I opet oduševljenje

Prepuna dvorana oduševljene publike još je jednom u Lisinskom  podsjetila na status Svijeta glazbe i financije, koje redovitu sezonu svele na tek rijetka događanja. Srećom, promjene nisu zahvatile i koncept ciklusa, pa je zagrebačka publika i prošli tjedan imala priliku čuti vrhunsko muziciranje vrsnih glazbenika.

Solisti i mo. Gaffigan otpozdravljaju s orkestrom oduševljenoj publici / Snimio Branko Hrkač

U nedjelju, 24. travnja, na pozornici Lisinskog Simfonijskom orkestru iz Luzerna pridružili su se violončelist Truls Mørk te mlada violinistica Vilde Frang, već poznata publici sa Zagrebačkoga međunarodnog festivala komorne glazbe. Glazbenike je vodio jedan od najcjenjenijih dirigenata mlađe generacije James Gaffigan. Na programu su se našla dva repertoarna djela, slušateljski pristupačna i široj publici, no sadržajno nipošto banalna: Koncert za violinu, violončelo i orkestar u a-molu Johannesa Brahmsa te Osma simfonija u G-duru Antonína Dvořáka. Iako ih dijeli 25 godina životne dobi i kilometri pozornica na kojima su nastupali, norveški solisti zavidnih karijera međusobnim osluškivanjem postigli su usklađenost, podjednako na području virtuoziteta, tehničkog aspekta izvedbe te muzikalnosti. Besprijekorna intonativna preciznost, promišljeno vođene fraze i osjećaj za cjelinu oboje umjetnika nadograđeni su virtuoznošću, koja nije bila svrha samoj sebi. Fraze solističkih dionica pretapale su se jedna u drugu, u više navrata stvarajući dojam kao da je riječ o samo jednoj dionici. Mladenački žar i toplina tona Vilde Frang bili su pomno usklađeni s bogatim iskustvom koncertiranja i savršenom tehničkom razrađenošću i najmanjega detalja Trulsa Mørka, obrazovana po tradiciji ruske škole. Zahvaljujući visokoj razini muzikalnosti, norveški dvojac ostavljao je dojam kao da tu pjevnost stvara ljudski glas, a ne violina Jean-Baptistea Vuillaumea iz 1864. te violončelo Domenica Montagnane iz 1723., čiji je puž majstorsko djelo slavnog Stradivarija.  

Motivička razrađenost, prepoznatljivost Brahm­sova skladateljskog rukopisa, prisutna i u njegovu posljednjem orkestralnom djelu, Dvostrukom koncertu, bila je lijepo naglašena ponajviše zahvaljujući američkom dirigentu Jamesu Gaffiganu. Sigurnom rukom vodio je izvedbu te kao nenametljiv posrednik između solistâ i orkestra nadasve uspješno izgradio kompletnu zvukovnu sliku. Švicarski glazbenici pokazali su nevjerojatnu disciplinu već od prvog akorda, koji je bio dragocjena prilika hrvatskoj publici da čuje kako zvuči kada svi glazbenici sigurno i intonativno točno počnu svirati istodobno. Simfonijski orkestar iz Luzerna, s tradicijom duljom od dva stoljeća, surađivao je s brojnim uglednim solistima, poput Marte Argerich, Gidona Kremera, Vadima Repina, Langa Langa, Mische Maiskog i drugih,  a bogatu koncertnu djelatnost nadograđuje i diskografskim izdanjima. Sve njegove kvalitete slušatelji su još bolje upoznali u drugom dijelu večeri, kada je na programu bila Dvořákova Osma simfonija. Za dirigentskim pultom stajao je šef dirigent tog orkestra James Gaffigan. Nametnuo se energičnošću, a zadivilo je njegovo vrlo minuciozno proučavanje partiturâ i suradnja pogledom i gestom sa baš svakim članom ansambla. Gestu je prilagođavao onomu što je tražio (i dobivao) od interpreta, a kao dodatan poticaj orkestru Gaffigan je u trećem stavku simfonije, slijedeći formu valcera, i zaplesao, razdragavši tako publiku. S jasnom vizijom cjelovite interpretacije dirigent je uskladio sve korpuse ansambla, naglasivši izvrsna sola flaute, klarineta i koncertne majstorice, a posebno valja pohvaliti fantastične limene puhače. Zvukovna slika cijeloga koncerta bila je transparentna, a dinamički i emocionalni kontrasti fino razrađeni.

Nadahnuto muziciranje prepuna dvorana Lisinskog popratila je ovacijama, nakon kojih su kao dodatak uslijedili Rumunjski plesovi Béle BartÓka, koji su zaokružili večer na najbolji mogući način.