Tuđman bez mitova

Dr. Franjo Tuđman i njegova povijesna uloga u stvaranju suvremene hrvatske države već su dugo vremena u središtu pozornosti hrvatskih povjesničara. O tome svjedoči niz dosad objavljenih znanstvenih radova u kojima su obrađeni brojni aspekti djelovanja prvoga hrvatskog predsjednika, no još su u hrvatskoj javnosti utjecajni brojni stereotipi i lažne dvojbe koji na njegovo djelovanje gledaju uglavnom niječno. Pritom je često riječ o glasinama i krivotvorinama koje nemaju veze s ozbiljnim znanstvenim istraživanjima, nego su plod razmišljanja političkog aktivizma nekih političara, publicista i novinara koji svaki iz svojega razloga na Tuđmana gleda s omalovažavanjem i s pretjeranom kritičnošću.

Nedavno je pak hrvatska stručna i šira javnost dobila još jednu priliku upoznati se s činjenicama o Tuđmanovu djelovanju i s njegovim interpretacijama koja su ponajprije odraz historiografskih istraživanja većega broja hrvatskih povjesničara, a ne plod razmišljanja političkih aktivista. Riječ je o djelu Franjo Tuđman i stvaranje suvremene hrvatske države (1990–1999). Zbornik je to radova, nedavno objavljen u nakladi Sveučilišta u Zadru i pod uredništvom Ante Bralića, a u njemu je objavljeno četrnaest radova povjesničara koji su sudjelovali u radu istoimenoga znanstvenog skupa koji je u organizaciji Sveučilišta u Zadru, Hrvatskoga instituta za povijest i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru održan u tome gradu 10. prosinca 2012. Skup je održan nedugo nakon donošenja oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču na sudu u Haagu, što je umnogome pridonijelo rušenju brojnih negativnih stereotipa i mitova o Domovinskom ratu i o Tuđmanovoj ulozi u ratu i u stvaranju hrvatske države. Pa ipak na radove objavljene u zborniku treba gledati kao na nastojanja povjesničara da neopterećeni javno prisutnim stereotipima i mitovima utemeljeno i objektivno pristupe problematici svojih izlaganja, koja su naposljetku pretvorena u radove koji čine zbornik. Prema tome je on na svoj način i dokument o vremenu u kojemu je skup održan, odnosno o vremenu koje mu je neposredno prethodilo.

U osvit hrvatske slobode

Iako nekoliko izlagača nije poslalo radove, zbornik ipak čini čak 14 radova svrstanih u nekoliko skupina, kojima prethodi predgovor predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović te govor Franje Tuđmana u Hrvatskom saboru 30. svibnja 1990. Radovi Zlatka Begonje Povijesno-politička stajališta dr. Franje Tuđmana u početku stvaranja samostalne Republike Hrvatske i Nevija Šetića Franjo Tuđman i ostvarenje samostalne hrvatske države 1990/91. godine čine cjelinu pod naslovom U osvit hrvatske slobode. Cjelinu Franjo Tuđman i Domovinski rat u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini čini najveći broj radova, njih čak šest, što i nije neobično s obzirom na važnost te problematike za razmatranje cjelokupnog Tuđmanova djelovanja kao prvoga hrvatskog predsjednika. Riječ je o radovima Aleksandra Jakira i Andrijane Perković Paloš Franjo Tuđman i Vlada demokratskog jedinstva, Ante Nazora Sastanak u Uredu predsjednika RH, ujutro 20. studenoga 1991.: Prilog raspravi o tome je li predsjednik Tuđman „izdao“ ili „žrtvovao“ Vukovar, Ive Lučića Odnos Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini do njezinog međunarodnog priznanja u travnju 1992., Tade Oršolića Uloga Franje Tuđmana tijekom rata u Bosanskoj Posavini 1992, Ivice Miškulina „Napokon nešto“ ili o mirovnoj inicijativi Franje Tuđmana iz studenog 1993. i Janje Sekule Gibač Propast mirovnih pregovora i odluka predsjednika Franje Tuđmana o pokretanju operacije oslobađanja okupiranog dijela zapadne Slavonije.

U cjelinu Politička i ideološka razmišljanja Franje Tuđmana svrstani su radovi Stjepana Matkovića Utjecaj povijesnih tema s razmeđa 19. u 20. stoljeće na političko djelo Franje Tuđmana i Matea Bratanića Uloga i značenje povijesti u Tuđmanovom djelu Bespuća povijesne zbiljnosti.

Državničko djelovanje

Cjelinu Kako su vidjeli Franju Tuđmana čine radovi Ante Batovića i Branka Kasala Odnos britanske politike i medija prema Franji Tuđmanu i Republici Hrvatskoj tijekom devedesetih godina 20. stoljeća, Alberta Binga Franjo Tuđman, aspekti državotvornosti („historicizam“ i samoodređenje naroda) i međunarodna zajednica, Roberta Skenderovića Veliki znanstveni autoriteti i mali narodi te rad Ante Bralića Franjo Tuđman u memoarističkoj i publicističkoj literaturi. Završni dio zbornika čini Govor – oporuka dr. Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske na otvaranju izložbe „Hrvati – kršćanstvo, kultura, umjetnost“ u Vatikanu, 28. listopada 1999.

Već i površan pogled na naslove radova pokazuje njihovu raznovrsnost, odnosno upućuje na brojne aspekte djelovanja prvoga hrvatskog predsjednika koji su u njima obrađeni. Svakako nije neobično s obzirom na Tuđmanovu ulogu u suvremenoj hrvatskoj povijesti što je najveći broj radova posvećen raščlambi njegova državničkog djelovanja u prvoj polovici devedesetih godina prošloga stoljeća. Pa ipak su se neki autori dotaknuli i drugih tema, što se ponajprije odnosni na njegova historiografska istraživanja i promišljanja o hrvatskoj povijesti kao temelju na kojemu je gradio i svoja razmišljanja o opstanku i budućnosti hrvatskoga naroda i hrvatske države.

Urođena nesklonost
prema Tuđmanu

U više je radova u većoj ili manjoj mjeri progovoreno i o postojećim negativnim stereotipima i o pretjeranoj kritičnosti nekih autora koji su pisali ili govorili o Tuđmanu, pri čemu je uglavnom riječ o radovima novinara i publicista. Takva su stajališta nemalo pridonijela stvaranju u inozemnoj javnosti još prisutna dominantnog negativnog stereotipa o Tuđmanu, koji se često odnosi i na proces stvaranja suvremene hrvatske države te na nju samu kao nacionalnu državu hrvatskoga naroda. Takva su „domaća“ stajališta poslužila kao dobra dopuna „informacijama“ kakve su primjerice u inozemnu javnost plasirali Hrvatskoj nenaklonjeni pojedinci i službe iz nekih susjednih zemalja, ali i iz zemalja demokratskoga Zapada. Pritom su takva stajališta u inozemnoj javnosti lako dostupna u tekstovima i u izdanjima na jezicima poput engleskoga, no istodobno je prisutnost stajališta i činjenica drukčijeg predznaka na takvim jezicima najblaže rečeno nedostatna. Pretpostavljam kako nisu svi koji u svojim publicističkim i novinarskim, a nažalost i znanstvenim radovima provlače spomenute negativne stereotipe to učinili zbog postojanja svojevrsne „urođene“ nesklonosti prema Tuđmanu, Hrvatskoj i Hrvatima, nego se to temelji na nepostojanju dostupnih izvora i radova koji bi ih na jeziku (ili jezicima) koje razumiju uvjerili u nešto drugo. Držim kako bi zbog toga trebalo razmisliti o sastavljanju, uređivanju i izdavanju jedne ili više publikacija na engleskom ili nekom drugom svjetskom jeziku koje bi se temeljile na činjenicama i spoznajama koje su posljedica ozbiljnih historiografskih istraživanja, a mogle bi poslužiti inozemnim istraživačima, novinarima, publicistima i drugima. Temelj za to svakako su već objavljeni brojni radovi na hrvatskom jeziku, u znatno manjem broju oni na engleskom i drugim jezicima, ali i radovi koji bi bili posljedica ciljanih istraživanja. To su ipak još tek želje, a pred hrvatskom je javnošću vrijedan zbornik na hrvatskom jeziku o kojemu treba još nešto reći.

Dio u njemu objavljenih radova zbog svojega je karaktera utemeljen na dostupnoj literaturi i na objavljenim izvorima, no ne nedostaje ni radova koji se u većoj mjeri temelje na izvornom arhivskom gradivu. Iako se o mnogim temama koje su zastupljene u zborniku već raspravljalo u historiografiji i publicistici, ipak su se autori radova potrudili iznijeti niz novih podataka ili su svojim promišljanjima dali novi doprinos spoznajama o Tuđmanovu djelovanju i o razdoblju stvaranja hrvatske države u prvoj polovici devedesetih godina 20. stoljeća. Zbog toga je zbornik radova dobrodošao i važan korak u prezentaciji rezultata istraživanja djelovanja prvoga hrvatskog predsjednika i razdoblja stvaranja suvremene hrvatske države.