Američko jazz-obrazovanje

Početke su jazza i njegove prve stilove obilježili većinom muzički neškolovani, ali vrlo nadareni samouki glazbenici, koji su posjedovali velik osjećaj za melodiju, improvizaciju i ritam, i što je vrlo važno – za swing. Oni su dali neponovljiv pečat jazzu, no vremena se mijenjaju pa je danas na sceni sve veći broj školovanih džezista svih boja. Tako i naši mladi glazbenici koji se žele opredijeliti za jazz imaju više mogućnosti obrazovanja. Oni iz razumljivih razloga za usavršavanje, o čemu je ovdje već bilo riječi, biraju bliža odredišta kao što su Graz, nešto manje Beč ili Klagenfurt, a teže se odlučuju za manje poznatu školu u Bernu, ili za vrlo kvalitetni Kraljevski jazz-konzervatorij u Rotterdamu. Ima u Europi i drugih ustanova za jazz-edukaciju, od srednjih škola do univerziteta. Sve su to škole osnovane ponajprije za klasičnu glazbu, a danas imaju odjele i za edukaciju u jazzu te polako prolazi vrijeme kad bi pojedini nastavnici ili profesori glazbe u takvim ustanovama poprijeko gledali ili čak s nastave tjerali đake ili studente koji bi u slobodno vrijeme svirali jazz, komercijalnu plesnu glazbu ili svirali u kakvu baru.

U Sjedinjenim Državama edukacija u jazzu odavno je prodrla i u neke konzervativnije glazbene institucije. Među našim je mladim glazbenicima potkraj prošloga stoljeća najviše kotirala škola Berklee u Bostonu, u programu koje je jazz nekada čvrsto stajao na prvome mjestu. Tu se valja prisjetiti našeg nekad istaknutog jazz-bubnjara Petra Spasova koji je još daleke 1959. kao prvi dobitnik stipendije te škole otišao na tamošnji studij, a slijedit će ga poslije još neki od naših instrumentalnih i vokalnih solista. Berklee, premda na toj školi predaju još neki istaknuti džezisti, nije danas više ono što je nekad bila i našim studentima značila. Uz Berklee već godinama djeluje niz škola i univerziteta koji imaju i jazz-programe. Od drugih važnih škola valja spomenuti Grove u Los Angelesu, legendarni bivši Lenox Gunthera Schullera i Johna Lewisa u Massachusettsu, relevantne univerzitete North Texas State University i možda našim studentima u ovom trenutku najprihvatljiviji, dvjesto pedeset godina star Rutgers University u Newarku u New Jerseyju s vrlo dobrim odjelom za jazz, udaljen svega šezdesetak minuta vožnje od New Yorka. Jedan je od prvih i najrelevantnijih jazz-stručnjaka na tom fakultetu bio legendarni Marshall Stearns, profesor koji je još sredinom prošloga stoljeća u organizaciji nekadašnjeg Generalnog konzulata SAD-a održao u Zagrebu jedno od prvih u nas zapaženih i stručnih predavanja o jazzu.

Čovjek koji je najzaslužniji za osnivanje i razvoj modernoga odjela jazza Rutgers University s kampom od 33 zgrade, jedan je Europljanin, profesor Dan Morgenstern, jazz-kritičar, pisac i arhivist, danas 86-godišnji umirovljenik, rođen u Münchenu 1929. Sin je poznate njemačke židovske pjesnikinje Some Morgenstern, koji je u SAD preselio 1947. Tijekom studija na Sveučilištu Brandeis (1953–1956) počeo je pisati najprije osvrte i kritike za časopis Jazz Journal te nastavio za poznate listove Metronome i Down Beat. Izdao je dosad dvije knjige, Jazz People (1976) i Living With Jazz (2004), te objavio niz osvrta na ploče Arta Tatuma, Colemana Hawkinsa, Errolla Garnera, Louisa Armstronga, Clifforda Browna, Fatsa Wallera...

Jazz-odjel Sveučilišta Rutgers uz već spomenutu jazz-edukaciju zahvaljujući Morgensternu posjeduje bogatu knjižnicu, a izdaje i vrlo poučan časopis, koji uvelike pomaže studentima jazza, od kojih će neki u njemu poslije i surađivati. Taj jazz-odjel Rutgersa završenim studentima nakon stjecanja diplome dodjeljuje titule Master of Music ili Bachelor of Music. U njegovu programu nalazimo niz specijaliziranih kolegija kao što su povijest i evolucija jazza, teorija, improvizacija, glasovir, harmonija I. i II., aranžman, kompozicija, vrlo važan kolegij Način pisanja o jazzu te rad u ansamblima pojedinih nastavnika s kojima studenti nerijetko i nastupaju po jazz-klubovima obližnjega New Yorka. Vođa je stalnoga studentskog Rutgers Jazz Ensemblea Conrad Hervig. Među profesorima su između ostalih afirmirani pijanisti Eddie Palmieri, Bill O’Connell i Fred Hersch te nastavnici za područja trube, trombona, saksofona, gitare, kontrabasa i bubnjeva, Vic Lewis, Kenny Davis, Vic Juris, Harry Connick jr., Ralph Brown. Njima valja pridodati i imena gostujućih docenata, mahom poznatih imena jazz-solista kao što su: trubači Wynton Marsalis, Terrell Stafford i Tom Harrell, pijanist Mulgrew Miller, klarinetist s Kube Paquito D’Rivera, aranžer Gerald Wilson, trombonist Slide Hampton, pijanist i vokalist. Njihov način predavanja sadržajno se u detaljima razlikuje od gledišta nekih drugih visokih američkih edukativnih jazz-institucija te će u pristupu povijesti toga glazbenog fenomena biti tretirani nešto drukčije od drugih američkih jazz-institucija.

Studij na Institute of Jazz Studies Sveučilišta Rutgers ne razlikuje se financijski bitno od drugih sličnih američkih visokoškolskih institucija, no postoje i brojne mogućnosti dobivanja stipendija koje najčešće nažalost ne pokrivaju i sve troškove života studenata tijekom njegova trajanja.