Balade na njemačkom jeziku

Prvi cjeloviti prijevod Balada Petrice Kerempuha na njemačkom jeziku u posebnom izdanju biblioteke Most predstavljen je 14. listopada u prostorijama Društva hrvatskih književnika. Prijevod su predstavili Davor Šalat, akademik Viktor Žmegač i Tomislav Pletenac. Tekstove na hrvatskom jeziku kazivala je dramska umjetnica Beti Lučić, dok je prijevod tekstova interpretirao Boris Perić, književnik i prevoditelj Balada.

Slijed događaja, odnosno spoj raznih ideja, doveo je do integralnoga prijevoda Balada. Ideja za prepjev nastala je nakon objave Antologijskog izbora suvremene kajkavske poezije na njemačkom jeziku u časopisu Most. Davor Šalat istaknuo je spremnost prevoditelja Borisa Perića da se primi ovakvoga pothvata. Iako postoji prijevod Ine Jun-Broda Krležinih Balada, one su bile prevedene na drukčiji način i nisu bile cjelovite. „Važno je da su sada integralno prevedene, s brojnim fusnotama, koje njemačkim čitateljima daju mnoštvo podataka koji im možda dosad nisu bili poznati“, rekao je Šalat.

Akademik Žmegač naglasio je veliku važnost ovoga prijevoda. Upozorio je kako Balade nisu napisane na kajkavskom dijalektu, nego je taj jezik poseban Krležin idiom. „U Baladama živi presjek i to u sinkronom i u dijakronom smislu, prošlost Srednje Europe i današnjica Srednje Europe, današnjica u odnosu na datum nastanka. Ono pak što se dogodilo u Ljubljani 1936. živi do današnjih dana i živjet će tako dugo dok postoje čitatelji koji su voljni čitajući jedno od remek-djela svjetske književnosti ujedno učiti taj jezik“, rekao je Žmegač. Iako igra jezicima u Krležinim Baladama nije novost u povijesti književnosti, Krležina makaronština  ipak nije igra, Balade Petrice Kerempuha duboko su ozbiljno djelo, zaključio je Žmegač.

O folklorističkoj matrici unutar Krležinih Balada govorio je Tomislav Pletenac. Pozivajući se na spoznaje postkolonijalne teorije ustvrdio je: „Jezik Balada je jezik isključenih.“ A s obzirom da isključene nitko ne razumije, vrlo ih je teško prevesti. Pozicionirajući Balade u kontekst postkolonijalne književnosti, Pletenac je zaključio da je Krležin „novokajkavski“ iznimno suvremen jezik te izrazio nadu da će taj Krležin hibridni jezik otvoriti nove prostore i u njemačkoj kulturi.