O sadašnjosti, iz prošlosti

Ioana Parvulescu 56-godišnja je rumunjska književnica, prevoditeljica i sveučilišna profesorica. Bila je urednica književnoga časopisa Romania literara, predaje suvremenu rumunjsku književnost na Filološkom fakultetu u Bukureštu, objavljuje poeziju, eseje i književnu kritiku, a s njemačkog i francuskog prevela je nekoliko knjiga Mauricea Nadeaua, Angelusa Silesiusa i Rainera Marije Rilkea. U prvoj polovici 2000-ih objavila je dvije zapažene povijesno-kulturološke studije Povratak u međuratni Bukurešt i U intimnosti 19. stoljeća, obje znakovite s obzirom na karakter njezina nekoliko godina poslije objavljena debitantskog romana Život počinje u petak, koji je 2013. osvojio Europsku nagradu za književnost i doživio prijevode na desetak jezika. Naime, te studije pokazale su nedvojbenu autoričinu književnu darovitost, jer se u njima pri rekonstrukciji prošlosti služila i književnim sredstvima.

Izd. Oceanmore, Zagreb, 2015.

Roman Život počinje u petak autoričino je prvo objavljeno posve fikcionalno djelo (prethodno je, kako je rekla na nedavnom gostovanju u Zagrebu, u doba socijalizma već bila napisala dva romana koja tada nije mogla objaviti, a sada više nije zadovoljna njima). Radnja je smještena u godinu 1897. i odvija se tijekom posljednjih trinaest dana te godine – roman započinje 19. prosinca, a završava na Staru godinu 1897. Koristeći se pripovjednim višeglasjem te postupno u priču uvodeći velik broj likova čije se životne putanje ukrštaju autorica uspješno oslikava duh vremena i rekonstruira onodobni Bukurešt, uz dočaravanje svakodnevice grada i njegovih stanovnika s kraja 19. stoljeća. Svako od trinaest poglavlja romana donosi događaje tijekom jednoga dana i svako je poglavlje podijeljeno na više kratkih dionica u kojima su događaji percipirani iz motrišta drugoga lika: ista zbivanja čitatelj prati iz različitih perspektiva, a kako je riječ o vrlo raznolikim ljudima, dobiva se detaljan uvid u način života i razmišljanja ljudi toga vremena. Pritom se kao najvažniji lik u romanu ističe lik novinara Dana Cretua, koji se nerazjašnjenim postupkom iz naše suvremene sadašnjosti odjednom našao u Bukureštu 1897, i taj je događaj otponac daljih zbivanja, ali i idejno polazište za autoričino propitivanje pojma vremena i odnosa prošlosti i sadašnjosti. A kako se istodobno s pojavom čovjeka čudna ponašanja i neobična izgleda i odjeće u Bukureštu toga 19. prosinca 1897. dogodilo i misteriozno ubojstvo, filozofsko-metafizičku i povijesno-rekonstrukcijsku potku romana autorica gradi u žanrovskom okviru krimića. Pokušajem razrješenja te dvije enigme bavi se policijski inspektor, ali i novinari lokalnoga lista. Njima autorica pridružuje još desetak likova koji su međusobno, ali i s osobom ubijenoga mladića, povezani različitim vezama te svi dobivaju podjednak prostor u romanu i mogućnost da komentiraju događaje, ali i svojim postupcima preusmjeruju tijekove zbivanja.

Godina 1897. nije slučajno odabrana, jer, kako je autorica na zagrebačkom predstavljanju romana istaknula, „bilo je to [...] vrijeme kada je Rumunjska bila jako dobro percipirana i prihvaćena: kao država, bila je ugledna i odlično pozicionirana u Europi, a grad Bukurešt bio je kulturna prijestolnica u kojoj nikomu nije moglo biti dosadno, ni na trenutak“. Također, to je bilo vrijeme prosperiteta i razvoja, kad se na budućnost gledalo s optimizmom i velikim dozama nade. Stoga je znakovito zaključno poglavlje, gdje se likovi nađu na zajedničkom dočeku 1898. godine i u obliku svojevrsne verbalne igre iznose predviđanja rumunjske budućnosti, vrlo optimistična. U tome trenutku optimistični tonovi zadobivaju tragične konotacije, a naizgled apolitičan roman pokazuje drukčije lice. Naime, promatrajući iz današnje perspektive, iz vremena u kojem je roman napisan, s obzirom na globalne događaje i stvarnost kakvu Europa živi, predviđanja budućnosti ne mogu biti drukčija nego pesimistična. Otud implicitna, skrivena političnost u jezgri naizgled apolitičnog, eskapističkog narativa – autorica je fabulu morala vremenski dislocirati u razdoblje rumunjskoga procvata jer je samo tada bilo moguće da predviđanja budućnosti budu blistava i obećavajuća. A upravo raskorak između predviđanja likova iznesenih u završnom poglavlju o budućnosti Rumunjske i čitateljeve svijesti o zbilji kakvu su rumunjski građani proživjeli u 20. stoljeću ono je što romanu daje poseban obol i čini ga kompleksnijim, ali i vrlo dirljivim. Autorica u tom smjeru čitatelja vodi i nekim naizgled nebitnim detaljima, koji sadržavaju simbolična značenja. Tako je svojevrsno aluzivno upozorenje motiv novogodišnje lutrije, izvlačenje s velikim nadama iščekuje više protagonista, ali naposljetku nitko od njih ne ostvaruje dobitak.

Život počinje u petak uvjerljiva je rekonstrukcija Bukurešta s kraja 19. stoljeća, ali i napeti triler s fantastičnim elementima putovanja kroz vrijeme, kao i filozofsko-metafizička meditacija o pojmu vremena i odnosu prošlosti i sadašnjosti. No ponajprije riječ je o suptilnome, elegantnom štivu dirljive životnosti, poezije, mudrosti i osjećaja.