Kajkavski poetski zvjerinjak

Božica Pažur, vrsna kajkavska pjesnikinja i urednica časopisa Kaj, osmislila je iznimnu knjigu: spoj znanstvene monografije s područja kulturne zoologije na primjerima suvremene kajkavske književnosti. Upravo ta raščlamba zoonima nazočnih u kajkavskoj poetici od prošlog stoljeća do danas tvori poetski bestijarij sui generis. Knjiga se odlikuje autoričinom interpretativno-analitičkom metodologijom koja je iz oko devet stotina kajkavskih, animalističkih pjesmotvora iznjedrila izbor od 33 pjesme. Autori su eminentni hrvatski književnici Pajo Kanižaj, Ivica Jembrih Cobovički, Ivo Kalinski, Ernest Fišer, Zvonko Kovač, Božica Jelušić, Valentina Šinjori i dr.

Unoseći u svoj kajkavski poetski bestijarij svakovrsne oblike animalističkog bivstvovanja, od mikrometafizičkih, arhetipa začudnosti do egzaltiranih poetskih varijacija (Ivo Kalinski,Vuštrili smo pesa), autorica imaginativno obuzeta otkrivanjem bliskosti u spoju imaginacije i memorije, unosi novu svjetlost u arheologiju osjetilnog. Božičina poetska kajkaviana simbolično je i stvarno integrirana u nedjeljivi opus hrvatske književnosti, pridonoseći bogatstvu slika kao središtu interesa i svakovrsnoj poetici osjetilnog. Možemo to nazvati i poetikom dodira i imaginativnim čitanjem u kojem je i ganuće pjesmom i osjećaj jeze, Božica Jelušić, Je mi je grdo: „Gda mi ne daju, gda me muštraju, / na kratkem lancu držiju: / Gda srž mi jemljeju, dušu zapuščaju,/ jočima svetlo skrivaju, / V zapeček rivleju, na križ pribijaju, / po svetu ime trajbaju: Grdo je meni bez tebe, kak nigdar nigdi nikomu.“

Poetska kajkaviana Božice Pažur, osmišljena relevantnom znanstvenom akribijom, „prva je“, prema sudu kritike, „znanstvena monografija s područja kulturne zoologije“ (recenzenti Joža Skok i Zvonko Kovač). Knjiga je to koja živim kajkavskim hrvatskim jezikom u okviru suvremene kajkavske književnosti, što je godinama promiče časopis Kaj, afirmira dinamizam, bogatstvo i osebujnu simboliku znamenja u prezentnim varijacijama animalističkoga, životinjskog bestijarija (pas: pes, cucek, kujsa; mačka: maček, micek, mačurek; konj: kojn, cujzek, ždrebec; ptice: ftiči, tiči, tičeki).

Posebnim, maštovitim varijacijama ističe se pjesma Valentine Šinjori posvećena pticama Plavi, kriči. To je imaginativni, akustični vatromet poetskih slika, poetika osjetilnog, poetika dodira: „Somnanbulni lepi tiči / Ftiče sive cepeline / Tičevrane tičekriče / Hičkokovske strahetiče.“

Pjesnikinja i znanstvenica Božica Pažur znala je imaginativno čitati odabrane pjesme. Njezino umijeće interpretacije nedvojbeno pridonosi užitku čitanja.