Ujevićevi poetski svjetovi

„Danas častimo i slavimo rođendan jednog od najvećih. Rođen je 5. srpnja 1891. u Vrgorcu, u kraju iz kojeg su iznikli mnogi veliki ljudi, književnici, znanstvenici i povjesničari“, rekao je povjesničar hrvatske književnosti Ivica Matičević 19. listopada u Društvu hrvatskih književnika prilikom obilježavanja 125. godine od rođenja pjesnika Tina Ujevića.

Matičević je naglasio kako je potrebno vraćati se na obljetnice hrvatskih klasika jer o njima nikada nije dovoljno govoriti. „Svaka bi generacija morala preispitati ono što su učinile ranije generacije, bilo da se s njima slaže ili da krene dalje u proučavanje njegovih djela. Zato smo danas ovdje“, rekao je.

Ivana Drenjančević s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu osvrnula se na pitanje koja je najprikladnija metodologija za čitanje Ujevića danas te s kojim se sve izazovima čitatelj susreće prilikom čitanja njegove poezije. „Sami Ujevićevi tekstovi nude odgovor na postavljena pitanja“, napominje Drenjančevićeva te pojašnjava: „Zavirimo li u zbirku Autor na korzu u pjesmi Suza virtuoza nalazimo svojevrsnu uputu za čitanje teksta. Lirski se kazivač prvo poziva na poznate stihove iz Kolajne, da bi zatim ustvrdio da su to sve ‘prazni jauci iz knjiga’. Za razumijevanje teksta potrebni su drugi njegovi tekstovi jer izvorište teksta, dakle, nije život već drugi tekst. Njegovi stihovi upozoravaju na knjiško podrijetlo te kao svoj pravi izvor priznaju jedino literaturu“, naglasila je.

Dodala je kako su interpretatori često bili zaokupljeni pitanjem koja je žena iz pjesnikova života mogla biti njegova inspiracija. „Sami tekstovi izmiču takvoj vrsti okamenjivanja značenja i otežavaju potragu. U pjesmi broj XVII. čitamo lijepa ženska imena te umjesto da čitatelja usmjeri u jednom smjeru, pjesma upravo suprotno, svaku daljnju potragu usmjerava i raspršuje na mnoštvo mogućih smjerova. Svako žensko ime čitatelja pjesme upućuje na neki drugi tekst. Da su sve te žene imaginarne knjiške tvorevine, upućuje još jedan detalj. One, naime, nisu lijepe žene već kako stoji u pjesmi – lijepa ženska imena – lijepe riječi i lijepi označiteljski nizovi“, rekla je Ivana Drenjančević ustvrdivši kako Ujević „svjesno daje prednost tekstu i uporno radi na izokretanju uobičajene predodžbe prema kojoj prvo postoji subjektni život, da bi se zatim otisnuo u tekst“.

Drugi se izazov čitanja Ujevića odnosi na nepreglednost i raznovrsnost njegova pisma. Drenjančevićeva napominje kako se može govoriti o Ujevićevim poetskim fazama i mijenama, no uvijek uz mnoštvo ograda, ograničenja, isprika i napomena. „I same se zbirke unutar korica osipaju na razne poetske svjetove.“ Zaključila je kako je Ujevićev opus trusno tlo i nije prikladno za gradnju čvrsto utemeljenih sinteza. Njegov kratki posthumno objavljen prozni tekst Fragmenat trebalo bi shvatiti kao važno autopoetičko mjesto Ujevićeva opusa.

Profesor stilistike s Filozofskog fakulteta Krešimir Bagić pokušao je ponuditi vinjetu kako je nekad čitan najveći hrvatski pjesnik te kako ga je on pokušao čitati ovih dana. „Prva asocijacija na riječ pjesnik u Hrvatskoj je – Tin Ujević, što se može provjeravati na razne načine. On se kod nas čita i obožava, govori se o njegovu životu i dosjetkama te se mistificira“, rekao je Bagić.

Bagić je izdvojio dvije vinjete – kritičkog i kreativnog karaktera, pri čemu prva otkriva kritički govor koji se temelji na knjizi Tin Ujević i Crna Gora pjesnika i teoretičara Pavla Goranovića. U njoj je prikupljeno i komentirano četrdesetak tekstova istaknutih autora recenzija i prikaza te problemskih rasprava o svjetonazoru, odnosu prema ženi i sl. objavljenih u Crnoj Gori. Jedan je crnogorski pjesnik, primjerice, triput izvješćivao iz Sarajeva kako je Tin Ujević postao milijunaš. Sama ta činjenica o izvješćivanju crnogorske javnosti svjedoči o njegovu mitskom statusu, rekao je Krešimir Bagić. Kreativna, umjetnička vinjeta odnosi se na antologiju Pobratimstvo lica u nemiru: pjesnici Tinu Ujeviću splitskog novinara Mladena Vukovića, u kojoj su uvrštena 124 autora pjesama posvećenih Ujeviću.

Krešimir Bagić govorio je i o svom čitanju Ujevića te naglasio kako i danas „Ujevićev opus otvara niz pitanja koja se tiču njegova svjetonazora, poetike, estetike, jezika i stilskih potencijala“. „Ujević je pjesnik široka zamaha, u svakom trenutku pokušava prodrijeti u tajnu svijeta i progovoriti o njoj. Izrazito je samosvjestan i znamenit. U pjesmi Oproštaj oprašta se s ocem hrvatske književnosti Markom Marulićem, zahvaljuje mu na svemu što je učinio i tu nastupa kao predvodnik nove generacije, rekao je Bagić. „Jezik njegove poezije možda je lak u lektirnim naslovima, no diskurs opusa kompleksan je i slojevit“, naglasio je.

U glazbenom i poetskom dijelu programa bivši predsjednik Društva hrvatskih književnika Borben Vladović izveo je Ujevićevu pjesmu Odlazak, pročitao pjesmu Bore Pavlovića te svoju posvetu pjesniku, dok je izbor iz Ujevićeve poezije interpretirao dramski umjetnik Joško Ševo.