Krhotine jednog svijeta

Kazališni redatelj Anatolij Efros zapisao je, režirajući Čehova, da se u Galebu sve može izgraditi na strasnim vezama, a da pritom jedni druge apsolutno ne shvaćaju. U Čehovljevoj drami postoji svijet onih koji su se održali, svijet Arkadine i Trigorina, koji znaju kako treba pisati i glumiti da bi ih u životu prihvatili i doživjeli uspjeh. S druge strane, Arkadinin sin Trepljev (na ADU-u Trepljov) ima svoj svijet, poeziju, teatar, ljubav. Ako je smisao Galeba nepomirljivost tih dvaju svjetova, smisao je predstave koju uprizoruju mladi glumci i studenti glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu strastveno pokazivanje nepomirljvosti konvencionalnoga i nekonvencionalnoga svijeta, koji nastoje izgraditi, preciznom i snažnom predstavom nastojeći uvući publiku u svijet galeba kao simbola prisutnoga nekadašnjega svijeta i simbola svijeta koji želi poletjeti kao čežnja, nada i ljubav.

Studentica dramaturgije Nina Bajsić i studentica režije Tamara Damjanović suptilno su složile tekst Proletio je tihi anđeo prema motivima Čehovljeva Galeba, upisujući i dijaloška rješenja šesteročlanoga mladog glumačkog ansambla. Predstava je prikazana na manifestaciji KRADU kao ispit iz Režije IV. studentice Tamare Damjanović pod mentorstvom profesora Tomislava Pavkovića i Ozrena Prohića, uz mentoricu scenografije Tanju Lacko i mentoricu kostimografije Irenu Sušac.

Čehovljevih trinaest dramskih osoba sveli su na šest, aludirajući vjerojatno i na Pirandellovu dramu Šest osoba traži autora, poigravajući se razbijanjem stereotipa izvođenja ruskoga dramatičara, s kontekstualizacijom u našu, hrvatsku suvremenost, ali i u prostor univerzalnih komedijskih silnica poduprt Čehovljevim žanrovskim određenjem Galeba kao komedije, što pršti mladenačkom energijom, nervom i žarom uvlačeći gledatelje u malenoj dvorani ADU-a u Čehovljev svijet. 

Irinu Nikolajevnu Arkadinu blistavo glumi mlada Mia Anočić Valentić, vješto balansirajući između komedijskoga i tragedijskoga te dramskoga impulsa, unutarnjom preobrazbom i suigrom s drugima ostvarujući jednu od svojih najboljih uloga. Velike potencijale i ostvarenu suptilnu ulogu unutarnjega loma Konstantina Gavriloviča Trepljova ostvaruje Ugo Korani, izvrsnom dikcijom i slojevitom unutarnjom impostacijom sudbine avangardnih neshvaćenih umjetnika pokazujući i slom suvremene obitelji. Petra Svrtan eruptivnom je energijom i preobrazbom odglumila Ninu Zarječnaju, u svim detaljima pokazujući zrelu, razrađenu glumu mladenačkih zanosa. Ivan Čuić lucidno, inteligentno i precizno rastvara stereotipe dramske osobe i glume Borisa Aleksejeviča Trigorina, pokazujući dostojanstvo odanosti i moguće nove zaljubljenosti. Mladi glumac Karlo Mrkša kao Semjon Semjonovič Medvjedenko ostvaruje velik iskorak u odnosu na prošle uloge, bojeći ulogu duhovitostima i bolnim slabostima. Sjajnu ulogu realizira Vini Jurčić kao Maša, nazvana aluzivno Marija Iljinčina, pokazujući shizofrenizaciju bolne ženske psihe u glumačkim vrhuncima predstave. Šestero glumaca u svojim ulogama spaja i drugih sedam uloga iz Čehovljeva Galeba, ali i drugih drama te pridonosi rastu predstave iz avangradne komedije i teatra apsurda filmske impostacije u duboku, tihu tragediju.

Tamara Damjanović vješto i lucidno režira predstavu, pozivajući publiku da kao obitelj i prijatelji svjedoče okupljanju oko obiteljskoga stola i dezintegraciji jednoga svijeta te rađanju novoga naraštaja kazališnih umjetnika. Sudionici predstave sudionici su i fokusiranja razrađene Čehovljeve četveročine strukture u jednočinku maštovitih drhtaja koja se u predstavi pretvara u kadriranja i fokusiranja subjektivnih kamera i perspektiva.  

Izvrsna studentska predstava postavlja duboka pitanja.