Povijest Gacke u kamenu

Osim Plitvičkim jezerima i Velebitom, Lika se ponosi i slikovitom Gackom dolinom kod grada Otočca, jednim od najboljih lovišta pastrve u svijetu. Zbog njezine ljepote i bogate flore i faune autocesta Zagreb–Split je, umjesto kroz dolinu, izgrađena na njezinu južnom planinskom rubu, odakle se pružaju jedinstveni vidici na taj spomenik prirode.

Predsjednik Katedre Čakavskog sabora za Gacku pokrajinu Milan Kranjčević u Gačanskom parku hrvatske memorije u Otočcu  / snimio Mirko Cvjetko

Skrene li putnik prema obali s autoceste nakratko u Otočac, i proveze se dolinom, i danas može zagrabiti vodu iz rijeke Gacke, popiti je i okrijepiti se, jer ta krška ponornica slovi za jednu od najčišćih rijeka na svijetu. Može obići Forticu, utvrdu iz 1619, stare mlinove, vodenice, kupiti brašno koje po starinski proizvode marni Ličani (drukčiji od onih fiktivnih, kakve konstruiraju naši popularni filmaši i pisci), može stati na jednom od izvora Gacke i predahnuti u nedirnutoj prirodi. Odnedavna, zahvaljujući Katedri Čakavskog sabora za Gacku pokrajinu, može obići i Gačanski park hrvatske memorije u Otočcu, koji u 32 kamena kubusa predstavlja dvanaest stoljeća gačanske prošlosti osobama i činjenicama važnima za lokalnu, ali i nacionalnu povijest. Zagrebe li malo ispod površine, pročita li imena i osnovne informacije, otkrit će bogatu riznicu likova i događaja kakvom bi se podičile i mnogo veće sredine.

U Gačanskom parku hrvatske memorije u središtu Otočca, koji danas broji oko pet tisuća žitelja, pokraj obnovljene župne crkve Presvetoga Trojstva, razgovarali smo s predsjednikom Katedre Čakovskog sabora za Gacku pokrajinu Milanom Kranjčevićem, jednim od idejnih začetnika i realizatora te kamene knjige otočke povijesti i kulture, gospodarstvenikom i književnikom, autorom Ričnika gacke čakavšćine, zahvaljujući kojem nepoznata ili zaboravljena baština Otočca i Gacke doline posljednjih godina izvire na površinu.

Zavičajno i nacionalno

„Katedru Čakavskog sabora za Gacku pokrajinu osnovali smo 1997. Danas brojimo dvadesetak članova i drugi smo nakladnik po broju knjiga u Ličko-senjskoj županiji. Što nas je potaknulo da osnujemo udrugu? Tipično hrvatsko lokalno sljepilo. Naime, kad bi netko sa strane došao u Otočac i upitao prosječnoga građanina: Što vi tu imate? Što posjetiti?, odgovor bi uglavnom bio da mi nemamo ništa. Nekoliko nas zbog toga se okupilo u Katedru i dosad smo dosta napravili po pitanju istraživanja i prezentacije kulturne baštine gačanskog kraja. U početku su mnogi bili skeptični prema našem radu, ali kad smo organizirali nekoliko važnih simpozija na koji su stigli akademici i sveučilišni profesori, promijenili su mišljenje.“

Katedra je bila inicijator i nositelj obnove obrambene utvrde iz 1619. na brdu Fortica iznad Otočca, jednog od čak 43 kulturna dobra u tom kraju pod zaštitom Ministarstva kulture. Objavili su petnaestak knjiga, što iz zavičajne književnosti, što iz povijesti i kulture Otočca i Gacke, a neke od njih ostvarene su u suizdanju s važnim nacionalnim znanstvenim institucijama poput Hrvatskoga instituta za povijest. Posljednji projekt koji je osmislio predsjednik Katedre Kranjčević upravo se bliži kraju. Riječ je o ciklusu od četrdeset emisija s naslovom Naš divan oduvik na Hrvatskom radiju Otočac, kojima se potiče stvaralaštvo na narječjima hrvatskoga jezika.

Mate Čvrljak, Knez Borna

Glagoljaška Gacka

„Ideja za Gačanski park hrvatske memorije rodila se kad je započelo uređenje okoliša crkve Presvetoga Trojstva, što je obuhvatilo i park pored crkve. Projektant Florijan Škunca zamislio je postavljanje velikih bijelih kamenih blokova u eksterijeru radi raščlambe prostora“, kaže Kranjčević, koji je zajedno sa začetnikom ideje, potpredsjednikom Katedre Josom Brajkovićem, predložio da se vanjski inventar oplemeni kiparskim umjetničkim intervencijama na kubusima. „Reljefi bi prema ideji kronološki ovjekovječili lik neke važne osobe, povijesnoga događaja ili kulturološke činjenice povezane s prostorom Gacke i Gačana, ali istovremeno relevantna i u širim hrvatskim okvirima, što je na kraju i ostvareno uz potporu otočkog župnika mons. Tomislava Šporčića i gospićko-senjskog biskupa mons. Mile Bogovića te gradske uprave.“

Kako je srednjovjekovna Gacka, jedna od najstarijih hrvatskih pokrajina, bila čakavska i glagoljaška, što je široj javnosti manje poznato, po uzoru na glagoljičku azbuku (koja je, ovisno o tipu, imala tridesetak slova) u Katedri su odlučili da će postaviti trideset kamenih blokova sa po jednim glagoljičkim slovom na tjemenu, a poslije su dodana još dva. Za umjetničkog voditelja odabran je istaknuti hrvatski kipar Šime Vidulin. On je kontaktirao umjetnike diljem Europe i svijeta i doveo ih u Otočac. Od 2010. do 2013. održane su četiri likovne kolonije na kojima su radove za park izradili umjetnici iz Kanade, Meksika, Rusije, Bosne i Hercegovine, Italije, Njemačke, Španjolske, Crne Gore, Rumunjske, Slovenije i, dakako, Hrvatske.

„Za rana razdoblja gačanske i hrvatske prošlosti umjetnici su bili slobodni sami osmisliti likove, čime su neke važne osobe iz gačanske i hrvatske povijesti, poput kneza Borne, Žigmunda Frankopana ili glagoljaškog tiskara Urbana z Otočca, prvi put u umjetnosti dobile svoj prikaz. To je i svojevrsni prilog likovnom obogaćenju hrvatskoga povijesnog panteona“, kaže Kranjčević i ističe da parka ne bi bilo da nije bilo široke pomoći znanstvenika, stručnjaka, umjetnika i konzervatora. Posebno je naglasio je da su vrijednost pothvata ovjerovili i vrsni znanstvenici na simpoziju održanu u siječnju 2016. (među ostalima predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, akademik Josip Bratulić i povjesničar Željko Holjevac) na kojem je zaključeno da će Grad Otočac i regija Gacka, nakon nedavne obnove utvrde Fortice, sada i zahvaljujući Gačanskom parku, postati u hrvatskim relacijama prepoznatljivo odredište, neizostavno na kulturnoj karti Hrvatske.

Od borbi s Osmanlijama
do borbe za samostalnu Hrvatsku

A okamenjena gačanska povijest u središtu Otočca započinje reljefom Borne, kneza Gačana, prvoga hrvatskog vladara koji je zagospodario širim hrvatskim prostorom od rijeke Raše u Istri sve do Cetine na jugu, čime je postavio temelje prve hrvatske srednjovjekovne države. Reljef je dobio i bizantski car i pisac Konstantin Porfirogenet jer u čuvenom djelu O upravljanju carstvom (950) spominje hrvatske župe, među njima tri izdvojene: Gacku, Liku i Krbavu. Tu je i Bašćanska ploča na kojoj u posljednjem retku piše da je crkvica sv. Lucije na Krku bila ispostava starije opatije sv. Nikole u Otočcu. Bernardus de Gecka spominje se kao poglavar gačanskih templara 1245, a papa Pio II, veliki prijatelj Frankopana, za Gacku je važan jer je u 15. stoljeću osnovao Otočku biskupiju. U parku je i najutjecajniji otočki biskup Vinko de Andreis, velik diplomat koji je upravljao Otočkom biskupijom u vrijeme teških bojeva s Osmanlijama i tražio pomoć za napadnutu Hrvatsku.

Posebno je zanimljiv kubus s inicijalom iz glagoljskih rukopisnih brevijara iz 1387. i 1380. Borgio Illirico 6. i 5, koje potječu iz Gacke, a danas se čuvaju u Apostolskoj knjižnici u Vatikanu. Naime, srednjovjekovna glagoljska pismenost na području Gacke, Like i Krbave bila je vrlo razvijena, a prema novijim spoznajama smatra se da su mnogi misali, brevijari i zbornici, za koje se mislilo da su nastali u Istri ili na Krku, zapravo pisani na tom prostoru, s kojega su odneseni radi nadiranja Osmanlija. Na zadnjem listu brevijara zapisano je da je nepažnjom nekoga popa Radoša brevijar dopao u ruke Turcima te da su žitelji skupljali otkupninu kako bi ga povratili, što govori o tome što im je knjiga značila.

Dva bloka predstavljaju Bitku kod Jurjevih stijena kraj Otočca 16. listopada 1663, koja je, iako je riječ o prvoj većoj hrvatskoj pobjedi nad Turcima, predvođenoj Petrom Zrinskim, ostala u povijesnoj sjeni. Od suvremenijih velikana, da ne otkrivamo sve, izdvojit ćemo najveće slikarsko ime poteklo iz Otočca Nikolu Mašića, matematičara Vladimira Varićaka, koji je vodio korespondenciju s Einsteinom, novinara Alfonsa Dalmu, glavnog urednika austrijske nacionalne televizije ORF-a, glumicu i producenticu Jucci Kellermann, koja je u Italiji ostvarila zavidnu filmsku karijeru, vodeću intelektualnu figuru hrvatske dijaspore u SAD-u druge polovice 20. stoljeća Karla Mirtha, književnika Josipa Barkovića te jedinoga živućeg u parku, hrvatsko-američkog kemičara svjetskog glasa Egona Matijevića, koji od 1956. do danas djeluje na Sveučilištu Clarkson u SAD-u.

Muzej na otvorenom u Otočcu, relevantan u nacionalnim okvirima, završava 133. otočkom brigadom iz Domovinskog rata, koja je broj prognanih domicilnih Hrvata svela na minimum, i konstituiranjem Grada Otočca 1993. u slobodnoj i samostalnoj Hrvatskoj, Otočanima na ponos.