Estetski doživljaj i humana poruka

Festival kršćanskoga kazališta pokrenut je prošle godine, a ove smo godine u njegovoj drugoj inačici tijekom lipnja vidjeli deset predstava. Kako ističe selektorica Sanja Nikčević, u prvom je tjednu dominirala tema posvećenoga života, a u drugom tema milosrđa. Premda raznovrsne, predstave se mogu podijeliti u nekoliko skupina: monodrame (Blažena Ozana ili biti s Bogom dovoljno je za sreću, Oproštaj od Gospodina te Ispit savjesti), velike ansambl-predstave (Prikazanje svetog Lovrinca mučenika te Život za život), lutkarske predstave i predstave izvedene u lutkarskim tehnikama (Prvi grijeh te Kad ruke progovore), plesne predstave (Oče naš) te amaterske predstave koje izvode djeca i mladi (Ozana te Svi me vole, samo tata ne). Premda bi se mogle svrstavati i prema drugim kriterijima (npr. dramske predstave, lutkarske predstave, plesne predstave, glazbenoscenske predstave) ova podjela, čini mi se, posebno ukazuje na bogatstvo raznovrsnih izraza, izvođača i formi.

Monodramu Biti s Bogom, dovoljno je za sreću, napisala je i izvodi je sestra dominikanka Barbara Bagudić iz Dubrovnika. Predstava je nastala u povodu 800. obljetnice dominikanskog reda te joj je namjera potaknuti štovanje blažene Ozane. Postupak za proglašenje te blaženice svetom je u tijeku. U predstavi, sestra Barbara utjelovljuje Ozanu Kotorsku te prikazuje njezin život, od djetinjstva do smrti. Premda bi se glumački na ulozi moglo još poraditi, izvedba sestre Barbare prožeta je istinskom ljubavlju prema blaženoj Ozani i vrlo je nadahnuta.

Suvremene i svevremene teme

Autor monodrame Oproštaj od Gospodina, premijerno izvedene u travnju ove godine, Stjepan Tomić, za to je djelo dobio nagradu udruge Dr. Stjepan Kranjčić iz Križevaca koja nastoji očuvati sjećanje na svoga župnika. Dramu izvodi glumac Dubravko Sidor, koji evocira posljednje trenutke župnikova života. Glumac izvodi predstavu pred spuštenim zastorom, odjeven u svećeničko ruho s Biblijom u ruci. Glumački vješto prikazuje nijanse u psihičkim i duhovnim stanjima župnika Kranjčića te daje čitav raspon emocija i raspoloženja.

Monodrama Ispit savjesti autorski je projekt Roberta Kurbaše u svojstvu glumca, autora adaptacije i redatelja. Predstava se temelji na istoimenom eseju Tina Ujevića, no u adaptaciju su uključeni i drugi pjesnikovi tekstovi, kao i tekstovi drugih autora. U predstavi se postavljaju pitanja bliska kako glumcu tako i suvremenom gledatelju – o moralu, religiji, odnosu žene i muškarca, prijateljstvu, iluzijama i stvarnosti. Robert Kurbaša utjelovljuje čovjeka-pjesnika koji u jednoj besanoj noći analizirajući vlastita duševna stanja i postupke dolazi do vjere i Boga. Gluma sjajno dočarava protagonistova raspoloženja i emocije (radost, očaj, muku, bol, nedoumicu). Na kraju predstave, nakon što glumac napusti scenu, na stolu ostaje gorjeti svijeća kao simbol vjere, vječnog života i dobroga u čovjeku.

Duhovni rock-mjuzikl Život za život autora Daniela Riccija, nadahnut životom sv. Maksimilijana Kolbea, u Hrvatskoj je praizveden 2013. u režiji Richarda Simonellija, a obnovljen je ove godine u režiji Roberta Boškovića u povodu proslave 75. obljetnice smrti sv. Maksimilijana (2015/16) te proslave stote obljetnice osnutka katoličke marijanske udruge Vojska Bezgrešne (2017). Ansambl Kolbe priča priču o plemenitom franjevcu koji je u Auschwitzu dao svoj život kako bi spasio logoraša Franju Gajowniczeka, osuđena na smrt glađu, koji se u predstavi se pojavljuje kao pripovjedač, a utjelovljuje ga glumac Rajko Bundalo. Gluma je manje ili više prikladna za pojedine likove, dok se u pjevanim dijelovima ljepotom glasa posebno ističe Sanja Bardun u ulozi Bogorodice.

Pola stoljeća hvarskog Prikazanja

Festival je otvoren jubilarnom 250. izvedbom predstave Prikazanje svetog Lovrinca mučenika u izvedbi Hvarskoga pučkog kazališta iz grada Hvara. Hvarani tu predstavu, koju je režirao pokojni redatelj Marin Carić, izvode već četrdeset i sedam godina. Tekst iz 15. stoljeća pisan u osmercima na hvarskoj čakavici govori o mučeništvu i smrti pape Siksta i Lovrinca koji se ne žele odreći kršćanske vjere te ih Rimljani muče i ubijaju. Predstava se igra pred crkvom, a u njoj se koriste elementi tradicije starih hvarskih bratovština koje potječu još iz srednjega vijeka.

Lutkarsku predstavu Prvi grijeh Antonija Šašo napravila je kao završni ispit iz lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Izgon iz raja u ovoj je predstavi dočaran stolnim lutkama koje su likovno riješene na vrlo duhovit način. Lutkarice vješto animiraju lutke (pogotovo muškarca i ženu), ali i životinje kojima daju glasove. Premda Adam i Eva govore, teksta nema previše, zapravo, taman toliko da bude jasno što se zbiva dok se sve drugo dočarava čistom lutkarskom igrom. Zanimljiv je posebno prikaz Boga koji nije lutka, već se dočarava glasom. Kada Adam zaziva Boga, on mu odgovara kroz jeku. Onoga časa kada budu izgnani iz raja, jeke više nema, što znači da ljudi Boga odsad moraju tražiti.

Mladi okupljeni u grupi Jesus freakz iz župa Travno i Sopot u Zagrebu uz pomoć glumice-lutkarice Antonije Šašo napravili su predstavu koja u tehnici crnoga kazališta ilustrira pjesmu You Raise Me Up (Ljubav, to si Ti) koju uz glazbenu pratnju pjeva redateljica predstave. U potpunom mraku promatramo ruke u bijelim rukavicama (samo je jedan par ruku u zelenima) koje osvjetljuje lampa i koje se kreću oblikujući razne forme (ljudsko lice, križ, sunce, ptice, srce) te na taj način komentiraju sadržaj pjesme.

U plesnoj predstavi Oče naš plesačica Senka Baruška iz Lovrana „otplesala“ je Očenaš i dočarala ga kroz suvremeni ples. Pripremala je tu plesnu predstavu razmatrajući glavnu kršćansku molitvu, riječ po riječ, stih po stih. Tako je došla do slika koje su nekada prepoznatljive (križ, srce, ruke, ruža), no najčešće gledatelju ne „govore“, nego ga pozivaju da meditativno uroni u svijet molitve.

Predstave iz cijele Hrvatske

Članovi dramske družine Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Prosopon odigrali su predstavu Svi me vole, samo tata ne prema romanu Đure Zrakića, u kojoj mladić Ivan pati za ocem koji je ostavio njega i majku dok je sin još bio malen. Premda tekst daje materijala za kvalitetniju dramatizaciju, glumu i režiju, publika je primila predstavu vrlo emotivno i očito ih je poruka duboko dirnula. Budući da se takva reakcija gledatelja danas u kazalištu rijetko vidi, spomenuti nedostaci predstave nekako ulaze u drugi plan s obzirom na sam čin recepcije.

Dramska grupa Osnovne škole Visoko pod vodstvom dramskog pedagoga Tibora Martana njeguje kajkavštinu pa scenski prikazuje narodne običaje i tradicije te biografije manje poznatih svetaca. Na ovogodišnjem su Festivalu prikazali dvije kratke predstave o životu blažene Ozane Kotorske – štokavsku i kajkavsku.

U štokavskoj inačici, Ozana proživljava Križni put zajedno s Isusom, koji je poziva da u njemu sudjeluje. Pojedine etape Križnoga puta odvojene su, ali i spojene pučkim pjevanim otajstvima žalosne krunice zabilježenima u župi sv. Vida i sv. Jurja iz Madžareva. Predstava je koncipirana kao dijalog glumaca koji tumače uloge Ozane, Krista, anđela i majke i kora koji tumači sporedne uloge sudionika u Kristovoj muci te Ozanina zaređenja. Mladi su glumci bili iznimno uživljeni u svoje uloge i s užitkom su igrali predstavu.

Tekst kajkavske verzije napisala je djevojčica koja u obje inačice glumi samu blaženicu. U toj verziji Ozana je seoska djevojčica koja ide po susjedstvu ispitujući kako bi mogla doći u nebo. Napokon odlučuje posuditi od jednoga susjeda ljestve, doći na brdo i približiti se nebu. Na putu je presreće anđeo i najavljuje joj da će biti svetica, redovnica zatvorena u maloj sobici te da će spavati na tim ljestvama. Susjedi koje Ozana susreće tipični su stanovnici maloga zagorskog sela koji su duhovito okarakterizirani u kajkavskom dijalektu.

U cjelini gledano, izvođači festivalskih predstava dolaze iz cijele Hrvatske (Dubrovnik, Hvar, Zagreb, Osijek, Križevci, Visoko u Hrvatskom zagorju, Lovran, Split). One se razlikuju, kako kaže selektorica, formom, duljinom trajanja, vrstom kazališnog izraza te dobi izvođača (djeca, studenti, odrasli) i njihovim profesionalnim statusom (amateri i profesionalci). Premda se razlikuju po estetskim i kazališnim dosezima, svaka je vrijedna na svoj način, bilo zbog poruke koju prenosi, bilo zato jer okuplja djecu i mlade, bilo zato jer je publika vrlo intenzivno doživljava, bilo zato jer specifičnim izričajem dočarava religijsku temu. U svakom slučaju, predstave koje je festival ponudio poprilično se razlikuju od onoga što se uglavnom viđa na profesionalnim i amaterskim scenama u nas, što samo potvrđuje njegovu vrijednost te potrebu da se nastavi i idućih godina, ali i da se na primjeren način medijski poprati i financijski podupre.