Vijenac 584 - 586

Književnost

Yves Bonnefoy

Mali izbor pjesama

Preveo Tonko Maroević

Vječnost vatre

Feniks govoreć vatri, što je sudbina

A jasni krajolik svoje sjene baca,

Ja onaj sam kojega čekaš, on veli,

Gubim se u tvojemu opasnom predjelu.

 

On gleda vatru. Kako dolazi,

Kako se smješta u mračnoj duši

A kad zora prozoru priđe, kako

Vatra se gasi, i tone u san dublji.

 

On je tišinom hrani. Nada se

Da svaki će nabor vječite tišine,

Kad se po njoj prostre poput pijeska

Ojačati njezinu besmrtnost.

 

Svu noć

Svu noć se zvijer vrtjela po dvorani,

Što je taj put što svršiti ne želi,

Svu noć je brod smjerao ka obali,

Što ti odsutni vratit bi se htjeli,

Svu noć se mač zadržao u rani,

Što je taj bol što s ničim se ne dijeli,

Svu noć je zvijer stenjala u dvorani,

Okrvavljena, da i svjetlost zgasi,

Što je ta smrt što ništa ne zacijeli?

 

Hic est locus patriae

Nebo prenisko za te razdrlo se, a stabla

Prodrla su u prostor tvoje krvi.

I iz drugih su vojski pristigli, o Kasandra,

Njihovu zagrljaju nitko se ne othrva.

Ulaz kao ukras posudu neku ima

Mramoru joj se nasmiješi tko god dođe.

Dan slabi na tom mjestu. Ka stablima.

To bje dan riječi, a noć vjetra također.

 

Knjiga, za starenje

Zvijezde ljetnoga neba; a pastir nagnut

Nad zemaljskom srećom: i toliko spokoja

Kao u kriku kukca, nepriličnom,

Što neki skromni bog ga oblikuje. Tišina

S tvoje se knjige penje prema tvom srcu.

U buku se svijeta bešumno upleće vjetar.

Vrijeme se smiješi iz daljine prestanka bivanja.

Obični u voćnjaku plodovi su zreli.

 

Ti ćeš ostarjeti

I, gubeći boju naspram boje stabala,

Ostavljajući blažu sjenu na zidu,

Postajući, konačno, i dušom ugrožena zemlja,

Otvorit ćeš knjigu na ostavljenoj stranici

I kazati: To dakle bijahu posljednje nejasne riječi.

 

Nesavršenstvo je vrhunac

Bilo je kad je valjalo rušiti i rušiti i rušiti,

Bilo je kad se spašavalo samo uz tu cijenu.

Srušiti golo lice što se uzdiže u mramoru,

Udarati svaki oblik svaku ljepotu.

Ljubiti savršenstvo jer ono je prag,

Ali ga zanijekati čim je znano, zaboraviti mrtvo.

Nesavršenstvo je vrhunac.

 

Umijeće pjesništva

Izvan ove noći raščišćen bje pogled.

Nepokretne i sasušene ruke.

Smirila se groznica. Kazalo se srcu

Da bude srce. Neki je demon bio u tim žilama

Koji je pobjegao urlajući.

U ustima se javio neki tmurni i krvavi glas

Što su ga oprali i opozvali.

 

 

Vijenac 584 - 586

584 - 586 - 21. srpnja 2016. | Arhiva

Klikni za povratak