Graditelj hrvatskog leksika

Dana 25. travnja u velikoj dvorani palače Hrvatske akademije održan je skup u povodu 200 godina od rođenja Bogoslava Šuleka, utemeljitelja hrvatskoga znanstvenog nazivlja. Skup je organizirao Razred za filološke znanosti HAZU u čast „svom“ Šuleku, koji je bio dugogodišnji tajnik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, od 1874. do 1895. Na skupu su govorili predsjednik Akademije akademik Zvonko Kusić, akademik Josip Bratulić, Mislav Kovačić i Ivan Martinčić, a prisustvovali su mu slovački veleposlanik Juraj Priputen te zainteresirana javnost.

Bogoslav Šulek

Skup je uvodnim predavanjem otvorio Zvonko Kusić istaknuvši hrvatsko-slovačku kulturnu vezu i naglasivši kako je Bogoslav Šulek bio jedan od onih „velikih ljudi koji nisu etnički bili Hrvati, no koji su dali vrijedan doprinos razvoju Hrvatske“. U duhu tog okupljanja Kusić je naglasio Šulekovu filološku djelatnost rekavši: „Radio na pravopisu, rječnicima, stvorio je niz hrvatskih riječi bilo da ih je iz češkog i slovačkog uzimao ili ih je sam stvarao, a mnoge su preživjele i danas ih upotrebljavamo zahvaljujući Šuleku.“

Dok je Zvonko Kusić o Šuleku govorio u paradigmi renesansnoga čovjeka, akademik Josip Bratulić naglasio je njegovu prosvjetiteljsku misiju. Bratulić napominje kako je u okviru prosvjetiteljskoga posla Šulek smatrao da treba biti prisutan svagdje gdje se organizira ono što pokreće znanstveni i kulturni napredak. Bratulić je napomenuo važnost Šuleka u osnutku i radu kulturnih institucija koje su nastajale njegovom potporom u drugoj polovici 19. stoljeća. Šulek je osnivač, uporni djelatnik i pokretač rada Matice hrvatske i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Znanje koje te institucije trebaju gajiti i stvarati u Šulekovoj viziji nije apstraktno. Bratulić kao primjer navodi knjigu Lučba za svakoga izdanu u nakladi Matice hrvatske, koja je izdana kako bi se omogućilo prosvjećivanje i gospodarski razvoj. Šulek je tako izdao na tisuće kartica teksta o vinogradarstvu, tiskarstvu, glazbi, šumarstvu, vojnom nazivlju, školstvu, pravu, javnoj upravi, botanici, leksikografiji, svemu što je bilo potrebno za gospodarski i društveni razvoj Hrvatske.

Mislav Kovačić s Hrvatskih studija dotaknuo se Šulekova Novog zavjeta Gospodina Isukrsta, jedne od najviše objavljivanih hrvatskih knjiga, objavljena u minimalno 63 izdanja, tiskana tijekom 98 godina i s nakladom većom od 265.000 primjeraka. Zašto je Šulek učinio taj prijevod, svojevremeno žestoko kritiziran? Zato što je Sveto pismo smatrao najvišim kulturnim i obrazovnim idealom. Spomenuti se prijevod cijenom i lakom distribucijom povezao s hrvatskim čovjekom, a danas nam činjenice govore da se kupovao od Sjedinjenih Država do Austro-Ugarske Monarhije te od Njemačke i Poljske do Egipta. „Bezdomnik“ i „utopist“ Šulek prevodilačkim je radom biblijski tekst utkao u stožer hrvatske kulture i jezika.

Posljednje predavanje na skupu održao je Ivan Martinčić, koji je upozorio na značenje Šulekovih publicističkih tekstova za standardizaciju hrvatskog jezika. Šulekovi publicistički tekstovi bili su vođeni praktičnom provedbom iste one standardizacije koja je bila provedena u Šulekovu Nĕmačko-hrvatskom rĕčniku. Osobitu važnost u tom smislu imao je Gospodarski list, koji je Šulek uređivao između 1858. i 1866, kada je to bio načitanija publikacija u hrvatskome narodu. Zahvaljujući navedenim publicističkim tekstovima riječi kao što su pojam, vodovod, olovka, nogostup, kišobran postale su dio hrvatskoga jezika.