Matica je sinjsko kulturno vrilo

Matičari iz svih dijelova Hrvatske, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja okupit će se 18. lipnja u Sinju, na Glavnoj skupštini Matice hrvatske. O nadolazećoj Skupštini i aktivnosti Matičina Ogranka u Sinju razgovarali smo s predsjednikom Ogranka fra Mirkom Marićem, vikarom sinjskoga Franjevačkog samostana, kustosom umjetničkih zbirki, voditeljem samostanske biblioteke i arhiva te članom Matičina Glavnog odbora.

Gospodine Mariću, što dolazak Glavne skupštine Matice hrvatske u grad alkara znači za Sinj i Sinjane?

Povijest svjedoči, u dugim i teškim vremenima koja su iza nas, Matica je čuvala i sačuvala, branila i obranila hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i hrvatski identitet. Kad bismo uklonili, izbrisali sve ono što je Matica u 174 postojanja godine učinila, nastala bi golema praznina u kulturnom, političkom i u svakom drugom pogledu u našem narodu i našoj domovini. Imajući to na pameti, mi smo presretni da će se u našem gradu 18. lipnja ove godine održati Glavna skupština Matice hrvatske. Sinj je proslavio tristotu obljetnicu slavne pobjede Sinjana nad Osmanlijama uz Gospin zagovor prošle godine, a ove godine slavi tristotu obljetnicu krunjenja slike čudotvorne Gospe Sinjske. Matica se na taj način pridružuje tim važnim našim jubilejima. Mi Sinjani i Cetinjani ponosni smo da ustanova kao što je Matica hrvatska održava svoju Glavnu skupštinu u našem gradu i to nama mnogo znači.

Kako biste danas ocijenili ulogu Ogranka u kulturnom životu Sinja?

U siječnju 2011. proslavili smo 40. obljetnicu osnutka i 20. obnove rada Ogranka Matice hrvatske u Sinju. Moram spomenuti da su moji Sinjani sedamdesetih godina 19. stoljeća bili povezani s Maticom putem svojih povjerenika fra Vice Šalinovića i fra Petra Perkovića, a ta se povezanost i suradnja širila, granala i donosila ploda. Uloga Ogranka danas je ista kao i uvijek: čuvati i njegovati hrvatsku kulturu, jezik, identitet, širiti kulturne vidike preko tiskanih knjiga i časopisa, predavanja i koncerata, poticati svaki kulturni rad u hrvatskom narodu... Svjedoci smo stanja u kojem živimo, nismo slijepi ni bez pameti, vidimo da mnogo toga nije onako kako bi trebalo biti: Hrvatska stradava, Hrvatska se uništava, ujedaju je i grizu sa svih strana, kradu nam riječi, jezik nam nestaje, tuđice na reklamama, na televiziji, u govoru... Nema predaje. Ogranak u Sinju ide i ići će putem koji je zacrtala i izgradila Matica hrvatska.

Koje su glavne aktivnosti Ogranka?

Daleko bi nas odvelo kad bismo sve nabrojili što se dogodilo i što se događa u Ogranku. Stoga ću navesti najvažnije: Ogranak je izdao 48 knjiga, među njima i veliki broj nagrađenih, 46 brojeva Cetinskih vrila. Ogranak organizira studijska putovanja, predavanja, koncerte, izložbe... To je Ogranak radio i tako će nastaviti.

Možete li izdvojiti neke od najvažnijih izdanja Ogranka posljednjih godina?

Već sam rekao kolika je dosad bila naša izdavačka djelatnost, a spomenut ću samo neke od njih: Izabrani eseji Dušana Žanka, zatim knjige Sinj i njegovo slavlje fra Ivana Markovića i Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću fra Josipa Solde. Treba izdvojiti i knjigu fra Karla Kosora Franjevci i hrvatski narodni preporod u Cetinskoj krajini 1860–1870, zatim Arheološku zbirku franjevačkog samostana u Sinju na kojoj je radilo više autora, potom monografije Cetina Velimira Borkovića i Sinj Marina Vrgoča te Sinj i njegova Gospa koje sam ja autor. Istaknuo bih i važnu knjigu Davora Domazeta Loše Domovinski rat 1991–1995.

Spomenuli ste svoju monografiju Sinj i njegova Gospa, koja je naišla na pohvale struke. Kako je publika primila knjigu?

Naše Svetište nije, do ove knjige, imalo svečane monografije. Kako se približavao veliki jubilej 300. obljetnice, potrudili smo se izdati monografiju koja govori o Cetinskom kraju, Sinju, dolasku Gospe i fratara u Sinj, Svetištu, Franjevačkoj gimnaziji, umjetničkim zbirkama, velikim slavljima, Sinjskoj alci, Gospinim pjesnicima i poznatim fratrima. Jako sam zadovoljan i sretan da je monografija izišla, a još sretniji kako su je štovatelji i dobročinitelji čudotvorne Gospe Sinjske primili. Ona je gotovo rasprodana.

Što je, prema vašem mišljenju, najveća vrijednost časopisa Cetinska vrila, koji Ogranak izdaje više od dvadeset godina?

Prvi urednik, fra Jozo Soldo, rekao je: Lako je urediti nekoliko brojeva, a što onda? Vrila izlaze redovito, upravo pripremamo 47. broj. Svi koji su upoznati s Cetinskim vrilima slažu se da danas nešto pisati o Sinju i Sinjskom kraju nije moguće bez Cetinskih vrila. Najveća je vrijednost časopisa u tome što redovito izlazi i donosi ono što drugi ne donose, bilo da je riječ o kulturi, o politici, o znamenitim ljudima i događajima, u jednu riječ, sve ono što je vezano uz ovaj kraj, što se dogodilo, što se događa i što se planira.

Koliko Ogranak ima članova?

Naš Ogranak ima 162 člana. Nije to malen broj, ali moram naglasiti da je velik dio našega članstva pasivan i ja ih sve pozivam da se aktiviraju i potrude da naš Ogranak bude još aktivniji i plodonosniji.

Kako ocjenjujete suradnju Matičinih ogranaka i Središnjice?

Kad bih ocjenjivao ocjenom od jedan do pet, dao bih četvorku. U Središnjici imamo potporu i pomoć u svim našim aktivnostima. Ipak, mi smo previše udaljeni od Zagreba i nemamo dovoljno sredstava preuzeti sve ono što Središnjica organizira i nudi, a to je, zaista, hvale vrijedan kulturni i obrazovni program, koji nažalost ne možemo prenijeti u Sinj. Nadam se boljim vremenima i bogatijoj suradnji.

Kustos ste umjetničkih zbirki Franjevačkog samostana. Što biste iz postava istaknuli?

Imamo pet zbirki: arheološku, etnografsku, paleontološku te numizmatičku i filatelijsku, koje nisu izložene jer nemamo prostora. Najvrednija je naša arheološka zbirka, jedna od najstarijih u Hrvatskoj, utemeljena 1860. Posebno bih istaknuo glavu Heraklova kipa iz 1. stoljeća, jedno od najboljih kiparskih ostvarenja u rimskoj provinciji Dalmaciji. Iako su antički nalazi naše najočitije bogatstvo, u zbirci su okupljeni i važni nalazi iz prapovijesnih razdoblja te iz ranoga srednjeg vijeka.

Vodite i biblioteku Franjevačkog samostana.

Da. Naša biblioteka posjeduje 80 tisuća naslova, od prvih tiskanih knjiga do danas. Možemo se podičiti s 14 inkunabula, mnogim važnim rukopisima, a tu su i brojne knjige iz 16. i 17. stoljeća. S obzirom da su naši fratri studirali u Italiji, Francuskoj, Austriji, imamo i niz enciklopedija iz različitih razdoblja i na različitim jezicima. Upravo pripremamo reprint još jednoga važnog izdanja koje se čuva u našoj biblioteci – trojezične gramatike Gašpara Vinjalića iz druge polovice 18. stoljeća. Spomenuo bih i naš arhiv iz doba Turaka, vrlo važan za povijest Sinjske krajine.

Prošle godine proslavljeno je 300 godina Sinjske alke. Na koji je način sinjski
OMH sudjelovao u obljetnici?

Prošle godine mi smo obilježili i slavili 300. obljetnicu slavne pobjede Sinjana nad Osmanlijama uz Gospin zagovor, a Sinjska alka izvire iz te pobjede te i ona slavi to slavlje. Provincija Presvetog Otkupitelja i Svetište čudotvorne Gospe Sinjske bili su glavni organizatori slavlja, a Biskupija splitsko-makarska, naša Županija, Grad Sinj, Viteško alkarsko društvo, naš Ogranak i ostali uključili su se i dali svoj doprinos. OMH u Sinju za taj jubilej pripremio je i izdao monografiju Sinj i njegova Gospa, ljetni broj Cetinskih vrila također je posvećen toj obljetnici, na portalu Ferata objavili smo dvadeset pet feljtona vezanih uz taj jubilej, sudjelovali u crkvenim slavljima, organizirali predavanja o toj temi, predstavljali nove knjige.

Jesu li brojni obljetničarski programi u Sinju iznjedrili i sadržaje koji će ostati trajna vrijednost kulturne i turističke ponude Sinja?

Naravno. Izgrađen je Put križa na Sinjskoj tvrđavi. Četrnaest hrvatskih akademskih kipara napravilo je to velebno djelo: Stipe Sikirica, fra Duje Botteri, Ante Starčević, Stjepan Skoko, Marija Ujević, Kuzma Kovačić, Kazimir Hraste, Nikola Vrlić, Jure Žaja, Mile Blažević, Ivan Klapež, Veno Jerković, Miro Vuco i Joža Marinović. Zatim, izliveno je 20 reljefa u bronci, fratara ubijenih na kraju Drugoga svjetskog rata i poraća, međunarodni simpozij, film o Svetištu čudotvorne Gospe Sinjske, jubilarne medalje, zlatna krunica, nove misnice s Gospinim likom, drama Opsada Sinja 1715, novi muzej u Alkarskim dvorima…

Uistinu mnogo toga. A što Sinj priprema za ovogodišnji 300. jubilej krunjenja slavne Gospine slike, koji ste spomenuli? Kako je uopće došlo do krunjenja Gospine slike?

Odmah nakon slavne pobjede 1715. časnici, vojnici i puk u Tvrđavi skupili su oko 80 cekina i dali u Veneciji iskovati zlatnu krunu. Godine 1716, 22. rujna, splitski nadbiskup Stjepan Cupilli uz veliko slavlje hrvatskoga puka okrunio je na Sinjskoj tvrđavi Gospinu sliku zlatnom krunom koja resi njezino čelo do dana današnjega. Eto, to je glavni događaj ovogodišnjega slavlja u Sinju.

Koji su planovi Ogranka za budućnost?

Program i planovi Matice hrvatske i svih njezinih ogranaka oduvijek je poznat: čuvati i njegovati hrvatski jezik, hrvatsku kulturu i hrvatski identitet. Prednost u našem Ogranku ima izdavačka djelatnost. Nastavljamo s izdanjem knjiga, u pripremi je knjiga o velikom pjesniku, glazbeniku i duhovniku fra Petru Kneževiću, nadamo se da će Cetinska vrila i dalje redovito izlaziti i da ćemo kao i dosad organizirati različite izložbe, koncerte, predavanja, studijska putovanja, predstavljanja novih knjiga i sve ostale programe.