Opušten kroz san čujem
kako u cik zore domar metlom
čisti snove silom probuđenih
Dežurne službe milostivo
Na znak uzbune bezumno
Voze kroz njihove tajne tunele
Imenujem li svoje
Sjećanje po sjećanje
Poludjet ću od nostalgije
U vremenskoj kapsuli
Neumjereno ponovno pijući
Svu već popijenu votku
Sa sibirskim ledom
Tada je piti voćnu kišu
Bio čist razvrat
Poput izgovaranja molitvi
Konobarici za šankom
Nju su iritirali svi ozbiljni izbori
Sve do otvaranja sadržaja čistog srca
Zašto mi onda srce nije puno mržnje
Barem ono iz bivšeg života
Ovako govoreći nešto uvjerljivo
Što bi moglo biti uvjerljiva istina
Nikoga ne oslobađam
Ni kućne ljubimce koji zadovoljno uživaju
Sve povlastice gospodara kojima su žive igračke.
Sve bih povremeno uspio uprskati
Sliku za slikom stoljećima
Mukotrpno građenog idiličnog krajolika
Sumanuto vozeći samo uzbrdicom
Ne prateći otkucaje srca
Ni nesvjesne pokrete za volanima teretnih
Kamiona prekrcanih ugljenom kao da su moji
Doživljavajući se prividom slobode
Vješt na riječima bezočno sam lagao mjesec u daljini
Svi koji su me stigli vidjeti kroz prozor
Iz ruševnih straćara
Neupitno su mi zabluđeni zavidjeli na sreći
Nisu mogli zamisliti štrajkove pobune
Nisam ni ja ni ja
Sve do smrtnog hropca rudnika
Od kojeg su se tektonski uzdrmale tisuće duša
Sve do onih maglovitih u kinderbetima
Nakon čega sam dodao gas
Kao nikada do tada
Putem rasipajući u noćna polja
Sve što bi se moglo poimati snovima
Nikamo nisam mogao nestati na pustoj cesti
Shvativši da sam napušteni rudnik
Čije bjeličasto okno
Ne prestaje pogledom pratiti mijene unutrašnjosti
Evo su se upravo ukazale prve gljive spasiteljice.
Dok se posljednji put ljuljamo
Na brodu sazdanom
Od već pokojnih zvijezda
Samo za ovu našu oproštajnu priču
Iza nas se s morem hrvaju
Pjenušasti poljupci
Iz popijenih flaša
Spokojno usidrenih na dnu
Ne hajemo u kojem smo trenutačno
Izmišljenom pojmu vremena
Svako je dobro da se izgovorimo
Zvučeći svemirima okusom tjeskobe
Koju pokušavam izigrati
Namještajući prognozu
Osvježavajućim danima kao našim izborom
Pljuskova iz krvnih žila
Podsvjesne anatomije
Osvješćujući nas
Kakvi smo zapravo nekoć bili
Skupljajući otkucaje srca svakog koraka.
Pokušavam se sjetiti zašto smo se
Kišnih obraza ukrcali
U pjevnu kompoziciju vlaka
Nije mi se tih dana
Nikamo putovalo
Iz napokon osvojenog kružića svjetlosti
Nakon dugotrajnih razmjenjivanja
Nasumičnih mračnih parabola života
Stišanih čarobnjačkih zvukova
Koji su nas proboli
Na najosjetljivijim mjestima
Ako će to biti obredno
Priložena žrtva
Svima koji će uživati
Vlast tamnih odgovora
Dostojanstveno doživjevši
Nerazumljive sudbinske presude
Poput onih koje im je gatara
Pročitala s dlana
Onda mogu zatvorenih očiju
Putovati do mjesta
S kojih su otišli proroci
S kojih je glađu otjerana sirotinja
Pri tome ne zapažajući
Ni tvoja povremena neobjašnjiva
Nestajanja iz kupea
Niti svoje definitivno ispadanje iz vlaka
Premda je izvjesno da dalje na putu
Ima podosta svježih zgarišta duša.
Snijeg zasipa u tišinu
Napuštenu pilanu na brijegu
Sve se iz nizine
Pogledima doimlje ugodno idiličnim
Nitko ne pomišlja
Na strahote lavina
Precizno vođene pilama uništenja
Na nasumce izabrane žrtve
Ponavljajući mračnu selekciju
Nietzscheanski zlokobna
Zakletva visinama
Ništa ne prepušta
Pustim slučajevima
Čežnji slabih da se osnaže
Ovdje dolje u restoranu
Nitko se od stida
Ne usudi ni spomenuti
Glasove ptica na jelovniku
Pretrpjela si godinama
Previše lošeg od mene
Sebi trivijalan
Nakon puno pića
Opet uzimam pravo
Spomenuti ih u pjesmama.
Neumornom vježbom pamćenja
Svladao je cijelu rock pjesmaricu
Htio je osvojiti lovorike
Vještim prstima sluhom glasom
Nije se bojao da će hrđa uspjeha
S vremenom ući u njegovo srce
Sačuvavši u sjećanju majčino pripovijedanje
O takmičenju za miss Kupe 1959.
Na kojem je izgubila
Spotaknuvši se na pozornici
Zbog previsokih potpetica
Koje nije uspjela ukrotiti trenirajući danima
Sada mu je možda trideset godina
Njegov glas zvuči slično disanju
Stare parne lokomotive u muzeju na otvorenom
On sitan ružni pjevač na pločniku
Pod pronicljivim pogledom
Žene koja se nevino osmjehuje
Poput blaga čuvajući Preslyjevu sličicu
U prenatrpanoj torbici od krokodilske kože.
Nismo trebali naprasno nestati
iz sparine zajedničke svakidašnjice
vrativši nas u željezno doba
u kojem ćemo hrđati udaljeni
skrivajući tragove svatko u svojoj šumi
tražeći alibije za doživotnu šutnju
s nemogućnošću ni da kriknemo od bola
poput zvijeri nakon što smo uhvaćeni u zamke
svjesni da su naše diletantsko djelo
Pogledavši se jutros pažljivije
u čisto ogledalo
vidio sam obraze blago smećkaste
ni ozon poslije gotovo
blažene noćašnje kiše
koji je ushitio pluća prosječnog grada
nije me nimalo optimistički zarumenio
to stanje snažno je potaklo rad mozga
ne ostavljajući nikakve šanse otrežnjenju sjete
u kojoj se začinju porazne misli
koje su mnoge potakle na suicidalnu osamljenost.
Negdje na drugoj strani svijeta
Sa sendvičem i bocom piva
Na stolu nekog restorana s masnim podom
Stigao si sa mnom u životu naprosto dokučiti
Neprekidno gimnasticiranje sa ženama
Sipljivo uzdisanje nakon prevelikih
Količina duhana ubijanja alkoholom
Nezaustavljivo praćeno traganjem
Za neočekivano novim metaforama
Neupitno je da smo potrošili sve te uloge
A prerano je da samo tako crknemo
Ni čudovišta poput nas ne vladaju smrću
Na svoju ruku pokupila je neke prijatelje
S kojima smo uživali nesvakidašnje događaje
Nije se za začuditi što postajemo sve okrutniji
Neki oćelavivši drugi obojivši kosu u crno
Smještajući svoju strast na dno svojih unutarnjih organa
Grebući po njemu molitvama srdžbom lijekovima
Na koncu prodrijet će do ironičnog srca
Posve prispodobivom onom glumaca u commediji dell’arte.
Klikni za povratak