Dometi suvremene grafike

Ovogodišnji grafički trijenale osmišljen je kao slijed grafičkih događanja koji će se protezati čitavom godinom. Autorica takve „linearne“ koncepcije Slavica Marković u predgovoru kataloga pojašnjava da 7. trijenale grafike nije osmišljen koncentrično – kao središnja, revijalna izložba koju prati nekoliko manjih izložaba, kakva je bio 6. trijenale grafike – već kao niz ovogodišnjih izložbi i događanja. Također, ovogodišnji trijenale nije u znaku zadane teme, nego je pod naslovom Aktualne poetike hrvatskih grafičara objedinio posve različite tematske i tehničke interese hrvatskih grafičara, različitih generacija. Trijenale grafike transformiran je tako iz jedne likovne manifestacije u godišnji program grafičkih događanja.

Kao takav, započeo je već u ožujku predstavljanjem grafičke mape Pet godišnjih doba Mirjane Vodopije i otvaranjem istoimene autoričine izložbe. Program trijenala potom je u svibnju nastavljen izložbenim izborom iz polustoljetnoga grafičkog opusa Ivice Šiška te u lipnju predstavljanjem njegove grafičke mape Kristaličnost crte.

Od sredine lipnja do konca srpnja slijedi niz izložaba kojima se predstavlja suvremena grafička umjetnost – najprije izložbom pozvanih autora, potom izložbom odabranih autora i na kraju izložbom studentske sekcije. Kraj trijenalnih događanja obilježit će predstavljanje grafičkih mapa Zdenke Pozaić i Ines Krasić u ediciji Argola, čime se ujedno dovršava prva dionica autorskoga koncepta spomenute edicije. Stoga na završetku godine, ujedno i završnici trijenala grafike, bit će predstavljeno deset izabranih autora s mapama iz edicije Argola, kako pojašnjava autorica koncepcije Slavica Marković.

Bez ekscesa

Upravo u tijeku, izložba pozvanih autora okuplja 36 etabliranih grafičara zagrebačke, riječke, splitske i osječke škole te nekolicinu mladih, već afirmiranih autora. Iva Körbler, autorica popratnog teksta u katalogu izložbe posvećena dionici pozvanih autora i članica odbora za izbor, ističe „kako nema ekscesnih eksperimentiranja u mediju grafike koji na nekoj razini zapravo negiraju sam medij“ te da su digitalni tisak i sitotisak zastupljeni u manjem broju radova.

U digitalnom tisku i sitotisku radove predstavljaju Robert Šimrak, Domagoj Sušac, Vlatko Čerić i Maja Rožman. Smjelim odnosima ploha u izrazitim pastelnim bojama i onima u rasterima sive tiska zaintrigirat će nas radovi Domagoja Sušca iz serije Ideologija krajobraza, izvedene kompjutorskim kolažiranjem slika koje su nastale u različitim medijima (fotografije, digitalni crtež, skenirano ulje na platnu) i koje pripadaju različitim, zbiljnim i imaginarnim svjetovima. Također u digitalnoj grafici, Trijumf smrti Roberta Šimraka u apokaliptičnoj je viziji tehnocivilizacije stvorio novu inačicu svojih kibernetičkih prostora u kojima se na autoru svojstven način preklapaju zbilja i virtualno.

Šume Mirjane Vodopije

U proširenom polju grafičkog medija nalazimo na objekte (Iva Čurić, Viktor Popović, Ines Krasić) i prostorne instalacije (Ivana Franke, Celestina Vičević). Grafičarka mlađe generacije Iva Čurić u objektu sa serigrafijom dojmljivo kombinira pikturalne i skulpturalne vrijednosti. Ivana Franke u dvije serije prostornih grafika u tehnici serigrafije na pleksiglasu i papiru nastavlja istraživanja grafike u proširenom polju, jasnoćom prepoznatljive zrele autorske poetike. Celestina Vičević također ulančava grafičke listove, ali s lirskim motivima na granici apstrakcije i figuracije otisnute u tehnici linoreza, drvoreza ili serigrafije u serije, nastavljajući se na smjer svojih doktorskih istraživanja započet u proteklih pet, šest godina. Ines Krasić na sebi svojstven duhovit i kritičan način poigrava se odnosima znakova i označenog unutar sustava vrijednosti potrošačkoga društva, otiskujući na kutije nalik prodajnoj ambalaži likove divljih životinja, predmete iz kućne upotrebe i vlastiti lik, na koji je trofejno montirana glava srndaća.

U prostoru između objekta i tradicionalne grafike smjestile su se šume Mirjane Vodopije. Slojevito i obostrano nanoseći matrice na prozirnom japanskom papiru, kombinirajući različite tehnike – bakropis, akvatintu i suhu iglu – i postavljajući ih kao objekte u prostor, autorica postiže efekt dvaju lica slike. Ovisno gledamo li sliku s prednje ili stražnje strane, prvi i zadnji plan mijenjaju mjesta. Mimetički trodimenzionalan prostor slike s motivima stabala, trave i fantazmagoričnih bića zadobiva tako svojstva realnog trodimenzionalnog prostora, percepcija kojeg ovisi o mjestu promatrača, čemu dodatno pridonosi variranje kvalitete crteža prema planovima od preciznog i jasnog do mekog i maglovitog. Rad Mirjane Vodopije na 7. trijenalu grafike iznova potvrđuje autoričin posve poseban spoj klasične métierske izvrsnosti, likovne inteligencije i inventivnosti.

Silvio Vujičić u eksperimentalnoj zaokupljenosti biljkama potvrđuje artistički identitetski kod kojemu je veliki povijesni uzor Hieronimus Bosch.

Poetske i muzičke slike

Među doajenima hrvatske grafike Nevenka Arbanas slojevitim nanosima matrica u tehnikama akvatinte, suhe igle i visokog tiska gradi prostor slike u kojem autoričini prepoznatljivi listoliki motivi izranjanju ispod oplošnjenih i perforiraih ploha. U lirskom su tonu i poezijom i glazbom nadahnuti drvorezi i linorezi u boji Zdenke Pozaić, koji unutar definirane autoričine apstraktne poetike vatrometom boja dočaravaju poetske i muzičke slike.

Maja S. Franković u svom hermetičnom apstraktnom mikrokozmosu s akcentima crvene nastavlja varirati matrice svoje prepoznatljive poetike, kao i Hamo Čavrk, čije su svjetlosne linijske silnice ovaj put uznemirene afektivnim krivuljama i rasutim listićima. U znaku racionalnijih, geometrijskih razmišljanja u tradicionalnim su grafičkim tehnikama listovi Igora Konjušaka u suhoj igli i reljefnom tisku kao i mlađe autorice Ive Šarić. Otisci kao zapisi egzistencijalnoga bivanja zaokupljaju radove Ane Vivoda i Jasne Šikanja.

Odnos između klasične grafike i fotografije na zanimljiv način istražuje Kristina Restović, dok Igor Čabraja u akvatinti varira isti portret u nekoliko temeljnih tonskih skala u spektru boja, poput offset-tiska, potvrđujući u slici izravan utjecaj boje na psihološki doživljaj i emocionalnu atmosferu kojom portret zrači.

Poigravanje znakovima ili osobnim simbolima u kontekstu odnosa između osobnih sloboda i društvenih konvencija nalazimo u linorezima Daniele Cikatić Javorčić, a u seriji Buka u kanalu Renate Ladović Meštrović autorica na inventivan način kombinira tradicionalne grafičke tehnike akvatinte, bakropisa i suhe igle s tehnikom ljuštenja i pritiskom na asfaltu.

Imaginarni putopisi

Karina Sladović pokazala je grafičke listove iz ciklusa Sfera svijeta kojima na anakron, ali dojmljiv način vizualizira imaginaran putopis različitim dijelovima i dimenzijama svijeta. Putovanja, ali na kolažno dokumentaran način, tema su mlađe autorice Ane Kinčić, koja u radu Ogrni putovanje u tehnici akvatinte otiskuje na odjevni predmet slike kao memorije s putovanja iz različitih zemalja.

Zaključujemo da izložbom pozvanih autora na 7. trijenalu grafike dominiraju manji formati grafičkih listova koji pretežno u okvirima već zacrtanih osobnih autorskih poetika etabliranih umjetnika ostvaruju nove formalne ili značenjske proboje. I dok su ostali likovni žanrovi u suvremenoj umjetnosti zbog rastakanja i preklapanja s drugima izgubili jasnu medijsku razlikovnost – što je najočiglednije u suvremenoj skulpturi, gdje su na trijenalima unatrag nekoliko godina sve manje zastupljeni kipari – suvremena hrvatska grafika unatoč proširenju svoga polja i dalje ostaje definirana grafičkim tehničkim umijećem, koje se na ovogodišnjoj grafičkoj smotri iskazuje u svojim najrazličitijim vidovima.