Književnost bez granica

Londonska Olympia, u kojoj se već 45 godina održava jedan od najvažnijih svjetskih književnih festivala, impresivna je zgrada iz 1886. Njezin Grand Hall u to je doba bio najveći prostor u Ujedinjenom Kraljevstvu nadsvođen ostakljenom lučnom čeličnom konstrukcijom. U tom ambijentu imperijalne arhitekture u svjetskoj prijestolnici kreativnosti, kako se London često naziva, okupili su se izdavači, književnici, urednici, distributeri, profesionalci koji se bave knjigom kao proizvodom u svim formatima i medijima, uključujući različite teme i publiku. Ovdje je i globalno tržište autorskih prava te prodaja i distribucija tekstova za tisak, televiziju, radio, filmove i digitalne kanale.

Ove je godine sudjelovalo dvadeset pet tisuća profesionalaca iz više od stotinu i dvadeset zemalja i svih dijelova svijeta. Predstavilo se više od šezdeset zemalja, a prvi put izlagale su Malezija, Nigerija, Botsvana i Sveti Toma i Princip. Zemlja u žarištu bila je Poljska. Sajam je otvorio Julian Fellowes, britanski književnik, pisac scenarija, redatelj i glumac čija je televizijska serija Downton Abbey postigla globalni uspjeh.

Uz brojne nagrađivane i popularne književnike koji su nastupali na različitim tribinama odsjeka knjiga za djecu veliku je pozornost privukla Judith Kerr, koja je s 92 godine najstarija književnica na vrhu britanske top-liste. U literarnom salonu engleskoga PEN-a okružena svojim omiljenim likovima, Mačkom Mog i Tigrom koji je došao na čaj, govorila je o svom djetinjstvu izbjeglice iz Njemačke 1933, kada je s roditeljima došla u London, i o tome kako je u knjizi Kad je Hitler ukrao ružičastog zeca u likovima Anne i Maxa opisala kako se ona tada osjećala. Time je podsjetila publiku na aktualnu temu emigranata, a i kako su izbjeglice u prošlosti obogatile britansku kulturu.

Literarni mravinjak

Teško je bilo izabrati događanja iz bogatoga dnevnog programa i odlučiti kojim smjerom krenuti. Kad se popnemo na galeriju na kojoj se uz različite sadržaje nalazi i centar za novinstvo, imamo osjećaj da je pod nama literarni mravinjak u kojemu kolone ljudi žure, zastajkuju, sjede pognutih glava u intenzivnim pregovorima, mirno slušaju predavanja ili živo raspravljaju okruženi knjigama, s knjigama u ruci ili u platnenim torbama na kojima su ilustracije knjiga ili poruke izdavača. Torba velikih dimenzija dominira jednim od glavnih punktova dvorane. Na njoj piše: BOOK IS MY BAG, moto nacionalne kampanje za promidžbu knjižara. Na sajmu se dijelilo i specijalno izdanje The New York Review of Books. Najživlje je ipak bilo na sceni replike teatra Globe, gdje su glumci recitirali Shakespeareove tekstove u originalu, ali i na arapskom, kineskom, hinduskom, poljskom i španjolskom. U Shakespeareovoj godini, na četiristotu obljetnicu njegove smrti, mnoga su događanja i izvan sajma knjige. British Library udomljuje izložbu Shakespeare u deset činova na kojoj su izloženi rukopisi, rijetka tiskana izdana, fotografije scenskih izvedbi, filmovi i kostimi. Shakespeare i njegov opus i četiri stoljeća nakon Bardove smrti još su neiscrpna tema i poticaj književnicima. Howard Jacobson, Jeanette Winterson i Tracey Chevalier predstavili su svoje interpretacije Shakespeareovih drama. Nadahnuta Othellom Tracey Chevalier piše roman o jednom danu u životu jedanaestogodišnjeg dječaka koji se kao jedini crnac našao u društvu bijelaca u školskom igralištu.

Amazon Crossing bio je sponzor Centra za književne prijevode gdje je održan bogat seminarski program u kojemu se raspravljalo o tome kako riječ prelazi granice, koji su izazovi kada se ponovno prevode klasici te odgovornost i teškoće prevoditelja nepoznatih djela s manjinskih jezika.

Hrvatska se svojim programom vrlo dobro uključila u tu važnu temu.

Pet hrvatskih autora

Uoči otvaranja festivala Britansko-hrvatsko društvo najavilo je nastup Hrvatske na londonskom sajmu knjige književnom večeri koja je održana u Veleposlanstvu RH. Peter Elborn, dugogodišnji direktor umjetničkog programa Britanskog savjeta u raznim zemljama, uključujući Hrvatsku, a sada organizator programa Britansko-hrvatskog društva, razgovarao je s prevoditeljem Willom Firthom o njegovu iskustvu prevođenja s hrvatskog na engleski. Razvila se živa rasprava s publikom o kulturnim i povijesnim razlikama koje onemogućuju doslovni prijevod i zapravo traže vještu, ali diskretnu interpretaciju i adaptaciju. Kritički su se osvrnuli na tekstove koji se objavljuju u brošurama o Hrvatskoj koje su lijepo oblikovane, imaju kvalitetne i atraktivne fotografije, ali ostavljaju loš dojam zbog prijevoda i tekstova koji često nisu u duhu engleskog jezika. Will Firth bio je aktivan i uz hrvatsku delegaciju na hrvatskom štandu na kojemu se odvijao intenzivan program. Ovo je četvrta godina da je Hrvatska bila predstavljena u organizaciji Hrvatskoga društva pisaca i uz potporu Ministarstva kulture.

Ivan Sršen, Will Firth, Andrea Pisac i Rebecca Morrison na hrvatskom štandu

Prethodne tri godine londonska je koordinatorica bila Suzy Curtis-Kojaković, direktorica i osnivačica izdavačke kuće Istros Books, koja je objavila prijevode četiri nagrađena hrvatska autora, a nedavno je njezina djelatnost znatno proširena i osnažena udruživanjem s vrlo cijenjenim izdavačem, Peter Owen Publishers. Ove godine hrvatski je nastup osmislila književnica Andrea Pisac. Njezino iskustvo tijekom rada na doktorskoj disertaciji na koledžu Goldsmiths u Londonu i vođenje programa Writers in Translation engleskoga PEN-a bili su odličan temelj za izbor sudionika u programu i odabir pet hrvatskih autora, koje je predstavila u publikaciji na engleskom. Prvi put je u izdanju Hrvatskoga društva pisaca posebno za sajam tiskana knjižica 5 Books from Croatia, privlačno i praktično dizajnirana.

Glavna urednica Andrea Pisac u njoj je predstavila četiri suvremena autora: Sibilu Petlevski, Kristiana Novaka, Marka Dejanovića, Milenu Benini i klasika Miroslava Krležu, nedovoljno poznata u engleskom govornom području. Razgovarala je sa spisateljicom Oljom Savičević Ivančević i romanopiscem i urednikom Tonyjem Whiteom. Uz prijevode poglavlja iz knjiga odabranih autora uvršteni su i praktični podaci o izdavačima, autorskim pravima, literarnim festivalima i rezidencijama za pisce. Na predstavljanju koje je vodila Andrea Pisac uz autore sudjelovali su prevoditelj Will Firth i urednik Ivan Sršen, koji je istaknuo kako je najvažnije da publikacija dođe u prave ruke jer nažalost u Britaniji postoji samo deset do petnaest izdavača koji su trajno zainteresirani za literaturu u prijevodu te treba pridobiti one koji nisu upoznati s hrvatskima književnicima. Model za takav način povezivanja sa svjetskim izdavačima bila je publikacija Nove knjige na njemačkom, koja već dvadeset godina trajno nudi izdavačima knjige koje bi bile zanimljive za prevođenje na engleski. Rebecca Morrison, urednica njemačke publikacije, upozorila je na važnost njihove suradnje sa sveučilištima, sa studentima germanistike te povezivanja s kazališnim kućama i općenito drugim granama umjetnosti.

Andrea Pisac istaknula je da uz sličnu trajnu promociju hrvatskih pisaca na književnim sajmovima možemo očekivati veći interes prevoditelja i izdavača. Zbog toga je organizirala predstavljanje antologije Zagreb Noir ne samo na hrvatskom štandu nego i u Slavističkom odjelu Londonskog sveučilišta. U sklopu programa Forum slavenskih kultura Dubravka Đurić Nemec iz Ministarstva kulture i Andreja Rihter, direktorica Slavenskoga kulturnog foruma, govorile su o važnosti projekta 100 slavenskih romana. Pozornost je pobudio i razgovor o književnim festivalima u digitalnom dobu. U projektu Literary Europe Live u izboru od deset novih glasova Europe međunarodni je žiri odabrao i hrvatskog književnika Zorana Pilića.

Premalo hrvatskih knjiga

U minimalistički koncipiranu prostoru hrvatskog štanda, s nažalost vrlo malo izloženih knjiga – nije bilo čak ni knjiga nekih od autora koji su sudjelovali u programu, primjerice Sibile Petlevski i Tene Štivičić – slušali smo o zanimljivim temama, a izlaganja su pratile poticajne rasprave. U posljednjem razgovoru o pisanju na hrvatskom i engleskom, o samoprevođenju, mostovima komunikacije, osjećaju pripadnosti i identiteta kada se živi u dvjema zemljama i misli i piše na dvama jezicima, svoja su iskustva iznijeli Tena Štivičić, naša najuspješnija dramska spisateljica na engleskom govornom području, i pjesnik i libretist Aleksandar Hut Kono, po čijem je libretu u Londonu izvedena opera.

Nikola Petković, književnik i predsjednik Hrvatskoga društva pisaca, rezimirao je taj vrlo strukturiran nastup izjavom: „Kao organizator vrlo sam zadovoljan jer se s različitih aspekata govorilo o pisanju, prevođenju i življenju između dviju kultura. Uvjeren sam da nije moglo biti efektnijeg nastupa od onoga koji su sjajno izveli Tena Štivičić i Aleksandar Hut Kono. Oni su vrlo jasno ne samo izlaganjima nego i umjetničkim djelovanjem u Londonu pokazali da identitet nije samo arbitrarna stvar koja je izvana pripisana pojedincu da bi ga se lakše prepoznalo, a zatim i kontroliralo, već je temeljni sastojak slobodnog izbora. Pritom mislim na različite vidove identiteta koji su jednako važni, ali ne nužno ovim redom: kulturni, dobni, etnički, rasni, nacionalni, rodni, spolni, a nažalost i politički identitet“, zaključio je Nikola Petković uz napomenu da o rezultatima možemo govoriti tek neko vrijeme nakon sajma. I kao što je veleposlanik Ivan Grdešić na završnom domjenku u Veleposlanstvu rekao: „Rezultat će se vidjeti kad na hrvatskoj obali ugledate stranca koji na engleskom čita roman hrvatskog autora.“