Radost prevođenja

Ako treba izdvojiti jedan dan kada gotovo nevidljivi prevoditelji i prevoditeljice postaju važni, vidljivi i slavljeni, onda je to svakako godišnja nagrada za prevodilaštvo Ministarstva kulture Iso Velikanović, koja se ove godine dodjeljuje jedanaesti put. U svečanom ambijentu Hrvatskoga državnoga arhiva ove je godine nagradu za životno djelo osvojila Nedeljka Paravić, a godišnju nagradu za prijevod Zlatne legende Jacobusa de Voragine Stjepan Pavić.

Ministar kulture Zlatko Hasanbegović s nagrađenima Nedeljkom Paravić i Stjepanom Pavićem

Nagrada ustanovljena 2005. priznanje je Ministarstva kulture za posebno važna dostignuća na području književnoga prevodilaštva, popunjavanje praznina u području hrvatske prijevodne literature te poticaj za poboljšanje kvalitete i vrijednosti književnih prijevoda. Prevodilaštvo korespondira s pojmom razumijevanja prilično različitih kulturnih i duhovnih ozračja, istaknuo je u pozdravnom govoru ministar kulture Zlatko Hasanbegović te uručivši nagrade dodao kako su ovogodišnji dobitnici neumorno stvarajući i redigirajući vlastite prijevode omogućili trajni užitak što ga pruža iščitavanje stranica neupitnih vrhunaca povijesti svjetske književnosti na hrvatskom jeziku.

Zavičajni muzej Siegfrieda Lenza, Parfem Patricka Süskinda, Orkanski visovi Emily Brontë ili Izabranik Thomasa Manna samo su neki od izvrsnih prijevoda Nedeljke Paravić, koja je našu kulturu upoznala s klasičnim djelima engleske i njemačke kulture. Osim što pokazuju radost prevođenja, prijevodi Nedeljke Paravić izniman su primjer umijeća stilskoga stapanja i poistovjećivanja s izvornikom, istaknuo je u obrazloženju predsjednik Odbora nagrade Mate Maras te nadodao kako u njezinu slučaju nije riječ samo o umijeću nego i o umjetnosti prevođenja.

Zlatna legenda najpoznatija je hagiografska zbirka i jedna od najčitanijih knjiga srednjovjekovlja. Jacobus de Voragine, đenovski nadbiskup i suvremenik sv. Tome Akvinskoga, dočekao je prijevod svoga djela nakon sedam i pol stoljeća iz pera vrsnoga bosanskoga franjevca Stjepana Pavića. Gipka proza koja odlikuje Pavićev prijevod s latinskoga ne bi bila moguća bez golema znanja kulture i konteksta vremena iz kojega djelo i autor potječu, naglasila je u obrazloženju predsjednica Društva hrvatskih književnih prevodilaca Petra Mrduljaš Doležal istaknuvši pritom da je ovaj prijevod bez dvojbe krunski dragulj Pavićeva opusa. Okružen takvim pohvalama skromni je Pavić jednostavno objasnio kako je uspio napraviti prijevod od devetstotinjak stranica: „Treba malo poznavati hrvatski, malo latinski, malo teologiju pa se sjedne i gotovo. Nije problem prevesti nešto što čovjek zna“, zatim je zahvalio Tonku Maroeviću, Željki Čorak i Zvonimiru Mrkonjiću na potpori i nesebičnoj pomoći pri prevođenju.

Nagradu Iso Velikanović ove je godine dodijelio odbor u kojem su uz predsjednika Matu Marasa i Petru Mrduljaš Doležal još i Ana Prpić, Sead Muhamedagić, Marko Kovačić, Karmela Cindrić i Lovro Škopljanac. Ovogodišnju dodjelu vodila je dramska glumica Bojana Gregorić Vejzović, a dramski glumac Zijad Gračić interpretirao je prijevode slavljenika: ulomak iz Süskindova Parfema te ulomak iz Zlatne legende Jacobusa de Voragine. Svečani ugođaj dodjele nagrade upotpunio je jedan od najistaknutijih mlađih klarinetista Bruno Philipp izvevši Pastoralnu fantaziju skladatelja Božidara Kunca te Hommage à de Falla skladatelja Bele Kovača.