Raznolikost zvukovnih boja

U Matici hrvatskoj 2. svibnja nastupilo je troje učenika Glazbene škole Ferdo Livadić iz Samobora: mezzosopranistica Anthea Barać te Janko Adamek na marimbi i Marko Blašković na bisernici. Anthea Barać (1997) završila je Ekonomsku trgovačku ugostiteljsku školu u Samoboru te pohađala Glazbenu školu Ferdo Livadić u Samoboru, gdje će ove godine maturirati solo pjevanje u klasi prof. Branke Cvetković. Janko Adamek (1997) završio je Osnovnu školu Bogumila Tonija i srednju Glazbenu školu Ferdo Livadić u Samoboru u klasi Gorana Goršea. Marko Blašković (1997) osnovnoškolsko glazbeno obrazovanje stekao je u Glazbenoj školi Ferdo Livadić u Samoboru kod prof. Dražena Varge, Petra Varge i Marije Šerić Dudjak, a trenutačno je maturant u klasi Petre Vojvodić. Sva su tri izvođača dobitnici brojnih nagrada, što im je i omogućilo nastup u Velikoj dvorani Matice hrvatske.

Raznolikost zvukovnih boja i spoj tradicionalnog (solo pjevanje), novog (marimba) i tradicijskog (bisernica) sretno su spojeni u kompaktan program iako je broj djela bio nemali. Odluka da svaki od izvođača izvede svoj dio programa u jednom komadu dobar je izbor, koji je prihvatila i publika te nije pljeskala između svake pojedine skladbe. U prvom dijelu Anthea Barać izvela je niz kraćih komada, od canzonette Alessandra Scarlattija Spesso vibra per suo gioco, preko Paisiella, Brahmsa, Čajkovskog i Rahmanjinova sve do hrvatskih uzdanica na području Lieda Dore Pejačević i Blagoja Berse, čime je pokazala odlično snalaženje u različitim glazbenim vrstama i stilovima, a izgovor na četiri jezika (talijanski, njemački, ruski i hrvatski) bio je podjednako dobar. Ono što treba svakako naglasiti jest opća suzdržanost u izvedbi, ali u dobrom smislu: bez prevelike teatralnosti, uz minimalne pokrete, mlada Anthea lijepo je ispjevala svaku melodijsku liniju, uz tek male poteškoće u izvođenju ukrasa kod ranijih djela iz 18. stoljeća. Drugi po redu nastupio je Janko Adamek na marimbi s obradom Bachove prve Suite za violončelo i dvjema orginalnim skladbama Davea Samuelsa i Clair Omar Mussera. Zanimljivo je zvučao poznati Bachov Preludij u verziji za marimbu, ali i pokazao kako je repertoar za taj instrument još deficitaran bez obzira na dobru poziciju koju je zauzeo na području umjetničke glazbe. Odlična kontrola palica, koja je posredno omogućila fino dinamičko nijansiranje, posebno je istaknula Jankovu muzikalnost, što je zajedno s uvijek atraktivnim ritimičkim pokretima tijela svirača marimbe oduševilo publiku i izmamilo dodatni pljesak. Isto raspoloženje prenijelo se na nastup Marka Blaškovića, koji je „sitnim vezom“ na bisernici pokazao visoku tehničku spremnost. Posebno su u obradi Paganinijeve Moses fantazije došle do izražaja brojne mogućnosti tog iz tradicijske glazbe potekla instrumenta. Promjena boje ovisno o udaljenosti od konjića, flažoleti i glissandi pokazali su kako se tamburica vrlo dobro snalazi u prostoru klasike.

Na kraju koncerta sva su se tri izvođača ujedinila i izvela skladbu L’ avertimento Reynalda Hahna, što je bio najneuspjeliji dio koncerta jer takav neobičan timbralni spoj raznorodnih instrumenta i glasa ne odgovara tradicionalnom stilu kakav je zagovarao Hahn, no to nije posebno utjecalo na, u svemu drugome, uspješan koncert učenika samoborske škole.