Internet svemoćni

Siromaštvo, raspadnuti brakovi, emotivni kaos, sadržaj su komedije Besplatni Wi-Fi talijanskoga dramatičara Claudija Gnomusa, premijerno izvedene 15. travnja u zadarskom HNK-u u režiji Zorana Mužića. Riječ je o zanimljivoj komediji koja propituje posljedice života osoba kojima su se internet i digitalna tehnologija upleli u ionako sumoran život ljudi koji autor nastoji uljepšati komičnim rješenjima.

Protagonisti komedije su: vlasnik stana, sredovječni muškarac Adam, kojega je ostavila djevojka od njega mnogo starija, i dvije mlade rastavljene žene; jedna je rastresena i bračnim prijevarama sklona kozmetičarka Sabrina, a druga silno sitničava komercijalistica Fiamma-Elena i – internet. U omanjem stanu oni se suočavaju kako sa skučenim prostorom stanovanja tako s različitim karakterima i navikama, kao i potrebama da uz pomoć interneta riješe svoje emotivne i seksualne nagone. Internet je komunikacijsko sredstvo i veza s vanjskim svijetom, ali i uljez koji se upleće u njihove odnose te još više narušava njihove ionako osiromašene sentimentalne živote i sustanarske odnose.

Prizor iz predstave: Alen Liverić, Petra Težak i Žana Bumber  / Snimio Željko Karavida

Sve se dakle vrti oko interneta, on služi kao uvijek obećavajući i uzbudljivi svemoćnik koji će im iznenada stići u obliku neke spasonosne poruke. Samo, da bi se to ostvarilo među sustanarima ne smije biti nikakvih sentimentalnih veza. No kako to među ljudima obično biva, nitko se ne pridržava dogovora, nego traži srodnu dušu i za to opet angažira internet, koji matematičkim izračunom i uz pomoć kompjutorske inteligencije pronalazi idealne partnere.

Ti idealni partneri, taj idealni par su Adam i Elena. Ali ni Sabrina ne odustaje, ni njezin libido ne miruje. Na kraju „izvisi“ Adam i pobijedi solidarnost dviju žena, kojima muškarac ne može učiniti ništa drugo „doli sebi stvoriti iluziju da je veliki zavodnik i osvajač ženskih srca“. I sve to uz besplatni Wi-Fi.

Besplatni Wi-Fi je životno aktualna komedija koja prikazuje ne samo suvremenošću prenapregnut i histeričan život troje razvedenih samaca – koji zbog emotivnih frustracija, velikih životnih troškova i financijske krize žele preživjeti i štednjom na stanovanju – nego je i kritika površnih muško-ženskih ljubavi.

Autor teksta uočava, identificira, rastvara i prezentira ne samo probleme troje protagonista komedije nego i probleme s kojima se suočava velik dio današnjega informatički pismenoga svijeta koji se od normalnoga života želi spasiti bijegom u sferu virtualne konstrukcije, gdje se ne traži emotivni nego bilo kakav partner koji će suvremenoga čovjeka odvratiti od dosade i omogućiti mu preživljavanje.

Premda nije riječ o književno tanašnu tekstu, autor je ipak uspio oko ne odveć originalne ideje okupiti komičan sadržaj vrlo blizak publici. Zbog toga se opredijelio za vodvilj i komediju karaktera, koja izvedbenim rješenjima mjestimice podsjeća i na comediu dell’arte. Unutar tih komedijskih formi Gnomus na kušnju stavlja suživot triju osoba koje vođene ljudskim emocijama i instinktima pokušavaju uspostaviti kakvu takvu ravnotežu između iskustva promašenih brakova i nade, koja bi im mogla osmisliti život koji im što ga više „osmišljavaju“ sve više izmiče, sve im je manje rješiv.

Prepoznavši vodviljski sadržaj i elemente comedie dell!arte redatelj Mužić priču je pretočio u uspjelu predstavu, potencirao je smiješnu, publici blisku stranu života, a ne sumorno naličje svakodnevice. Pritom je na trenutke redateljski propustio bolje zgusnuti kontinuitet komičnih rješenja te razigrati scenski prostor (scenograf John Čolak), što bi vjerojatno popunilo dinamičke i ritmičke praznine.

Unatoč tomu zadarsko kazalište produciralo je uspjelu repertoarnu predstavu koja ni jednog trenutka nije dosadna, što je velik domet današnjega sve dosadnijega hrvatskog kazališta. Za to su uz redatelja najviše zaslužni glumci, koji su ponudili uvjerljiva i glumački zanimljiva rješenja.

Novi član malog ansambla zadarskog kazališta Alen Liverić, donedavni prvak riječkoga HNK-a Ivana pl. Zajca, interpretirao je Adama veoma dobro. S točnim osjećajem za komično i pravom mjerom dramskoga nudio je sadržaj lika koji je bio pokretač komedije. Osobito je bio glumački uvjerljiv u zahtjevnoj primjeni elemenata comedie dell’arte.

U ulozi Sandre mlada Petra Težak veoma dobro prezentirala je talent za komično i osjećaj za luk uloge, što mladi glumci u hrvatskom teatru rijetko čine. Bila je uvjerljivo površna, na trenutke naivna i priglupa mlada ženka sklona mijenjanju partnera, ali i odlučna žena kada se treba izboriti za svoje interese.

Ženski superiorno, poput prolaznice koja uvijek zna kamo stiže i koja ni pred čim uzmiče, ulogu Fiamme-Elene, odlučne poslovne žene koja zna biti šarmantna zavodnica i ženski slabašna ljubavnica, odigrala je Žana Bumber.

Nemalu ulogu u svemu imali su kostimografkinja Sara Lovrić Caparin i oblikovatelj svjetla Ivo Nižić.