Američki izborni cirkus

Pred posljednje američke predsjedničke izbore umjerenih republikanaca nije bilo. Kao jedan od mnogih složenih razloga zbog kojih je nastalo takvo stanje u Republikanskoj stranci jest taj što umjereni republikanski kandidati jednostavno ne mogu osvojiti kandidaturu vlastite stranke jer umjereno ne osvaja srca njihove biračke baze. I zaista, kako neke politološke analize ukazuju, nakon 11. rujna 2001. došlo je radikalizacije republikanskoga biračkog tijela, a posljedično tomu i same stranke.

Uoči ovih izbora situacija je još i gora. Međunarodne okolnosti dodatno su se zakomplicirale. Sjedinjene Države, sa saveznicima, konfrontiraju se s Rusijom u Europi i na Bliskom istoku te s Kinom i Rusijom na Dalekom istoku. Islamistički terorizam jača i njegove posljedice vidljive su posebno u Europi. Ni Amerikanci nisu izbjegli islamističke terorističke napade, poput onoga u Orlandu na Floridi. No Amerikanci kod kuće imaju daleko veće brige, za razliku od Europljana, od islamističkoga terorizma. U posljednje vrijeme sve su vidljivije međurasne napetosti u Americi, ponajprije zbog uporabe prekomjerne sile nad crnačkim stanovništvom od strane policije, što je za posljedicu imalo i niz smrtnih slučajeva. Svi ti problemi znatno utječu na političke prilike i biračke preferencije u Americi.

Kralj klaunova

Posljednji američki predsjednički izbori omogućili su mnogim „manje običnim“ kandidatima republikanske stranke da svjetla pozornice osvijetle i njih. Na kraju je ipak jedan umjerenjak, Mitt Romney, osvojio kandidaturu Republikanske stranke. Ovoga puta stvari su se sasvim drukčije rasplele. Kandidaturu je osvojio kandidat kojega se na kraju odrekla i vlastita stranka.

Donald Trump američki je biznismen. No ne samo to, on je i poznata medijska ličnost, često viđan po medijima zbog svojega bogata ljubavna života, ali i uloge u reality TV-šouu. Iako mu se dio birača divi zbog njegova bogatstva i uspjeha, Trump bogatstvo nije sam stvorio, već ga je naslijedio. Rođen je u jednoj od najbogatijih obitelji u Americi. Oko Trumpa kao biznismena kruže mnoge kontroverze, od toga da je spiskao stotine milijuna dolara, do porezne utaje, neuspješna i nemoralna poslovanja, ali i mnogih drugih stvari.

Trumpov je glavni politički slogan „učiniti Ameriku opet velikom“ (Make America Great Again). Što stoji iza tog slogana? O kakvim je političkim implikacijama i stavovima zapravo riječ? Na službenim internetski stranicama njegove kampanje mogu se naći njegovi stavovi o četrnaest područja. To su redom: skrb o djeci, Ustav i Drugi amandman, kibernetička sigurnost, gospodarstvo, obrazovanje, energija, vanjska politika i pobjeda nad Islamskom državom, zdravstvo, imigracija, nacionalna obrana, regulacije, porezi, trgovina i veterani. Trump, kao uostalom i većina republikanaca, zalaže se protiv izmjena Drugog amandmana, odnosno prava Amerikanaca na posjedovanje i nošenje oružja. No taj se amandman svakako pokazuje problematičnim u Sjedinjenim Državama. Već je mnogo ljudi poginulo od vatrenog oružja, a sve je vidljivija i sigurnosna dilema na samim ulicama SAD-a. Amerikanci su naoružani do zuba, pa je sukladno tomu došlo i do militarizacije policije. Policija je također sve više spremna „prvo pucati, a onda pitati tko ide“, što je na kraju i dovelo do sve većih rasnih napetosti u SAD-u. U gospodarstvu, što je usko povezano s poreznom politikom, Trump se zalaže za što više slobodnog tržišta i što manje poreza. Tako nešto možda ne bi bilo problematično za Hrvatsku, koja je fiskalno preopterećena, no u SAD-u gospodarstvo je već i previše deregulirano. Ono što je zanimljivo jest da bi takva politika dobrim dijelom negativno pogodila njegovo biračko tijelo, odnosno ljude nižeg imovinskog statusa razočarane establišmentom. Njima to nikako ne bi išlo u korist jer su već ionako gubitnici slobodnog tržišta.

Što se tiče vanjske i obrambene politike, Trump se zalaže za jačanje američkih vojnih mogućnosti. To znači povećanje vojske, ali i snažnu globalnu projekciju moći koja bi trebala voditi miru. No problem je u tome što je to zapravo suludo bacanje novaca. Nema stvarne potrebe za povećanjem vojnog proračuna jer američka je vojska već najbogatija vojska na svijetu. SAD potroši na vojsku više nego prvih petnaest zemalja s najvećim vojnim proračunima iza nje zajedno, a američki vojni proračun trenutno doseže najviše razine potrošnje još od Drugoga svjetskog rata. Pentagon je potrošio čak i previše novca na mnoge projekte, uključujući i možda onaj najkontroverzniji, novi višenamjenski zrakoplov F-35 koji je trebao zamijeniti F-16, a koji je prema mnogim testovima bolji i daleko jeftiniji od svoje zamjene, iako već dosta star. Što se tiče tzv. Islamske države, Trump se zalaže za agresivnu vojnu kampanju koja uključuje stvaranje koalicije država protiv navedene terorističke organizacije. Trumpov cilj nije samo vojni poraz i uništenje ISIL-a, nego i „pobjeda nad ideologijom radikalnog islamskog terorizma kao što je ostvarena i pobjeda u Hladnome ratu“. Ujedno, Trump se zalaže za restriktivniju imigrantsku politiku kako bi se spriječio eventualni ulazak islamističkih terorista u SAD. Trump je također poznat i po nizu islamofobnih stajališta, među kojima je i ono da sve muslimane treba deportirati iz SAD-a.

Medijski padovi

Većina njegovih stavova u svih četrnaest područja zapravo i nije problematična. Riječ je o konzervativnim stavovima koji i jesu sukladni ideološkim načelima Republikanske stranke. No ono što jest problematično njegovi su medijski nastupi. U medijima Trump se otvoreno zalaže za izgradnju velikog zida između Meksika i SAD-a kako bi spriječio ilegalnu migraciju. On tvrdi da će taj zid biti toliko visok da se migranti, ako se i uspiju popeti po njemu, neće moći spustiti. No tu on samu sebi skače u usta zaključujući da će se eventualno moći spustiti na američku stranu ako imaju uže. Dakle, koji je onda smisao zida? Nadalje, Trump javno tvrdi kako će meksička vlada platiti izgradnju zida, na što naravno meksička vlada jednostavno odgovara da neće. Nije jasno ni koliko će američke porezne obveznike koštati cijeli projekt jer Trump stalno daje konfliktne izjave o samoj visini i cijeni zida.

Trump je optužio Baracka Obamu da je on stvarni tvorac ISIL-a. Nakon što su mu menadžeri kampanje napomenuli i uvjerili ga da su takve izjave kontraproduktivne, Trump je malo modificirao te izjave tvrdeći kako je Obama zaslužan za nastanak ISIL-a jer nije dovoljno agresivno reagirao da zaustavi nastanak te organizacije u njezinu korijenu. Trump je višekratno javno iskazivao i svoje divljenje prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, što je u očima američkog establišmenta crimen magnum. Za Washington Rusi su negativci i točka. U posljednje vrijeme Trump se našao i na udaru javnosti zbog sve većeg broja optužaba o seksualnom zlostavljanju žena, ali i seksističkih stavova prema ženama. To su samo neki od političkih problema koji muče njegovu kampanju, a svi oni na kraju su doveli do za njega negativnih posljedica. Trumpa se manje-više odrekla njegova vlastita stranka. Sve je veći broj republikanskih uglednika koji mu uskraćuju potporu, pozivaju ljude da glasaju ili za Hillary Clinton ili za bilo koga drugog ili da jednostavno apstiniraju na ovim izborima. Isto se odnosi i na sve veći broj republikanskih medija, koji mu otvoreno uskraćuju potporu. Čak je i poznati američki časopis za vanjsku politiku Foreign Policy prvi put u svojoj dugoj povijesti izlaženja odustao od neutralnosti, dao javnu potporu Hillary Clinton te proglasio Trumpa opasnošću za američku nacionalnu sigurnost.

Hillary Clinton demokratska je kandidatkinja za budućeg američkog predsjednika, a samim time i potencijalno prva žena na čelu SAD-a. Hillary Clinton bivša je prva dama SAD-a, ali i bivša državna tajnica, odnosno, kako bi je točnije trebalo nazivati, bivša ministrica vanjskih poslova SAD-a. Njezina je politička biografija nadahnula i nekoliko televizijskih igranih serija poput Gospođa tajnica i Političke životinje, što govori mnogo o njezinoj popularnosti u medijima.

Za što se ona politički zalaže? Koji su njezini politički stavovi? Ako se pogledaju službene stranice kampanje, Clintonova se zalaže za progresivno oporezivanje, odnosno za više poreze za bogatije, ali i za povećanje minimalne plaće, što je sušta suprotnost Trumpu. Ona se protivi strogim imigracijskim politikama i deportaciji nepoželjnih koje predlaže Trump jer one vrijeđaju dignitet ljudi. Clintonova je za restriktivnije mjere koje bi regulirale posjedovanje vatrenog oružja. No ono po čemu su njezini stavovi slični Trumpovim jest sukobljavanje s ISIL-om. I ona smatra da Islamsku državu treba vojno poraziti na njezinu domaćem terenu, u Siriji i Iraku, ali i na globalnoj razini. Ni Hillary Clinton nije bez putra na glavi i trenutačno protiv nje FBI vodi istragu. FBI je sumnjiči da je slala osjetljive i klasificirane podatke privatnom nezaštićenom elektroničkom poštom, čime je prekršila zakonske odredbe o „teškom nemaru“, ali i da je vršila pritisak na treće osobe da počine kazneno djelo „zavjere sa svrhom zataškavanja“. Te sumnje i optužbe težak su teret za njezinu kampanju, ali i vjerodostojnost i kompetentnost kao potencijalne buduće predsjednice.

Između dva zla

Ovogodišnja utrka za Ovalni ured predsjednička je utrka dvaju najnepopularnijih kandidata u povijesti predsjedničkih izbora u SAD-u. Dapače, neke ankete pokazuju da bi dio mlađe populacije američkih birača radije da zemlju pogodi divovski komet nego da Trump ili Clintonova budu izabrani za predsjednika SAD-a. Drugi dio birača radije bi da se predsjednik izabere ždrijebom među ukupnim odraslim stanovništvom SAD-a. Neki bi, pak, radije proglasili predsjednika Obamu doživotnim predsjednikom.

Sve navedeno svakako ukazuje na vrlo loše stanje unutar dvije najveće američke stranke i lošu kvalitetu kandidata koje nude. Trump je svakako katastrofalan izbor, no ni Clintonova nije mnogo bolje rješenje. Štoviše, ako Hillary Clinton dobije izbore, time će se potvrditi teza nekih analitičara da SAD-om vladaju dobro umreženi obiteljski klanovi poput Kennedyjevih, Bushevih, ali i Clintonovih. U svakom slučaju riječ je o izboru između dva zla, većeg i manjeg.