Kulturom protiv rentabilne destrukcije

Već nekoliko posljednjih godina neprestano se hvalimo uspješnim, rekordnim turističkim sezonama. „Rušenje rekorda“ postala je uobičajena pojava u rastu našeg turizma. Ta nas situacija s razlogom ohrabruje, jer potvrđuje našu sve bolju poziciju na međunarodnom turističkom tržištu. S druge strane, ona ukazuje na sposobnost recepcijske zemlje da prihvaća sve veći broj turističkih posjetitelja. Povoljna turistička kretanja u svakom su slučaju dobrodošla, pogotovo u sadašnjim uvjetima, kad u mnogim dijelovima gospodarstva i društva vladaju krizna stanja.

Sa stanjem u turizmu možemo biti donekle zadovoljni, jer ipak valja biti svjestan toga da i tu mnoge stvari ne stoje najbolje; u našim jednostranim turističkim analizama koristimo se gotovo isključivo fizičkim pokazateljima (brojem turističkih dolazaka i brojem ostvarenih noćenja), a nedostaju širi osvrti koji bi upućivali na složenu prostornu problematiku, nedovoljnu povezanost turizma s proizvodnjom, strukturne probleme smještajne ponude, kao i mnoge negativne pojave i probleme koji smanjuju razinu djelotvornosti hrvatskoga turizma te dugoročno ugrožavaju perspektivu njegova razvoja.

Hrvatski turizam čini gotovo dvadeset posto društvenoga bruto proizvoda zemlje, ali njegovi stvarni učinci za nacionalnu ekonomiju zacijelo bi bili daleko veći kada bi se u turizmu više plasirali domaći umjesto uvoznih proizvoda. Nije zanemariva ni činjenica da se ostvarena dobit u hotelskim kućama – koje su u stranom vlasništvu – tiho „prelijeva“ iz zemlje, a od takva turizma Hrvatska ima neznatne koristi, odnosno znatno manje nego što bi mogla imati.

Hrvatski građevinari u gradnji turističkih objekata ostvare 60 posto vrijednosti investicije, a sva se oprema uvozi. Direktor tvrtke Kordun Karlovac nedavno je izjavio da njegova tvrtka u hrvatskom turizmu na priboru za jelo ostvaruje deset puta manje od potencijalnoga tržišta. Kordunovi proizvodi nalaze kupce na europskom tržištu, i to u ugostiteljskim objektima više kategorije, primjerice u Londonu, dok se jedva prodaju u Zagrebu ili na moru. Kad se kod nas gradi hotel novcem HBOR-a, ne moraju se koristiti hrvatski proizvodi. Druge europske države ne prihvaćaju takvu praksu – tamo se domicilna EU-proizvodnja uvjetuje na EU-natječaju.

Turistifikacija na hrvatski način

Hrvatska nedvojbeno ima prvorazredni turistički „prirodni kapital“, ali ima i loše upravljanje prirodnim i kulturnim bogatstvom, što sužava napredak u razvoju turističke ponude. Neuređen odnos prema prostornim i urbanističkom planiranju latentna je opasnost za degradaciju prirodnih turističkih uvjeta i tradicijsku kulturu. U većini jadranskih turističkih mjesta već se osjeća oskudica kvalitetnoga turističkog prostora, i to zbog njegove dosadašnje kaotične i nekontrolirane okupacije. Gusta turistička izgradnja sa sve izrazitijom koncentracijom posjetilaca u pojedinim turističkim odredištima izaziva brojne estetske, sociološke, ekonomske i etičke poteškoće.

U nas se turistifikacija tradicionalno provodi na način da se ne vodi računa o stvarnom društvenom i prirodnom turističkom prihvatnom potencijalu, a to je jednako kao da kapetan broda ne zna koliku tonažu ima njegov brod. Uporaba i zlouporaba turističkog prostora na priobalnim područjima u dobroj mjeri nastaje kao rezultat provedbe politike „rentabilne“ destrukcije. Velik broj drugih domova, apartmanskih objekata, marina, privezišta, s obzirom na kaotičan način lociranja, grupiranja i izgradnju glavni je čimbenik trajne ekološke degradacije jadranskoga litoralnog krajolika. Žalosna je činjenica da je tzv. apartmanizacija obale glavni smjer razvoja jadranskoga turizma, premda taj segment ponude zaoštrava problem „sezone od dva mjeseca“ i ne pridonosi povećanju dodatne vrijednosti kao ni rast turističke potrošnje po jedinici prihvatnoga potencijala.

Kakva smo mi destinacija?

Turističko mjesto kao ishodišno mjesto turističke destinacije rijetko se oblikuje kao zaokružena funkcionalna cjelina u kojoj postoji jasna ideja o tome gdje bi se neki objekt trebao izgraditi, s obzirom na njegovo skladno uklapanje u postojeći ambijent, strukturu itd. Umjesto da se inzistiralo na strategiji prostornog razvoja, u praksi je došla do izražaja difuzna turistička okupacija i urbanizacija velikih dijelova obalnoga prostora. Uglavnom prostorno planiranje kao interdisciplinarni proces u nas je, nažalost, izgubio na važnosti. Zbog površnosti i neodgovornosti prevagnuo je segment spekulativnog urbanizma i „profiterskoga turizma“, a s njim, naravno, čitav društveni ustroj koji ga je podupirao. S obzirom na sve ono što obilježava novonastalu situaciju, stječe se dojam da akteri društvenih promjena u prostoru ne razumiju složenu temu turističkog prostora.

U sustavu prostornoga planiranja gotovo je prestao postojati cjelovit aspekt planiranja turističke destinacije. Odsutnost etičkih vrijednosti struke širom je otvorila prostor za stvaranje nasilnih transformacija, gdje iščezava briga i konkretna odgovornost za očuvanje i racionalno iskorištavanje raspoloživih turističkih resursa.

Vrlo česte nasilne transformacije koje se provode uz pomoć političkih čimbenika izravno vode prema narušavanju integriteta obalnih i otočnih većih i manjih naselja. Zatim nastupa potiskivanje i zanemarivanje tradicionalne kulture, ne obazirući se na to da kultura, kao nosivi element identiteta, bitno određuje kvalitetu života u turističkoj destinaciji. Briga i odgovornost za društvene promjene u turističkom prostoru ne leže samo na izvanjskim, jakim akterima, već i na ljudima u lokalnoj zajednici (slabim akterima), koji moraju stjecati znanja i razvijati sposobnost kritičkog razmišljanja. Domaćini u pojedinim turističkim sredinama moraju aktivnijim djelovanjem pokazati spremnost utjecaja na profiliranje ciljeva rasta i razvoja svojega odredišta.

Za kvalitetno oblikovanje i funkcioniranje turističke destinacije nisu važni samo raspoloživi turistički kapaciteti (mreža ugostiteljsko-turističke namjene), važna je arhitektura, komunalna opremljenost, primjereni opći prihvatni uvjeti i održavanje svega onoga što čini genius loci (duh mjesta), kao što su lokalni običaji, kulturna tradicija, sakralni objekti, muzeji, knjižnice te brojni drugi autohtoni elementi. Turistička ponuda kreirana bez dovoljno osjetljivosti prema kulturnim posebnostima i specifičnostima prirodne sredine vodi u uniformiranost i bezličnost. Stoga koncept turističke destinacije ne smije dopustiti odumiranje posebnosti te mora voditi računa o tome da turistički razvoj bude usklađen s interesima i životnim potrebama domaćega stanovništva.   

Perspektivni planovi

S obzirom na to da degradacija prirodnih turističkih uvjeta smanjuje snagu turističke privlačnosti i ograničava potencijal vlastitog identiteta, prijeko je potrebno pripremati perspektivni turistički plan uz veći angažman kreativnih i moralno izgrađenih stručnjaka. Vrlo je važno znati upravljati temeljnim turističkim resursima kako bi se uspjelo novu turističku izgradnju uklopiti u društveni i prirodni kontekst određene receptivne sredine. Izvjesno je da će upravo o kvaliteti prirodnog okoliša najviše ovisiti ne samo turistički nego i ukupni razvoj obalne ekonomije.

U sadašnjem povijesnom trenutku nužno je razmisliti o povijesnoj šansi, ali i o opasnostima za hrvatski turizam. U svakom slučaju, izazov je izgradnja modela rasta koji počiva na suradnji turizma i drugih djelatnosti pri oblikovanju tipa izvandomicilne turističke dokolice u kojoj se može razlikovati ono što je dobro i ono što nije dobro. Jednostavno rečeno, treba bolje i razumnije raditi da učvrstimo temelje turističkoga napretka.

U Hrvatskoj ima ljudi i organizacija koji rade dobro, što pruža dobru osnovicu za realizaciju složenijih poslovnih aranžmana. Posebno na području preventivnozdravstvenog turizma moguće je realizirati programe u suradnji sa stranim partnerima, ali pritom ne smijemo zanemariti vlastite mogućnosti u proizvodnji, inženjeringu i izgradnji kadrova za samoodređenje i uspješno snalaženje u neizvjesnoj okolini. Došlo je vrijeme da konačno svi budemo ponosni na ono što imamo. Jer trebamo biti svjesni činjenice da su afirmacija kulturne autohtonosti i samopoštovanja najsigurnija brana da naša zemlja ne postane bezlična i nedovoljno zanimljiva turistička destinacija.

Iako suvremeno društvo možemo opisati kao materijalističko, hedonističko i narcisoidno, utemeljeno na novcu, koje zanima imati, a ne biti, ipak valja računati s tim da u današnjim uvjetima postoje stvari koje su veće od pojedinca – zajednica, nacija, priroda, duh, ideal, umjetnost. S tim snagama jedino se mogu stvoriti vrijednosti koje će pojedinca učiniti autentičnim, stvarnim. Prema tome kultura, posebice suvremena, jest ta koja treba pomoći i pružiti čvrste vrijednosti. Za potrošačko je društvo znakovito da ono sustavno podupire ideju o neutaživosti potreba, što potiče sposobnost ljudskih želja da postanu sve istančanije, maštovitije i osobnije. No ako potrebe i želje nisu ograničene moralnim redom, na kraju ih ništa ne može zadovoljiti.

Sasvim sigurno, ta iskustva zlata vrijede upravo za promicanje kulture odmaranja. S obzirom na sadašnje narasle potrebe za promjenom i poboljšanjem stanja u razvoju turizma, nužno je tražiti više pronicavosti i vizionarstva. Posve je opravdano zalagati se za vrijednosne kriterije u planiranju, ponajprije za promjenu stava prema potrebi razvijanja potencijala vlastitog identiteta te za uspješnije održavanje neponovljivih vrijednosti jadranskog prostora kao neprocjenjiva „prirodnog kapitala“. U tom pogledu potrebno je napustiti praksu u kojoj se prirodni kapital prodaje kao „gola sirovina“, gubeći tako priliku i poticaj za stvaralaštvo i napredak. Gotovo cijeli naš turizam napreduje upravo zahvaljujući vrijednostima prirodne i kulturne baštine. U budućnosti bi se naslijeđene, odnosno dane vrijednosti i učinci kreativnoga duha trebali pojavljivati u određenom uravnoteženom odnosu. Kad dođemo do takva stanja, moći ćemo govoriti o hrvatskim turističkim rekordima koji nas zadovoljavaju u svim aspektima.

Darko Vlahović autor je sedam knjiga te stotinjak stručnih i znanstvenih radova posvećenih turizmu. Magistrirao je na Fakultetu za turizam i vanjsku trgovinu, a radio je u Vijeću za ugostiteljstvo i turizam gospodarske komore u Splitu.