo time, Thielemans emigrira u Sjedinjene Države, 1957. stječe i državljanstvo te se o njemu uvijek govori kao o europsko-američkom jazz-glazbeniku najvišega svjetskog ranga. Tu je stekao i nadimak Toots, po poznatom američkom alt-saksofonistu Tootsu Mandellu, pod kojim će se poslije proslaviti u svijetu jazza. Po dolasku u novu domovinu, upoznaje poznatoga slijepog britanskog jazz-pijanista i skladatelja Georgea Shearinga, u početku također svirača harmonike, u kvintetu s kojim će svirati i nastupati 1953–1959. Nakon toga osniva vlastite jazz-sastave, s kojima će uz ostale mnogobrojne nastupe poduzeti i prve europske turneje. Godine 1961. skladao je, i prvi put izveo te snimio, svoju svakako najpoznatiju skladbu Bluesette u tročetvrtinskom metru, koja će mu donijeti svjetsku slavu i koja će ga i repertoarno kao neka vrst zaštitnoga znaka pratiti tijekom karijere. Prepoznat ubrzo kao vrlo atraktivan glazbenik s velikim smislom za melodiju i jazz-improvizaciju, započinje sa suradnjama i s nekim važnim američkim jazz-glazbenicima kao što su: Oscar Peterson, Bill Evans, Dizzy Gillespie, Zoot Sims, Pat Metheny, Jaco Pastorius, Paquito d’Rivera, deklariravši se kao pripadnik stila be-bop. Kao nadaren jazz-skladatelj počinje pisati i glazbu za filmove. Od tih vrijedi spomenuti The Pawnbroker (1964), Midnight Cowboy (1969), Cinderella Liberty (1973), The Sugarland Express (1974) i Looking For Mr. Goodbar (1977) te svakako i The Getaway. Njegova tema na usnoj harmonici napisana za popularnu televizijsku seriju Ulica Sezam, koja se na programu održala punih četrdeset godina, još će više potvrditi Thielemansovu popularnost i kao autora filmske glazbe, koju je cijenio i veliki ljubitelj jazza slavni glumac i redatelj Clint Eastwood. Godine 1958. nastupio je Thielemans i na glasovitom Newport Jazz Festivalu te tako ostao zabilježen i na poznatom filmu Jazz On A Summer Day. Od američkih će ga glazbenika poslije osobito cijeniti glasoviti Quincy Jones, koji će s njim nastupati i snimati i koji će Thielemansa opisati kao „jednog od najvećih glazbenika našeg vremena.“. U domovini belgijska mu kraljevska obitelj dodjeljuje naslov baruna, koji će on s ponosom svrstati u svoje službeno ime. Godine 2009. Toots Thielemans dobiva i počast jazz-glazbenika u Sjedinjenim Državama, Jazz Master Fellowship, dodijeljen od organizacije National Endowement For The Arts. Poznata je njemačka tvrtka Hohner u Thielemansovu čast izradila nekoliko tipova posebnih kromatskih usnih harmonika nazvavši ih njegovim imenom.

O broju njegovih koncerata i nastupa te snimljenih diskova gotovo da i ne bi trebalo govoriti, no treba podsjetiti da je nastupio i tom prilikom snimio CD u zagrebačkom B. P. klubu, kojom je prilikom s njim porazgovarao i pisac ovih redaka, stekavši dojam da nije riječ samo o vrhunskom džezistu nego i o vrlo pristupačnu i komunikativnu gospodinu koji je tom prigodom uz ostalo, skromno, kako to i priliči vrhunskom umjetniku, uz komplimente našim džezistima izjavio: Samo me opet pozovite, uvijek ću se rado odazvati i doći. Usprkos već poodmakloj dobi ostao je aktivan, vjeran sceni sve do 2014.

Toots Thielemans bio je doista jedan od rijetkih europskih glazbenika koji je od sama početka u potpunosti shvatio glazbenu srž jazza, posvetivši se od glazbenih početaka potpuno i istinski tom američkom glazbenom fenomenu. Smisao za melodiju, improvizaciju i frazu, atraktivnost interpretacije na usnoj harmonici, kao i rijetko zabilježeno majstorstvo jazz-fućkanja, svrstavaju neponovljivoga Jeana Tootsa Thielemansa u sam vrh svjetskog jazza dvadesetog i početka 21. stoljeća.