Razum i vjera vode do istine

Erat Lux vera, / quae illuminat omnem hominem, / venientem in hunc mundum. U navedenim stihovima iz proslova Ivanova evanđelja na latinskome jeziku, nadaje nam se osobitom snagom, kristološkom i ujedno teološkom, sintagma Lux vera (vjerodostojan prijevod izričaja to phōs to alēthinon iz grčkoga izvornika). „Svjetlo istinsko, / koje prosvjetljuje svakog čovjeka, / dođe na svijet“ (Iv 1,9). Riječ Svjetlo pišemo u ovome kontekstu velikim početnim slovom jer posrijedi je osoba, jedna osoba u dvije naravi, posvema Božjoj i potpuno ljudskoj: Bogočovjek Isus Krist. A pojam svijet ponekad se odnosi na čitav svemir, gdjekad na čovječanstvo; pri čemu svijet možemo poimati ili kao osobit predmet Božje ljubavi ili kao sve ovozemaljsko što biva udruženo u odbijanju Boga i njegovih objavljenih istina, zakona i uredbi. Dramu i usud svijeta možemo u tome smislu razmotriti u horizontu sudbonosna čovjekova izbora između prihvaćanja i odbijanja Svjetla istinskog. Svjetla koje nama ljudima, pozemljarima s Bogom danim te k onostranosti usmjerenim duhom, spasonosno rasvjetljuje i utire ispravan put, pokazuje nam kako da bivajući u svijetu ne budemo od svijeta.

Pod evanđeoskim, ivanovskim geslom Lux vera djeluje Hrvatsko katoličko sveučilište sa sjedištem u Zagrebu, marno promičući istinske kršćanske i nacionalne vrijednosti. Pritom atribut katoličko (od grč. katholikós, sveopći, sveobuhvatni, univerzalni) već po nominalnoj definiciji upućuje na otvorenost i kozmopolitsku univerzalnost (a ne isključivost i ksenofobnu partikularnost), na svijetlome tragu najbolje višestoljetne tradicije kršćanskoga humanizma – horizontalno i vertikalno usmjerena – u okrilju europskih crkvenih sveučilišta zvanih universitas studiorum.

Sveučilište kao
mjesto kontemplacije

To naše sveučilište prije nekoliko je dana proslavilo desetu obljetnicu osnutka. Središnja je svečanost održana 1. lipnja 2016. u dvorani Blaženi Alojzije kard. Stepinac na Hrvatskome katoličkom sveučilištu, gdje su bili rektori hrvatskih sveučilišta, dekani fakultetâ koje vodi Katolička crkva, predsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner, predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić te mnogi drugi uglednici, ne samo iz crkvenog nego i znanstvenog, poslovnog, političkog i kulturnog života Hrvatske.

U svečanome akademskom činu uvodno je govorio veliki kancelar Hrvatskoga katoličkog sveučilišta kardinal Josip Bozanić, upozorivši na dalekosežno štetne pojave političkih poigravanja s budućnošću Domovine i time prouzročena mnoštvenog iseljavanja mladih ljudi, te je pozvao one kojima je povjerena vlast da nikada ne stave sebične interese ispred općeg dobra. Današnja se sveučilišta, kao i čitava civilizacija, podređuju načelima tržišta te im prijeti opasnost da postanu mjesta gdje se ne raspravlja o svijetu, čovjeku i društvu, kazao je kardinal Bozanić te istaknuo da bi u suvremenim društvima sveučilišta trebala, uz otvorenost za spoznaje i znanje, biti mjesta na kojima će društvo „dublje ući u sebe i razmisliti o sebi, a za nas vjernike to su ponajprije mjesta susreta s Bogom, mjesta molitve i zajedništva“.

Zatim je o dosadašnjim postignućima i daljim planovima Sveučilišta govorio njegov rektor Željko Tanjić, naposljetku se osvrnuvši na sv. Justina, filozofa i mučenika iz 2. stoljeća, čiji spomendan Crkva slavi upravo 1. lipnja. „Justin, a s njime i ostali apologeti, zapečatili su jasnu odluku kršćanske vjere za ‘Boga filozofa’ protiv lažnih bogova poganske religije. Bila je to odluka za istinu života protiv mita običaja, što u suvremenim jezicima može biti prevedeno izričajima ‘kulturna moda’ i ‘moda vremena’. U vremenu kao što je naše, označeno relativizmom i raspravama o vrijednostima u religiji kao i u međureligijskome dijalogu, ovo je pouka koju ne smijemo zaboraviti ni na sveučilištima“, zaključio je rektor Tanjić.

Uslijedila je prigodna riječ koju je održao Damir Boras, rektor Sveučilišta u Zagrebu i predsjednik Rektorskoga zbora Republike Hrvatske, nakon čega je govorio predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, akademik Zvonko Kusić. U ime ministra znanosti, obrazovanja i sporta govorio je njegov pomoćnik Srećko Tomas, a potom se skupu obratio Andro Krstulović Opara, osobni izaslanik predsjednice Republike Hrvatske. Kao najviši predstavnik zakonodavne vlasti, Hrvatskoga sabora, zborio je njegov predsjednik, akademik Željko Reiner.

Nakon tih prigodnih obraćanja poštovanih gostiju besjedio je akademik Emilio Marin, prorektor za međunarodnu suradnju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta: predstavio je uzoritoga kardinala Roberta Saraha, prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, koji će održati svečanu lectio magistralis. Aludirajući na okolnost da je kardinal Sarah potekao iz Afrike, kao i sv. Augustin prije šesnaest stoljeća, prorektor je Marin najavio predavanje rekavši: „Počašćeni smo da čujemo vašu živu riječ, kao riječ Augustina novoga doba.“

Predavanje naslovljeno Obitelj naspram rodne ideologije. Sveti Ivan Pavao II: „Budućnost čovječanstva ovisi o obitelji“, održao je kardinal Robert Sarah na francuskome jeziku, a nazočni su ga mogli pratiti uz pomoć pisanoga prijevoda na hrvatski (prev. Stjepan Bagarić). Na početku istaknuvši da su obitelj i rodna ideologija izravno sukobljene u današnjemu svijetu, kardinal Sarah osvrnuo se na riječi što ih je 2008. izrekao kardinal Carlo Caffara, umirovljeni bolonjski nadbiskup:

„Kada me Sveti Otac imenovao prvim predsjednikom Instituta Ivan Pavao II. za proučavanje braka i obitelji, tada sam primio pismo od sestre Lucije iz Fatime [...] Napisala mi je nedvosmisleno ovo: ‘Odlučujuća bitka između Gospoda i Sotonina carstva vodi se o braku i obitelji.’ Svakako, dodala je, ‘Ne dajte se nimalo zastrašiti, jer će svi koji djeluju u prilog svetosti braka i obitelji uvijek nailaziti na protimbe; napadat će ih se svim mogućim sredstvima, zato što je ishod toga sraza odlučujući. Unatoč tome, Gospa je već razbila glavu Sotoni.’“

Bitka za brak i obitelj

Kardinal Sarah zatim je upozorio na zabrinjavajuće napade na kršćanske obitelji po cijelome svijetu, istaknuvši to da rodnu ideologiju promiče, podupire i sprovodi Svjetska zdravstvena organizacija, koja ovisi o Ujedinjenim narodima, a čini to po bezbrojnim odgojnim i zdravstvenim ustanovama sa sjedištima u državama zapadnoga svijeta, odnosno zapadnoga civilizacijsko-kulturnog kruga (Sjeverna Amerika, zapadna Europa, Australija i Novi Zeland). Sve države koje se usprotive prihvatiti tu ideologiju bivaju odreda kažnjavane, izložene snažnim pritiscima. Najpodložnije i najranjivije su siromašne, nerazvijene države, rekao je kardinal Sarah te dometnuo:

„Papa Franjo, na svome apostolskom putovanju u Manilu, nije oklijevao odlučno optužiti ‘ideološki kolonijalizam protiv obitelji’, koji sve čini kako bi je razorio uvlačeći se i šireći u društvima i kulturama država u razvitku. U broju 56. svoje apostolske postsinodalne pobudnice Radost ljubavi, svom snagom kritizira smrtonosnu rodnu ideologiju, koja poriče naravnu razliku i uzajamnost između muškog i ženskog. Ta ideologija zamišlja društvo bez spolnih razlika i potkopava antropološki temelj obitelji.“

Rodna ideologija uz pomoć sredstava priopćavanja izobličuje, posvjetovnjuje i komercijalizira obitelj; djeca se već od vrtića odgajaju u duhu ideologije roda (gender), tako da obitelji ne ostaje nikakva mogućnost izbora. Kardinal Sarah u tome je smislu spomenuo slučaj iz Njemačke: jedna kršćanska protestantska obitelji s osmero djece odbila je sudjelovati u nelagodnim pokusima u sklopu spolnoga odgoja, pa su roditelji kažnjeni zatvorom. „Osobno sam, u knjizi Bog ili ništa, snažno osudio teoriju o rodu kao otvoreni napad na obitelj, kao i njezinu volju da razori obitelj, naglašavajući njezinu razornost posebice za afričke države, koje su podvrgnute novom kolonijalizmu iz zapadnjačkih država, bilo izravno, bilo posredovanjem međunarodnih organizacija koje gospodare tim državama bez njihova udjela i ikakva stida“, rekao je kardinal Sarah.

Pogubnost rodne ideologije

Govoreći o podrijetlu ideologije roda, predavač je objasnio da je pojam gender u rečenome smislu prvi uporabio američki psihijatar John Money 1955, a tim je slijedom Judith Butler, rodonačelnica prevrata o rodu, proglasila 1990. da riječi spol i rod nisu imenice, nego glagoli – ona tvrdi da „biti muško ili žensko nije nešto po tome što netko jest, nego po tome što čini“. Kardinal Sarah odlučno je kazao da nije riječ ni o kakvoj znanstvenoj teoriji, nego o preudoznanstvenom, ideološki motiviranu podmetanju. Nastoji se uništiti Boga u čovjeku, stvorenu na sliku Božju; time bi se ljudi raščovječili i obezbožili, natjerali da doživljavaju sebe kao svoje vlastite bogove. To „lažno oslobođenje čovjeka: od osobe k jedinki, od jedinke k zombiju“, dovelo bi čovjeka u poziciju da sâm izgradi svoj identitet, oslanjajući se jedino na razum, istaknuo je kardinal Robert Sarah te podsjetio i upozorio: „Sveti Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. govorili su o dvama krilima koja nam omogućuju da se uzdignemo do razmatranja istine, a to su vjera i razum. Odsijecajući krilo vjere, čovjek ostaje bez ravnoteže i [...] udara o tvrdu zemlju svojih krivih uvjerenja te biva zgnječen kao najobičnija muha, ponajprije u sabirnim nacionalsocijalističkim logorima i komunističkim gulazima (logorima), a potom, na bezmikroban i prepreden način, mračnom ideologijom o rodu. Danas se, uz pomoć ideologije o rodu, čovjek otkida od Boga i prepušta najdubljem prijeziru.“

U zaključnoj besjedi citirao je kardinal Robet Sarah smjerokazne riječi sv. Ivana Pavla II. Premda su otisnute 1994. u Pismu obiteljima, one svevremenom suvremenošću i danas osvjetljuju put, pokazuju izlaz: „Sa snagom njegove [Kristove] istine obraćam se čovjeku suvremeniku da shvati veličinu dobara kao što su brak, obitelj i život; odbijanjem da se poštuju te stvarnosti i nedostatkom uvažavanja najviših vrednota koje su temelj obitelji i ljudskog bića izazvana je velika opasnost. Neka bi nam Gospodin Isus sve to ponovio sa snagom i mudrošću križa, kako čovječanstvo ne bi podleglo napasti koje mu je namjestio ‘otac laži’ (Iv 8,44), a koja ga stalno navodi da hoda širokim i lagodnim putovima, prividno laganima i ugodnima, a zapravo ispunjenima klopkama i opasnostima! O, da bi nam bilo dano uvijek slijediti onoga koji je ‘Put, Istina i Život’ (Iv 14,6)!“

Istaknuvši to da je sv. Ivan Pavao II. ustrajno ponavljao kako „budućnost čovječanstva dolazi kroz obitelj“, kardinal Robert Sarah svoju je lectio magistralis završio slikovitom i dojmljivom usporedbom: „Naše su kršćanske obitelji poput mnogobrojnih voštanih stanica u saću, dakle krhke, koje stalno treba ojačavati; one su poput košnica u kojima je svatko pozvan da se nasiti medom Istine, a to znači spasonosnim riječima Gospodina Isusa i njegove Zaručnice, svete Crkve. U ovoj jubilarnoj godini milosrđa, potražimo utočište, po uzoru Marije, Majke Otkupiteljeve i naše Majke, u Srcu Isusovu, u njegovu Presvetom Srcu probodenu ljubavlju za nas – prije nego što bude kasno.“