Dugi dahovi i fraze

Zamalo kao neku pop-zvijezdu dočekala je zagrebačka publika, oduševljenim pljeskom i zviždanjem, ruskoga baritona Dmitrija Hvorostovskog na početku njegova koncerta, 13. svibnja, u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Pokazuje to koliko su za karijere vodećih svjetskih pjevača važni izravni prijenosi iz Metropolitana i drugih opernih kuća te kakvu kulturološku ulogu oni imaju, osobito u sredinama koje nemaju mogućnosti svjetske zvijezde redovito gledati na svojim opernim pozornicama.

Zanimanje za Dmitrija Hvorostovskog i doček zagrebačke publike vrhunac su ovosezonskoga ciklusa Lisinski arioso, iako su i prethodna tri koncerta (Anje Harteros, Eline Garanča i Thomasa Hampsona) postigla veliki uspjeh. To pak pokazuje koliko zagrebačka publika voli i želi pjevačke recitale, tim više kada se u obzir uzme i zanimanje za nedavno ugaslim ciklusom Molto cantabile. Nažalost je nastup Hvorostovskog veliki završetak svega toga jer na vidiku, u idućoj zagrebačkoj koncertnoj sezoni, nema ni pjevačkih ciklusa, pa čak ni pojedinačnih koncerata, primjerice u ciklusu Lisinski subotom.

Karijera 53-godišnjeg Hvorostovskog traje puna tri desetljeća. Pjevač, manekenskoga stasa te glamurozne figure i pojavnosti, s karakterističnom sijedom kosom bjeline zima rodnog mu Sibira, već je dugo na vrhuncu pjevačkih mogućnosti i očigledno će tako još dugo i ostati. Znaju to najvažnije svjetske operne kuće i otimaju se za njega. Na kraju ove i početkom sljedeće sezone pjeva Simona Boccanegru u Bečkoj državnoj operi, zatim Germonta u Traviati u Beču, grofa Lunu u Trubaduru u Kraljevskoj operi u Londonu pa Onjegina u Metu. Između toga nastavlja s koncertima sličnim zagrebačkom, s dirigentom Konstantinom Orbeljanom, najesen u Malmöu te Frankfurtu, Stuttgartu, Berlinu i Münchenu, i svojim redovitim koncertima u Moskvi.

Koncert sa Simfonijskim orke­strom grada Kaunasa, pod ravnanjem Konstantina Orbeljana, i gošćom, litavskom sopranisticom Asmik Grigorian, sadržao je uobičajnih šest-sedam arija u izvedbi glavne zvijezde, nekoliko u izvedbi gošće i nekoliko orkestralnih ulomaka. U cjelini bio je to lijepo osmišljen program ulomaka pretežno iz ruskih opera, s malo Puccinija i Verdija u drugom dijelu, te dodatkom, popularnom ruskom pjesmom Oči čornije.

Opere Aleko Sergeja Rahmanjinova i Demon Antona Rubinsteina slabo su poznate, s prekrasnim arijama naslovnih junaka. Aleko u nemirnoj kavatini otkriva kako mu voljena Zemfira nije vjerna, a Demon tuguje zbog neostvarene ljubavi s Tamarom. Knez Igor Aleksandra Borodina u velikoj ariji razmišlja kako da pomogne domovini, a balada grofa Tomskog iz Pikove dame Čajkovskog razjašnjava glavni motiv triju karata iz toga djela. Verdijev grof Luna još jedan je baritonski gubitnik zbog neuzvraćene ljubavi. Svaku od tih arija Dmitrij Hvorostovskij oblikovao je dojmljivom interpretacijom u zaokruženu cjelinu samosvojnoga prizora snažnih emocija. Njegov glas, iako ponešto robustne boje, u osnovi je lirski, čega je umjetnik svjestan. Zato njeguje mekoću zapjeva i fraziranja, s laganom emisijom visokih tonova. Poneki dugi dahovi i duge fraze doista su fascinantne. Njegova je interpretacija ruske opere bez premca. No kako se moglo čuti u ariji grofa Lune i duetu s Leonorom iz Trubadura – unatoč fascinantnoj lakoći izvedbe tako teške arije i dueta – kod Verdijeve fraze, zbog iskonske ruske robustnosti, ne ostvaruje u potpunosti karakterističan talijanski stil – italianità.

Obično je nastup pjevačke zvijezde kod ovakve vrste koncerata dostatan. No ovdje je, zapravo neočekivano, oduševio i Simfonijski orkestar grada Kaunasa, s dirigentom Konstantinom Orbeljanom. Zadivljujuća je njegova kvaliteta, kako su se, primjerice, u polonezi iz Evgenija Onjegina Čajkovskog istaknule violine u malome kontrapunktskom, sinkopiranom ulomku i tom ritmičkom živošću opisale uzbuđenja raskošnog bala. Orkestar je izrazio svu ljepotu glazbe, a američki dirigent Orbeljan, rusko-armenskog podrijetla, stalni suradnik Hvorostovskog, izgarao je u svakoj ariji da baritonov uspjeh bude što veći.

Mlada, 35-godišnja sopranistica Asmik Grigorian pokazala je – u arijama Dvořákove Rusalke, Lize u Pikovoj dami Čajkovskog (i to u ariji iz prvog čina!), Puccinijeve Manon Lescaut (iz četvrtog čina) te u duetu iz Trubadura – da je pjevačica velikih glasovnih mogućnosti i velikog potencijala, ali treba se još usavršavati.