Aljoša Jurinić ipak u prvom planu

Nakon punih sedam godina Zagrebačka je filharmonija otvorila sezonu s novim šefom dirigentom. Mladi Austrijanac dojmljive biografije, David Danzmayr, naslijedio je tradiciju snažnih prethodnika – Lovre von Matačića, Milana Horvata, Vjekoslava Šuteja i Kazushija Ôna. Među ostalim, David Danzmayr iza sebe ima vodstvo Filharmonijskog orkestra Illinoisa i glazbeni je ravnatelj komornog orkestra Pro Musica te umjetnički savjetnik Glazbenog festivala Breckenridge. Nakon završenoga školovanja na Mozarteumu u Salzburgu iskustvo je stekao asistirajući velikim svjetskim dirigentima poput Neemea Järvija, Sir Andrewa Davisa i Pierrea Bouleza. Osim klasičnoga repertoara, novi šef dirigent Filharmonije posvećuje se i suvremenoj glazbi – glazbeni je ravnatelj Ensemble Acrobat i redovan gost dirigent Austrijskog ansambla za suvremenu glazbu.

U pozdravnom obraćanju publici ravnatelj Zagrebačke filharmonije Mirko Boch najavio je intenzivnu te programski novu i zanimljivu sezonu u kojoj će „orkestar ugostiti brojne vrhunske umjetnike, renomirana umjetnička imena i prvoklasne glazbene izvedbe“. Uz standardne Crveni i Plavi ciklus, standardnoga gosta i umjetničkog savjetnika Dmitrija Kitajenka te koncerte izvan pretplate, Filharmonija je uvela i novi ciklus koji bi trebao, kako je njihov ravnatelj naglasio, pokazati publici „drugu, opušteniju stranu orkestra“. Novost je nazvana OFF-ciklus, a u njemu su predviđeni koncerti poput Čudnovata glazba Walta Disneyja, Tango i fado i slično.

Ono što u pozdravnom govoru Mirko Boch nije najavio jest izmjena u redoslijedu koncerta otvaranja. Sa sigurnošću se može tvrditi da je u prepunoj dvorani Lisinski nezanemariv broj posjetitelja slušao prvu skladbu koncerta i vođen programskom (nelektoriranom!) knjižicom mislio kako nisu znali da je Papandopulo pisao i takvu glazbu. Naime, umjesto predviđena i najavljena početka s Papandopulovim Hommage à Sorkočević koncert je počeo simfonijskom pjesmom Don Juan Richarda Straussa, a Papandopulova skladba izvedena je druga po redu. Šteta je da se takav propust najave izmjene redoslijeda programa dogodio na svečanom otvaranju sezone. Nije to neka velika „drama“, ali baca sjenu na profesionalnost organizacijskog tima.

No za bombastičnost otvaranja sezone pobrinuli su se i tako što su za solistički nastup angažirali mladu pijanističku zvijezdu, Aljošu Jurinića, kojeg „ni krivog ni dužnog“ javnost naziva „nasljednikom Ive Pogorelića“, iako su njih dvojica, osim po sudjelovanju na istom prestižnom pijanističkom natjecanju, beskrajno različiti – po svemu ostalome. Dakle, na kraju prvoga dijela koncerta, Aljoša Jurinić bio je solist u 1. koncertu za klavir i orkestar u Des-duru, op.10 Sergeja Prokofjeva. Neupitno talentiran, samouvjeren, muzikalno i nježan i snažan, 27-godišnji pijanist već u svojoj bogatoj biografiji ima najveća svjetska natjecanja, a popularnost i šire javnosti uživa od prošlogodišnjeg sudjelovanja u finalu 17. međunarodnog pijanističkog natjecanja Frédéric Chopin u Varšavi. Drugi dio koncerta pripao je Čajkovskom i njegovoj 5. simfoniji u e-molu, op. 64.

Uz standardne ovacije zagrebačke koncertne publike, bez obzira tko je i kako svirao, koncert je ponudio mogućnost traženja uporišnih točaka na kojima će Danzmayr graditi pristup – u kojem smjeru i kako će novi šef dirigent riješiti klasične boljke Zagrebačke filharmonije koje se iz sezone u sezonu provlače kao lajtmotivi. Hoće li uspjeti riješiti tromost zvuka orkestra i podići ga do razine profinjenosti? Hoće li uspjeti „izliječiti“ stalni intonacijski problem brass-sekcije? Hoće li ponovno zainteresirati članove orkestra za njihov poziv i posao, pa da to bude i čujno? Mnogo je još pitanja. A oči i uši uprte su u novu nadu, koja će, nadamo se, imati dovoljno entuzijazma i želje obnoviti nekadašnju slavu Zagrebačke filharmonije. Pa neka onda ovacije budu rjeđe, ali pamtljive!