Izazovni sadržaji

Proljetna sezona Dubrovačkoga simfonijskog orkestra podrazumijeva dva tjedna koncerta, najčešće oba sa solistom. Rijetki su samo orkestralni koncerti, a kad i jest tako, onda je to kombinacija programa koji se ne izvodi u ostale dane. U posljednje vrijeme najčešći su naslovi iz svijeta filmske glazbe, što možemo doživjeti i kao svojevrsno osvježenje koje je naišlo na odobravanje i domaće i strane publike. A ovo smo proljeće čuli mnoge violiniste – baš kao što ćemo na ovogodišnjim Dubrovačkim ljetnim igrama od solista slušati isključivo klaviriste, od kojih su neki već sudjelovali i na više koncerata. Mlada dubrovačka snaga Đana Kahriman okušala se tako i kao solistica i u duu s Ivom Vukić, također članicom DSO-a. I ruski su umjetnici gostovanja proširili na dva, pa čak i na tri nastupa. Vrijedno je spomenuti da je Dmitrij Sinkovski s orkestrom nastupio čak tri puta – u baroknom repertoaru i kao solist i kao dirigent – te da je svakom prigodom za glazbeni dodatak darovao po jednu baroknu ariju. Sinkovski je, naime, i vrstan kontratenor!

„Ruski Paganini“, kako je najavljen violinist Maksim Fedotov, ovom je prigodom u Dubrovniku nastupio dva puta. Njegov prvi nastup trebao se održati u Kneževu dvoru 10. lipnja. No zbog nepredvidljivog vremena premješten je u Dominikansku crkvu. Napomenimo kako se u tom prostoru velika izvođačka tijela akustički poprilično nevješto snalaze. Pogotovo se zamagljuju brži i brzi dijelovi, što ne dopušta pravi uvid u nečije sviranje. To, naravno, neizbježno postavlja pitanje koje znaju već i sve dubrovačke čiope: zbog čega Dubrovnik još nema koncertne dvorane?

Na programu su bila dva Beethovenova djela: Koncert za violinu i orkestar u D-duru i Sedma simfonija u A-duru. Maksim Fedotov je violinist i pedagog svjetskog ugleda, kako ističe i programska knjižica. Njegovi se nastupi bilježe po svim kontinentima s uglednim glazbenicima. Isto tako znamo da je Dubrovnik često ugošćavao umjetnike jednako tako opsežnih biografija pa je dubrovačka publika stekla bogato iskustvo te jasniji stav i kriterij. Fedotov ima sjajnu tehniku, a njegov temperament očito dopušta veliku slobodu interpretacije. Stoga su promjene tempa u njegovu sviranju česte, ali nekad je, s obzirom na stil, pitanje jesu li i opravdane, a povremena glissanda u violinskoj dionici ponekad su bila neprimjerena. Pomalo silovitim načinom sviranja Fedotov je, zapravo, bio i solist i dirigent, što znači da je određivao sve komponente izvedbe. Stoga je trajanje Beethovenova djela uvelike prešlo uobičajenu minutažu. Članovi orkestra i dirigentica Ramljak strpljivo su ga slijedili, premda nismo uvjereni da podupiru takve odmake u tempu i izvedbi. Jer činilo se da nije riječ o dogovoru između solista s jedne te dirigentice i članova orkestra s druge strane, već o dominantnosti Fedotova i poslušnosti pratnje. Glazbenoga dodatka nije bilo.

A nešto brže svirana Sedma simfonija kao da je nadoknadila dio potrošenoga vremena u prvom dijelu. Opet moramo naglasiti i da je odveć jaka akustika u Dominikanskoj crkvi neprijatelj velikim izvođačkim sastavima. Unatoč preciznu i izbalansiranu sviranju, stekao se dojam zamora i nedovoljne ponesenosti svirača. O čijem smo se dobrom sviranju o ovoj sezoni zaista imali prilike osvjedočiti.