Širiti kulturne vidike

Širina duha tijekom čitave njezine povijesti glavna je odlika Matice hrvatske. Ta misao fra Mirka Marića, predsjednika Matičina Ogranka u Sinju, sažima sukus poruka odaslanih s Glavne skupštine Matice hrvatske, koja je u gradu alkara 18. lipnja okupila matičare iz svih krajeva Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja. Zastupnici Matice na redovnoj skupštini u Sinju našli su se kako bi čuli što su sve zagrebačka Središnjica s dvadeset odjela te više od 120 ogranaka postigli u posljednje dvije godine, a Sinj je odabran jer u njemu djeluje jedan od najplodnijih ogranaka Matice hrvatske.

Skupštinu je u ime domaćina nakon izvedbe Lijepe naše u interpretaciji opernoga pjevača Bože Župića otvorio predsjednik Ogranka Matice u Sinju fra Mirko Marić. Brojne matičare u Alkarskim dvorima pozdravili su pročelnik za društvene djelatnosti Županije splitsko-dalmatinske Tomislav Đonlić, gradonačelnica Sinja Kristina Križanac i predsjednik Viteškog alkarskog društva Stipe Jukić, koji su zahvalili Matici za velik doprinos u promicanju hrvatske kulture i baštine.

„Ovo je za nas velik dan jer smo doživjeli da najstarija kulturna ustanova u hrvatskom narodu dođe u naš grad i održi Glavnu skupštinu te se na taj način pridruži slavlju naših velikih obljetnica – 300. od slavne pobjede Sinjana nad Osmanlijama uz zagovor čudotvorne Gospe Sinjske 2015. i 300. krunjenja Njezine slike, koju slavimo u rujnu ove godine“, kazao je fra Mirko Marić, osvrnuvši se na cjelinu povijesti Matice hrvatske te na doprinos Sinjana njezinu radu: „Sinj i Sinjani od davnine su povezani s Maticom. Koncem 1870-ih Sinj ima svoje povjerenike fra Vicu Šalinovića i fra Petra Perkovića. Narodnjak dr. Ivan Marović i Franjevačko sjemenište članovi su utemeljitelji, a braća Buljan njezini zakladnici. U 20. stoljeću suradnja je sve bogatija. Prije pet godina proslavili smo 40. obljetnicu osnutka i 20. obnove sinjskog ogranka“, rekao je i istaknuo da je u samostalnoj Hrvatskoj sinjski ogranak obnovljen svega tjedan dana nakon obnove Središnjice Matice hrvatske 8. prosinca 1990.

Fra Mirko je naglasio da je Matica od osnutka 1842. do danas tiskala više tisuća naslova knjiga i časopisa i da je „čitav svoj život bila na braniku hrvatskoga jezika, hrvatske kulture i hrvatskog čovjeka“. Zbog toga se „često i prečesto nalazila na udaru protivničkih snaga“, a tako je i danas, „kad nam kradu riječi, kad nam jezik nestaje“. No Matica je, nadodao je, i u mnogo težim vremenima „čuvala i sačuvala, branila i obranila hrvatski jezik, hrvatsku kulturu, hrvatski identitet i ona će to raditi dok nas bude“. Podsjetio je pritom na temeljno poslanje Matice kao „izvanstranačke organizacija koja izgrađuje hrvatski narod na istinskim njegovim vrednotama, a to su: politička sloboda, radišna i moralna Hrvatska; koja čuva osobnost svakog pojedinca, proširuje kulturne vidike knjigama, predavanjima, izložbama, koncertima; potiče i pomaže svaki kulturni rad u hrvatskom narodu.“

Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović u svom je govoru rekao da je vodstvo Matice posljednje dvije godine tražilo načina da ustanovu očvrsne iznutra i da dobrim radom jača njezin ugled u društvu. Kazao je u tom smislu da se radilo na povećanju učinkovitosti Matičine radne zajednice i na ujednačavanju u tretiranju poslova vanjskih suradnika, gdje je polučen uspjeh. Dodao je i da se radilo se na traženju načina da se skrati vrijeme rada na velikim izdavačkim projektima, Stoljećima hrvatske književnosti, Povijesti Hrvata i Enciklopediji Matice hrvatske, za što još prema njegovoj ocjeni nije nađena zadovoljavajuća formula.

Damjanović se u Sinju pohvalio nagradama koje su Matičina izdanja u posljednje vrijeme dobila, od Nezaboravnih priča iz kavane Corso Dubravka Jelačića Bužimskog (nagrada Gjalski), knjige Od ljubavi do nostalgije – ogledi o hrvatskoj književnosti njemačke sveučilišne profesorice Renate Lachman (Davidias), Leksikona Sinjske Alke (nagrada voditelju grafičke pripreme MH Željku Podoreškom na Sajmu knjiga u Sarajevu) do Macbetha na fajruntu uglednog pjesnika Ernesta Fišera, koji je za tu pjesničku zbirku dobio čak četiri nagrade. Na tom tragu akademik Damjanović pozvao je sve matičare da rad svoje ustanove podupru i kupnjom njezinih knjiga.

Predsjednikov govor, kao i nadahnuto predavanje potpredsjednika MH Damira Barbarića Matica hrvatska u europskom obzoru, u kojem je naglašena važnost očuvanja europskih tekovina u suvremenom hrvatskom društvu, u cijelosti donosimo u sljedećem broju.

Uslijedilo je izlaganje Matičina glavnoga tajnika Zorislava Lukića, koji je podnio izvještaj o radu ustanove u protekle dvije godine. U tu svrhu objavljen je dokument na 260 stranica s rezultatima rada svih Matičinih službi, odjela i ogranaka. U njemu uz ostalo stoji da se u Maticu hrvatsku u posljednje dvije godine upisalo više od 1500 novih članova, da je samo u Središnjici objavljeno šezdeset novih knjiga, a u Matičinim se prostorima prosječno održavalo deset događaja tjedno. Osnovani su i ogranci Matice hrvatske u Žepču i u Kolanu, a status ogranka MH dobile su i Hrvatska kulturna zajednici u Wiesbadenu te Matica hrvatska za Ruhrsko područje.

U središtu Lukićeva izvještaja bio je osvrt na pitanje nacionalizacije Palače MH u Zagrebu, koje je u posljednje najviše zaokupilo pozornost uprave. Lukić je podsjetio na iznenadnu sudsku odluku iz siječnja 2015, prema kojoj je Matica praktično ostala bez svoje zgrade jer je na snagu stupilo rješenje o nacionalizaciji s kraja 1950-ih, koje nikada nije provedeno. Uz ostale nedaće, Matica zbog toga nije smjela iznajmljivati svoje prostore, a nije mogla ni tražiti sredstva za obnovu zgrade.

Pretraživanjem arhiva ustanovljeno je da postoji dokument prema kojem se Matičino zemljište i palača izuzimaju iz nacionalizacije, a to je rješenje pronađeno u svibnju. Lukić je izrazio nadu da će pronalazak toga dokumenta i nedavna sudska odluka višeg suda, kojom se poništava prvostupanjska odluka, upravi dati vjetar u leđa i da će se u ponovljenom postupku Matica izboriti za svoju zgradu, koja joj oduvijek pripada.

Na skupštini su dodijeljene povelje najboljim knjigama ogranaka MH, a nakon izvještaja uslijedila je rasprava u kojoj se najviše govorilo o kurikulnoj reformi. Naime, Matica hrvatska se posredovanjem svojih odjela uključila u javnu raspravu o reformi i predala svoje zaključke. Lahorka Plejić Poje, profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i pročelnica Odjela za književnost MH, na skupštini se osvrnula na kurikul iz hrvatskog jezika, koji je prema njezinu sudu niske kvalitete, dok je pročelnik Matičina Odjela za povijest Željko Holjevac, također s Filozofskog fakulteta, kritizirao kurikul, kazavši da njime nije predviđeno stjecanje vještina za razumijevanje povijesti. U raspravi je zaključeno da svi podupiru obrazovnu reformu, ali ako uistinu želimo bolje školstvo, treba uvažiti mišljenja mjerodavnih institucija.

Skupštinu je zatvorio Matičin predsjednik Damjanović, koji se osvrnuo na 175. obljetnicu osnutka Matice, koja se navršava 2017. Rekao je da je dugo trajanje dokaz da je Matica dobro odrađivala zadatke koje je društvo pred nju stavljalo i okupljene matičare pozvao da veliku obljetnicu proslave radno: „Nemojmo se natjecati u broju priredbi, nego učinimo u svakoj sredini nešto što će odjeknuti i imati trajniju vrijednost. Uvijek želimo kultivirati nacionalni osjećaj obrazovanjem, koje nije samo stjecanje znanja i umijeća, nego pomaganje osobi da postane čovjekom u najširem smislu riječi.“