Politički nekorektna posveta sedamdesetima

Tijekom druge polovine 80-ih i prve polovine 90-ih prošloga stoljeća tada mlad scenarist Shane Black bio je generalno traženo ime u Hollywoodu, čiji je ugled među producentima rastao ili padao ovisno o komercijalnim uspjesima filmova za koje je pisao predloške, no publika kao i veći dio kritike cijenio je njegove pametne, duhovite, filmofilski i izvedbeno autoironične, manje ili više pomaknute scenarije, sa zanimljivim likovima te akcijom koja nikad nije bila sama sebi svrhom (Smrtonosno oružje, Prljavi igraju prljavo, Posljednji akcijski junak i Dugi oproštaj). U svim tim ostvarenjima, Black je spretno i s dosta šarma varirao opća mjesta koncepta buddy-buddy, oblikujući ga s dosta stila te nerijetko s dozom bizarnosti, crnoga humora i tada prihvatljivije političke nekorektnosti, što je dodatno pridonosilo zabavnosti filmova. No zbog komercijalnih podbačaja posljednjih dvaju filmova bio je prisiljen na povlačenje, da bi se 2005. vratio vrlo dobrom krimi-komedijom Cmok, cmok, bang, bang, ujedno svojim redateljskim prvijencem. Nakon što je treći nastavak serijala Iron Man u njegovoj režiji postao golemi hit, Black je dobio slobodne ruke za povratak onomu što najviše voli, krimi-komedijama buddy-buddy garniranima akcijom, političkom nekorektnošću i filmofilijom. Rezultat toga je naslov Dobri momci, koji sadrži doslovce sve sastavnice njegova autorskog rukopisa, no koji je u cjelini za nijansu ipak inferioran spomenutim djelima.

U priči o slučajnom partnerstvu sredovječnog iznuđivača Jacksona Healyja i mladog privatnog detektiva Hollanda Marcha, u rolama kojih se Russell Crowe i Ryan Gosling predstavljaju kao prilično duhoviti komičari s autoironičnim odmakom, Black ponajprije daje posvetu 70-im godinama (radnja se zbiva 1977. u Los Angelesu), koje su uistinu impresivno vizualno (sjajan kolorit fotografije oskarovca Philippea Rousselota), scenografski, ikonografski i zvučno rekonstruirane, a gotovo u svakom kadru razvidna je autoroiva nostalgija prema tom desetljeću. Nakon pogibije pornoglumice Misty Mountains, koju će neposredno prije smrti na haubi njezina automobila razodjevenu vidjeti dječak koji ju je upravo promatrao u identičnoj pozi u erotskom časopisu, Healy i March naletjet će na složen slučaj povezan s automobilskom industrijom u Detroitu, industrijskom špijunažom, ekološkim aktivizmom, policijom i mafijom, nestankom jedne djevojke i pornografskog mogula, kriminalom u najvišim razinama gradskih vlasti i jednim pornofilmom u kojem su skriveni detalji o korumpiranosti djelatnice u ministarstvu pravosuđa Judith Kuttner (neraspoložena i neiskorištena Kim Basinger), majke nestale djevojke.

Sve to Blacku pruža mogućnost za zabavno križanje svega i svačega, od crnohumornog eksploatiranja hard boileda i film noira, preko umetanja bizarnih motiva i detalja te još bizarnijih likova, potom nizanja pomaknutih situacija s naglaskom na verbalnom i tjelesnom humoru, do učinkovite posvete blexploatation-filmovima te za današnje standarde holivudskih filmova prilične količine političke nekorektnosti. Ništa ne treba uzeti ozbiljno, sve je tu sa svrhom da zabavi gledatelje i možda ih nostalgično podsjeti na prošlost, podjednako američku kao i filmsku. No to je i najveća slabost filma, jer se u prevelikoj ležernosti, neobveznosti i zafrkanciji gube dramaturška i narativna nit, humor je neujednačen i ne uvijek uspio, glumački nastupi povremeno odveć karikirani, dok se seksizam također može opravdati podsjećanjem na prošlost.