Uz izložbu Sedmo nebo u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, 14. srpnja–14. kolovoza
Izložba Sedmo nebo postavljena u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci autorska je koncepcija triju kustosica. Ksenije Orelj, Neve Lukić i Nadežde Elezović, a postav čine radovi iz fundusa muzeja. Tematski određeni motivom spirale i kružnoga gibanja, radovi progovaraju različitim vizualnim i konceptualnim jezicima, uvijek poštujući princip kružnoga kretanja. Same autorice u tekstu kataloga izložbe temi pristupaju svaka na sebi svojstven način te se i u katalogu odražava odmak od linearnoga pristupa i naglašava univerzalnost, odnosno interdisciplinarnost teme koja modifikacijama poprima individualna obilježja kako u interpretaciji teme tako i u postavu izložbe. Tema kružnoga gibanja postala je tako i strukturalna zakonitost koncepta.
Upravo u tom smjeru Ksenija Orelj u tekstu naglašava kružni princip pretvorbe energije nasuprot vjeri u linearni progres karakterističan za vrijeme od moderniteta. Pozivajući se na Georgesa Bataillea, ekscesivnu apsorpciju energije karakterističnu za kapitalizam i konzumerizam naziva energetskom bulimijom suvremenoga doba, postavljajući tako temu izložbe u kontekst kritike dominantne raspodjele energije/dobara unutar društvenog tijela.
Nadežda Elezović naglašava antropološki, interdisciplinarni princip izložbe, dovodeći u vezu tri bitna segmenta u koja se premrežavaju u promišljanju teme kružnoga gibanja: znanstveni, duhovni i, naravno, vizualni. Književnica i kustosica Neva Lukić prilog katalogu daje u obliku kratke priče Geneza, u kojoj senzibilno i britko prodire u impulse stvaranja, amorfnost pulsacije i pulsaciju oblika nudeći vlastitu, povremeno duhovitu verziju stvaranja.
Andrea Cvitan, voditeljica Astronomskog centra Rijeka u tekstu opisuje „svemirski rotacijski ples“ pojašnjavajući principe nastanka i rotacijske i revolucijske principe gibanja unutar Sunčeva sustava, dok šejh Hajrula Osmani Dushi, vođa derviškoga reda Rifaije (Rufaija) Hrvatske u tekstu intrigantna naslova Krug znači da granice nema navodi kako su za derviše krugovi „neograničena vrata koja primaju i odašilju mentalne poruke“ te kako „derviši vjeruju u postojanje više svemira“. Još jednom se duhovnost i suvremena znanost, unatoč činjenici da ih je zapadnjački pozitivizam nasilno razdvajao, potvrđuju kao različiti putovi koje vode spoznajama kojih se ishodište, čini se, nalazi u centru istog kruga.
Postav, kako je navedeno, obuhvaća radove iz fundusa Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, a zajedničko im je bavljenje motivom spirale ili kruga. Kustosice izložbu ne koncipiraju linearno, već među umjetnicima različitih vizualnih jezika otvaraju dijalog koji rezultira u neočekivanim spojevima, čime dosljedno slijede pulsirajući princip koji nameće tema. Različita stilska i diskurzivna pripadnost izloženih radova, kao i indindividualni pristupi temi, čine „zakrivljenost“ postava zanimljivim i dinamičnim. Pritom u pojedinačnim radovima ne možemo uvijek govoriti o svjesnom bavljenu konotacijama koje priziva tema kružnoga gibanja, no upravo različiti konteksti unutar kojih umjetnici prisvajaju motiv spirale i kruga govore u prilog univerzalnosti teme.
Izložba obuhvaća radove u rasponu od gorgonaške pročišćenosti Ivana Kožarića, novomedijske umjetnosti proizašle iz Nove umjetničke prakse, čiji su najistaknutiji predstavnici na izložbi Sanja Iveković i Dalibor Martinis, dosljednoga bavljenja motivima na rubu duhovne discipline vidljive u spiralnim radovima umjetnika Borisa Demura te meandrima Julija Knifera, optičke umjetnosti Getulija Alvianija, egzatovskih principa Aleksandra Srneca, multiplikacijskih, ezoterijskih principa Damira Sokića, lucidne njujorške vrtnje Dana Okija te specifičnih izraza ostalih umjetnika: Petra Brajnovića, Tomislava Brajnovića, Borisa Cvjetanovića, Borisa Demura, Mirjane Đorđević, Eugena Fellera, Aleksandra Garbina, Sanje Iveković, Željka Kipkea, Ante Kuduza, Zlatka Kutnjaka, Ivana Picelja, Otto Pienea, Božidara Rašice, Vjenceslava Richtera, Lucia Saffara, Melite Sorola Staničić, Jasne Šikanje, Miroslava Šuteja i Predraga Todorovića. Postav prati zakonitosti teme te su multipliciteti mogućih interperatacija pojedinih radova koncentrirani oko jasnoga motiva i zakonitosti pulsirajućega kružnog kretanja na granici između univerzalnih, društvenih i individualnih te makro- i mikroprincipa.Drugim riječima, izložba potvrđuje riječi šejha Hajrule Osmanija Dushija: krug znači da granice nema.
Na ulazu u postav izložba nas uvodi u svijet vibracija radovima Dalibora Martinisa i Vjenceslava Richtera. Martinisova instalacija Stormtellers iz 1997. sastoji se od četiri stola na koje su obrnuto postavljeni zvučnici u koje je ulivena voda. Svaki zvučnik reproducira različite zvukove, odnosno izjave koje posljedično stvaraju valove vode različitih intenziteta i dinamika koje umjetnik čini vidljivima osvjetljavajući ih stolnim svjetiljkama. Osam godina poslije, 2005, japanski znanstvenik Masaru Emoto postaje popularan zahvaljujući istraživanjima utjecaja svijesti na strukturu vode jer tvrdi kako se molekule vode formiraju u različite strukture ovisno o emocionalnoj, odnosno vibracijskoj kvaliteti impulsa kojima su okružene. Tako klasična glazba i afirmativne izjave formiraju molekularnu strukturu vode u pravilne strukture, dok negativni podražaji čine strukturu kaotičnom. Pojačavajući i time transponirajući izmjene molekularne strukture vode, Martinis kao da ih je učinio vidljivim. Nasuprot Martinisovoj instalaciji nalazimo rad Cca Vjenceslava Richtera. Riječ je o crtežu flomastreom iz 1984. Povlačeći okomite linije na papiru, pri čemu titraji ruke stvaraju nepravilne linije, Richter kao da je želio pokazati mjestimičnu zgusnutost energetskog polja.
Boris Demur, kako u tekstu kataloga navodi kustosica Nadežda Elezović, tvrdi: „Sve je spirala, kozmos diše u duhu spirale“, nastavljajući „motiv spirale pojavljuje se u prirodi u svim vidovima… to su prirodne analogije...“ Velika platna prikazana na izložbi dio su ciklusa Chaos Art iz 2001. i 2002. Za razliku od načela ortogonalnosti i linearnosti, koja karakteriziraju urbanitet i koncept linearnoga progresa civilizacije, a oblik dobivaju između ostalog i na ravnom asfaltu ili pravokutnim skretanjima, svjedočeći istovremeno o strahu od kaosa i tendenciji nametnutom discipliniranju energija, priroda diše u spiralama. Želeći rekreirati pulsaciju kozmosa, Demur je dosljedno, gotovo opsesivno, svojim radovima pratio putanje energije, prenoseći spiraloidne principe na vibrirajuća platna. Dijalog s Demurovim radom ostvaruje rad Damir Stojnića Sedmo nebo po kojemu je nazvana izložba. Taj protagonist riječke scene bavi se multiplikacijom oblika, dok spirale, ezoterijska geometrija i energetski kodovi vidljivi u navedenom radu prate principe kretanja energije te se čak i koloritom nadovezuju na Demurov rad.
Picelj temi pristupa hladnijim, pravilnijim, konstruktivističkim jezikom u kojemu je vidljiva strukturalna pročišćenost i racionalistička apstrakcija, dok radovi iz Kožarićeve grafičke mape Optimistička okomica iz 2002. jasnim, pročišćenim jezikom daju topliji, gotovo kozmološki vizualni iskaz. Rad Antimetarija II riječke umjetnice Jasne Šikanja iz 1994. odražava kružnu formu što istodobno implodira i ekspandira na granici nastanaka i nestanka, dok grafika protagonista Grupe Zero, Otta Pienea, iz 1967. otvara kružnu formu stvarajući liniju izlijevanja. Slično, opisujući amorfno biće koje iz statičnoga postojanja metamorfozira u tok, Neva Lukić u priči Geneza navodi: „Iz želje za tečenjem, a ono još od najranijih vremena podrazumijeva bijeg ili odlazak, nastao je fluks koji je poželio od samog sebe uteći jer ga više nije zadovoljavalo biti sa samim sobom ovdje i nikada ni sa kim drugim negdje drugdje.“ Iz točke u spiralu, iz kruga u tijek, iz reda u kaos, iz nestanka u nestanak i natrag.
Baš kao u delezijanskim principima discipliniranja energija kaosa, koje kada dosegnu savršen red same sebe otvaraju prema silama kaosa kako bi se transformirale, postav ove izložbe istovremeno svjesno teži jasnom koncipiranju i uređenju, i samorastakanju i otvaranju različitim interpretacijama. U tom smislu zanimljiva je dosljednost kojom kustosice realiziraju temu provodeći njezine zakonitosti u svim segmentima.
Klikni za povratak