Moja glava i ja

PRAZAN LIST

Autobus na redovnoj liniji

razvozi brige ogrnute u kapute

otvara i zatvara vrata

ljudi uvukli vratove

ruke zavukli u džepove

pognuti kao ždralovi

na povratku s juga

kiša pozdravlja krovove

zgurena krošnja žalosne vrbe

njiše se kao dijete na ljuljački

a ti sjediš pored prozora

slažeš slova

nižeš riječi

kao kuhano kestenje

zapisuješ

križaš

brišeš

pa opet zapisuješ

 

I tako cijelo jutro

tako cijeli dan

pišeš brišeš

i zapisuješ

zapisuješ

zapisuješ

 

A u predvečerje

pred tobom

prazan list.

 

 

NEPOZNATI SMJEROVI

 

Greška si u sustavu

neozbiljno obećanje

koje je negdje putem

izgubilo nevjerne riječi

vjetar napinje

oblake kao jedra

prelistava ustajali zrak

kao strastven čitač

uskače u svaki šum

Pokušavaš se sjetiti

koliko si nepravdi vidjela

koliko svjetova pregazila

koliko obećanja pogazila

nepoznati smjerovi

oprostili su odlučnost

tvojim koracima

a ti si ubijala vrijeme

naoružana svojim pretpostavkama

progonila si odbjegle perspektive

zaustavljala dizala

zazidana u osebujan bljesak

između dvije loše vijesti

i podmetala očekivanja

u prazna lastavičja gnijezda

 

Šteta

što se nisi srela prekjučer.

 

 

MOJA GLAVA I JA

 

Kreposna tišina

tako je gusta

čini se da se kroz nju

ni jedna misao

ne može probiti

o željama da se

i

ne

govori

sanjalačke avanture

imaju prednost

samo

bez grižnje savjesti molim

uz

to

moja jastučnica

s dva je lica

 

 

glava naslonjena na nju

s obje strane sanja

dvostruke snove

krijumčari u noć

na jednoj strani

crveni makovi

na drugoj

leptiri u letu

 

Između

ja

i

moja glava.

 

 

GLUMA

 

Skupljaš tragove

opireš se prostoru

slijediš taktiku

curiš kroz napukline

putovi su blatni

sjene te prestižu

skakućeš po izvrnutoj pomrčini

ljubiš žapce

prezireš magiju

glumiš stoljeća

grliš razdoblja

penješ se u poderan oblak

sipaš kišu po morima

stopala ti bježe

u raznim pravcima

nadolaziš poput plime

uvlačiš se u

prekooceanske tankere

kao žižak u zrno graha

onda napuštaš snove

zatvaraš sva napuknuća

i roniš u oduševljenje.

 

 

LUDOST

 

Imaš snagu zaigrane ozbiljnosti

nečujnost istrošene bučnosti

razgovaraš sa svojom sjenom

pričaš joj o visini zida u novom

o dvorišnoj ogradi

susjedovom psu

mački lutalici

i biciklu bez kotača vezanom za stup

stup srama

o paradoksalnim koncepcijama

i neodlučnim zaključcima

 

Trčiš s njom ispod zvijezda

ispod dalekovoda

preko rijeke

od kuće do kuće

ispod kanadskih topola

i mladih javora

kao da ti je pet godina

pamćenje si zapretala

u spasonosno popodne

kao da ti je sto

uzgajaš osmijehe u lončanicama

kao alergija si

naporna i dosadna

cupkaš lupkaš šmrčeš

pa opet sve ispočetka

onda se zavlačiš u krevet

strah te je vjetra

sjena

i ludosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

MIMIKRIJA

 

Miroljubivo je vrijeme

desetljeća iz mene progovaraju

koristeći se mimikrijom

već me i obijesni stih

naučio kako mu se prilagoditi

 

Nema privilegija

 

Dani su neumoljivi

samo uskličnike siju

a ja upitnike žanjem

s raspolovljenim značenjem

čudeći se kako može

škrbava noć

dočekati podne

ako nije na redomatu

uzela broj jutra

 

Svejedno

ne protestiram

ta noć će ionako doći

kad pjesma

naštrika stepenice

do onih mojih

Pet kvadrata na oblaku

 

I s treskom zatvori vrata.

 

 

KORAK

 

Jedan neishodani korak

neumorno i vješto

mjeri udaljenosti

od nikada do nekada

od istoka do zapada

od tvoga do moga ishodišta

od početka do kraja

od palca do malog prsta

od oljuštene zemlje

do prozirno plavog neba

od rođenja do smrti

od jednog do drugog okreta

mlinskog kola

od teorije do djela

od napupale loze do vina

od cvrčkove monografije

do raspjevanog kosa

 

Mjeri i promišlja

da li je tvoj

 

Ili moj.

 

 

SLIKARSTVO

 

Isprala si s usana

jutarnje uzdahe

i okuse večeri

Nastojanja si razodjenula

i čežnje bacila u vir

Zavidna si dostignuća osakatila

vedrinu zamijenila za sjenovitost

vodu zamutila

mostove razrušila

vjetrove zaplela u krovove

prozore zamračila

danu si ukrala vrijeme

čekanju užitak

odlascima bol

ostancima dostojanstvo

 

I sve to s nekoliko

poteza kista.

 

 

 

IZLISTANI DAN

 

Dođe mi

da bez ikakve najave

izlistam dan

iscijepan

na spokojne sate

 

Dođe mi

da rastavim snove

na proste faktore

 

Ne dopuštam

da pravednost

nisko padne

stoga

bez ikakve najave

slažem svjetlost u stručke

da ubije kataraktu

i izlistavam dan…

 

Dođe mi tako nekad.

 

 

MEĐU KONOPIMA

 

Ne plaši se morska plavet

nejakih zaveslaja

ronilice na dah

znatiželja njena

uranja među konope

među lance za koje se drže

preplašene brodice

dagnje i alge

među jata sardela

i iglica koje ih prate

Svakim zaveslajem čuva

snagu za novi zaron

kao što dubine čuvaju

okamenjene amfore

s prekooceanskih brodova

 

Čarolija je u trenutku

u prodoru svjetla

u igri sjena

jer ronilica nosi

u oku more

zakovitlano u sebi.

 

 

PRISTANIŠTE

 

Čovjek

kao slijepi putnik

ostavlja freskama svoje kretnje

misli baca kroz prozor

sidri se u maglovito pristanište

sklanja se u dan

škiljavo oko reže zrak

umnaža praznine

slaže sjećanja u pukotine

neka zabludjela misao

na okupu drži nebo

da se ne razruši

 

Čovjek

sam u svojoj samosti

kao sat bez zupčanika

s bijelim jutrom na rukama

uvlači se u svoju očerupanu nepomičnost

čuva u sebi pobožno

u pletenim košarama

svoje sitne negovorljivosti

pazeći da ne ostane

i bez to malo virtualne imovine.

 

A star je već...

 

I sam...

 

I nemoćan...

 

SLOBODA

 

Pozaspale zrele naranče

u svom žutom očekivanju

uzmiču osjećaji

ne raspoznaju se slobode

 

Misao tka svoj završetak

veličanstven

raskošan u svojoj ocvalosti

sloboda kaplje

promatra življenje

magličastog trenutka

otisnutog u pogled

pohranjenog u bitak

 

Sloboda silazi s trga

otima se ritmu ulice

progurava se potom kroz gomilu

usamljeničkih koraka

penje se u molitvu

na sklopljene ruke

pa po toj slatkoj niti

do samog oltara

do jaslica

do ferala

do grada

gdje očekivanja

spavaju među narančama

 

Žuta.

 

(25.12.2014.)

SUNCE POD PAZUHOM

 

Dok pričam s Tobom

kao da odlazim iz sebe

u osluškivanje omeđeno vremenom

kao plazma plutaju dodiri

kroz bljeskove svjetla

milina klizi kao krvni ugrušak

nastanila mi je vene

opasno ih zakrečila

nepozvana ušla u klijetke

u dugom prezentu

naivno koketira sa zaboravom

sitnijim od truna prašine

obuhvaćenog šutnjom

 

prepuštam se pokretu

prisvajam nebo

izbivam iz vlastita svijeta

nudim Ti čaj od marelice

smirena i Tvoja

sa suncem pod pazuhom

postojanija od riječnog korita

nevinija od jutra

 

 

KOMPAS

 

Mora biti da je kompas

napamet naučio strane svijeta

pa vodi život bez nagnuća

brodovlje bez potonuća

samo neka ne idu na otvoreno more

neka se drže gata

neka svoje utrobe ne otvaraju

i bit će sigurni

od galebova i pjene

od morske mijene

i mene

 

Kompas i mene vodi

kroz vidno polje

do slijepog prozora

na istočnoj strani kuće

kuća brodi sa mnom

 

Svud okolo

struji smjer.