Majstorski interpretator

Devetnaesto stoljeće za orguljašku glazbu u Francuskoj bilo je specifično razdoblje, u kojem se ta glazba revalorizirala nakon dekadentnoga stila potkraj 18. stoljeća. Upravo tada orguljaši su počeli na drukčiji način promatrati „kraljicu instrumenata“, a u tome su im pomagali i orguljari stvarajući tipični francuski zvuk orgulja. Eksperimentiranje, osobito zvukovnim bojama, postalo je nezaobilaznim dijelom francuske orguljaške tradicije. Upravo u takvoj tradiciji školovao se i u njoj djeluje francuski orguljaš Yoann Tardivel, profesor orgulja na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu, ali i radijski voditelj na belgijskome radijskom programu Musiq3 pri Belgijskoj frankofonskoj radioteleviziji. Njegov koncert na 3. međunarodnom ciklusu Orgulje Sv. Marka bio je, uz iznimku djela Césara Francka, posvećen skladbama francuskih skladatelja (i jednog talijanskog) nastalima u 20. i 21. stoljeću.

Franckov 2. koral u h-molu orguljaš je izabrao kao svojevrstan uvod u koncert. Skladba je to koju orguljaši rado i često izvode, vrhunac francuskog orguljaštva druge polovice 19. stoljeća. Yoann Tardivel u njoj je pronašao znatno više interpretacijskih sloboda nego što je to uobičajeno, osobito kada je u pitanju ritam, donoseći tako slobodnu fluktuaciju melodijskih linija skladbe francuskoga romantičara. Registracija je ipak ostala u okvirima tradicionalnoga.

Nakon korala Césara Francka uslijedila je skladba talijanskog skladatelja Giacinta Scelsija, u kojoj je istraživao zvukovne mogućnosti mehaničkih orgulja, baveći se ne samo čistim zvukom pojedinih registara nego i posebnim efektima koje najveće svirale mogu proizvesti, donoseći tako ugođaj posebne atmosfere, što je Yoann Tardivel itekako vjerno predstavio zagrebačkoj publici. Njegova sigurnost u izvođenju repertoara glazbe 20. stoljeća došla je do izražaja u izvedbi stavka Pričesna pjesma – Ptice i izvori iz Duhovske mise Oliviera Messiaena. Neizostavno je bilo istraživanje posebnih zvukovnih mogućnosti orgulja crkve sv. Marka. Iako je izvedba bila vrlo pouzdana i precizna, u njoj nije nedostajalo muzikalnosti. Potom je uslijedila skladba Dar suzâ belgijskoga skladatelja Benôita Merniera, a posljednji dio koncerta zauzela su imena skladatelja koji su postali kanonskima kada je u pitanju francuski orguljaški repertoar 20. stoljeća: Jehan Alain i Maurice Duruflé. Posebnu je pozornost plijenila virtuozna, tehnički zahtjevna skladba Preludij i fuga na ime Alain, op. 7 Mauricea Durufléa. U njezinoj se izvedbi Tardivel potvrdio kao majstorski interpretator orguljske glazbe nastale u posljednjih stotinjak godina. Neopterećeno, lagano, opušteno, ali nipošto bez kontrole, Tardivelovo sviranje Durufléove skladbe pokazalo ga je kao vrsna znalca repertoara kojim se u Zagrebu predstavio.

Yoann Tardivel zaključio je uspješan ciklus koncerata orguljske glazbe, jedinstven u Hrvatskoj, koji zagrebačkoj publici na vrhunskome instrumentu predstavlja ponajbolje inozemne, ali i domaće orguljaše.