Nagrađena Giga Gračan

„Hrvatski prevoditeljski krajolik i povijest ne bi bili što jesu bez Gige Gračan.“ Te riječi Andyja Jelčića, izrečene 26. rujna na godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnih prevodilaca, na najbolji način govore o liku i djelu ugledne hrvatske prevoditeljice, novinarke i urednice, ovogodišnje dobitnice nagrade za životno djelo Josip Tabak, koja književnim prijevodima od 1967. obogaćuje hrvatski književni prostor.

Giga Gračan (Osijek, 1945) zadužila je hrvatske čitatelje širokom lepezom prijevoda relevantnih djela, od proze, drame i poezije do vrijednih kritičko-teorijskih knjiga, zalažući se za promoviranje kanonske književnosti i kulture. Od 1968. ostvarila je plodnu suradnju s nizom časopisa i novina te na radiju, baveći se britanskim, američkim i kanadskim autorima, kazališnim kritikama, komentarima i razgovorima. Obnašala je niz javnih funkcija, a od 1992. do 2000. bila je predsjednica DHKP-a.           

Peter Brook, Girard Augustin, Guy de Maupassant, Northop Frye, George Steiner, David Lodge, Margaret Atwood, J. M. Coetzee, Jonathan Swift, Allan Hollinghurst samo su neki od književnika i teoretičara kojih je djela prevela. Njezino shvaćanje uloge prevoditelja, kako je obrazložio Jelčić, uvijek je počivalo na mišljenju da on nije tu da bi docirao, ali jest kako bi zajamčio što autoru, živome ili ne, a što čitatelju, da neće biti nesporazuma, promašaja i većih gubitaka pri transferu u drugi jezik i kulturu. „Ona ne želi prevoditi pasivno i biti tek medij kroz koji prolazi tekstovni tijek, nego i pratitelj, čuvar i obazrivi odgajatelj. U toj ulozi ima u čitatelja povjerenja i prema njemu gaji poštovanje.“

Uz nagradu za životno djelo Društvo je na skupštini dodijelilo i godišnje nagrade za prevođenje: Ani Pranjković Karas za prijevod romana Mraz Thomasa Bernharda (Meandarmedia), Ivani Jandras Szekeres za prijevod publicističke knjige Kod kuće Billa Brysona (Znanje) i Snježani Husić za Grimmove bajke za mlade i velike Philipa Pullmana (Vuković&Runjić).

Obrazlažući nagradu Ani Pranjković Karas Helen Sinković istaknula je da njezin vrstan prijevod prvoga romana jednoga od vodećih i najplodnijih suvremenih pisaca na njemačkom jeziku teče kao da je napisan na hrvatskom, da je svaka Bernhardova riječ na hrvatskom onoliko oštra i gruba koliko treba biti, ili pak jednako začudno lirska kao u originalu. „Njezini prijevodi Thomasa Bernharda pokazuju da je njoj književnost hrana prvog reda, da je to nešto bez čega ne može.“