Zagonetna dildača

Za mnoge riječi već sam rekla: ne tražite ih u rječnicima hrvatskoga jezika. I dildača je jedna od njih. Nema je ni u regionalnim rječnicima, npr. slavonskih govora, gdje bih je očekivala, jer sam je davno čula baš od slavonskih govornika. Možda se govorila i drugdje, ne znam; no znam da dildača nije samo dio mojega pasivnog rječnika nego i aktivnog. Po tvorbi (nastavak –ača) ide u red slabo produktivnih riječi, no ne i potpuno nepoznatih. Na tom se nastavku nataložio podeblji sloj pejorativnosti (blesača, glupača, alapača), no može on imati i nijansu simpatičnosti. Za svoju unučicu kažem da je prava zvrkača, jer se poput zvrka vrti na sve strane, što je, dakako, lišeno svake poruge. Čini mi se da je i dildača obavijena tim plaštem: da ne izaziva ni odbojnost ni prezir, što se za blesaču, glupaču ili alapaču ne bi moglo reći. Sve kružim i kružim oko te dildače, a nikako da kažem tko je ona (ili što je ona). Ostanimo na živom biću: tko je ona?

Danas će, mahom mlađi, ali i oni malo stariji, najprije ili isključivo pomisliti da dildača ima veze s onim što oni znaju, a to je dildo, u američkom engleskom umjetni penis, seksualno pomagalo (u američkom slengu i bezveznjak). Internet je pun priloga u riječi i slici o industriji koja proizvodi takve artikle, pa se tom proizvodu već i tepa, dildač, što je načinjeno kao da potječe iz dječjega jezika, npr. taftač (ili tafkač) nekoć je bila igra drvenim puškama taf-taf, svojevrsna verzija igre skrivača. Takav oblik, dildač, ima i T. Sabljak u svojem Rječniku žargona sa značenjem vibrator. Današnji se svijet zabavlja kojekakvim ludorijama, glavno da se za njih čuje, po mogućnosti gromoglasno. To se u ovom slučaju postiglo doista prodornim vriskanjem i cičanjem žena okupljenih oko stola. Ne, nije to kockarnica. Žene su se natiskale oko stola i zdušno navijale u utrci dildača svaka za svoga favorita, a umjetni penisi, dil­dači, pomicali su se po nekakvom skliskom papiru do cilja (neke proizvoljno postavljene crte). I evo urnebesne zabave (a nekomu još bolje zarade)!

Imamo sličan izraz, doduše nije i isti rod, no mnogi će pomisliti kako moja dildača ima veze s industrijom seksualnih pomagala. No nema. Ona se kao riječ rabila davno prije nego što je do nas stigla ta amerikanijada, a potjecala je iz seoskog ambijenta, koji s tim pomagačima, pa onda i umjetnim trkačima po skliskom papiru, uz neviđeno i žustro bodrenje oduševljenih navijačica, nije imao nikakve veze. Kad se komu reklo da je već prava dildača (a to su mahom govorili stariji mlađima), nije se mislilo ništa loše, još manje pogrdno ili vulgarno. Govorilo se to djevojčici koja je naglo ižđikala (već i ovdje treba objašnjenje, pa evo ga: ižđikati znači snažno i brzo, naglo izrasti vrlo visoko, npr. Ivan je za godinu dana ižđikao uvis toliko da ga nismo prepoznali), koja od djevojčice i curetka postaje prava djevojka, oku i srcu mila, koja se tjelesno naglo razvila. No još ne znamo zašto joj se tako govorilo i što taj izraz zapravo znači.

Već sam rekla da sam riječ čula i upila od slavonskoga dijela svoje obitelji i svojte, a ondje je bilo isključeno da ću čuti neku prostotu. No poznato je da je u slavonskim govorima obilje što vrlo očitih što prikrivenih turcizama (a kad ih bolje upoznamo, bolje je reći orijentalizama). Za riječ dilber svi znaju. Ona je zastupljena i u narodnim i u umjetničkim pjesmama, pa i u onima koje su uglazbljene (moj dilbere, kud se šećeš; dojd’ doveče, dilberče), pa se brzo i širila. Javlja se i kao imenica (dragan, ljubavnik, miljenik, ljepotan; dilberka, draga, miljenica, ljepotica) i kao pridjev: lijep, krasan, zanosan, mio, obično kao riječ iz sentimentalnoga života, dilber-djevojka. U korijenu joj je perz. dil, što znači srce, a ber je jedan oblik glagola nositi. Po tome bi dilber bio, doslovno, srconoša, zapravo onaj koji privlači čije srce; na njega se i odgovara srcem, tj. osjećajima kojima je srce simbol, a to su ljubav, privlačnost, naklonost, milje. No, znam, još uvijek ne vidite vezu između dilbera i dildače, zar ne? Razumljivo. Ipak, u pomoć stiže jedna danas sasvim nepoznata i zaboravljena riječ, koja nam dildaču može približiti. To je dildade (dil, srce + dati), riječ koja dolazi iz etnografske sfere, jer je to ženska vezoglava. I njoj je u osnovi dil, isti korijen kao i u svim nabrojenim riječima. Znamo da se vanjskim znacima (odjeća, boje, načini nošenja pojedinih odjevnih predmeta) objavljivala promjena statusa koja je ženu pratila s godinama i/ili bračnim stanjem. Vezoglava ili dildade bila je dovoljno vidljiva svima da uoče tko je nosi, pa je njezinoj nositeljici lako mogao pripasti izraz odmila dildača (nositeljica dildade). Moja mila mala zvrkača došla mi je upomoć da se vidi kako ni dil­dača nije nužno bila pogrdna. Kad se komu reklo dildača, bio je to izraz simpatije, a ne prezira ili poruge. Blagonaklono se gledao nečiji rast i preobrazba iz djeteta u pristalu i milu djevojku, kasnije i ženu. Izraz dildača ostao je rezerviran za mlade djevojke i nije prelazio na udane žene.

Korijen dil- utkao se i u više drugih izraza. Tako je zabilježena složenica dildaš, što je znalo biti ime konja, a značio je doslovno srčani i mio drug (dil, srce + tur. daş, drug). Dil­kuš, dilkušica ili delkušica bila je ptica (tur. kuş, ptica) od srca, od duše, takva koja pjeva toli zanosno da razveseljava srce i razgaljuje dušu. Takvom se najčešće smatrao slavuj, bulbul (tur. bülbül od ar. bulbul). Zapjevala bulbul-ptica, misli zora je.

Dakle, ako vam se čini da po nekoj analogiji možete izvoditi značenje riječi dildača iz  umjetnoga muškog spolovila današnje seksualne industrije, dildač, a ona bi tom dildaču bila mocijski parnjak, dildača, varate se. Dildač je imenica muškoga roda i nema svojega ženskog parnjaka, kao što je i imenica dildača samo ženskog roda i nema svojega muškog parnjaka. Na kraju, dildača može i ono što dildo ili, u familijarnom obliku, dil­dač ne može: uzeti dilum, srcoliku krušku, i osladiti se.