Melankolija Britanskog otočja

Ansambl Antiphonus održao je 5. travnja, kao dio svoga koncertnoga ciklusa Triade u Muzeju za umjetnost i obrt, još jedan tematski koncert. Ovaj put inspiraciju za program pružilo im je jedno geografsko područje, a posebice jedan skladatelj s tih prostora: odveli su nas na Britansko otočje u nekim davnim vremenima, predstavivši ponajprije opus engleskoga renesansnog skladatelja, lutnjista i pjevača Johna Dowlanda. Ipak, njegova su djela na koncertu bila tek nit koja je ujedinjavala program na kojem su se našla mnoga druga, njegovu senzibilitetu bliska, a opet drukčija djela s tih prostora, od narodnih napjeva do uzvišene umjetnosti baroka u djelima Henryja Purcella.

Pjevačice Antiphonusa Monika Cerovčec, Ana Jembrek i Vesna Matana  / Snimio Vedran Koncelj

Šesteročlanom pjevačkom sastavu Antiphonusa u Muzeju za umjetnost i obrt pridružio se proslavljeni lutnjist Edin Karamazov, no program je Antiphonus počeo bez pratnje, a cappella madrigalom Sleep, Fleshly Birth škotskoga skladatelja Roberta Ramseya, Dowlandova suvremenika. Slijedio je niz solističkih predstavljanja članova Antiphonusa uz instrumentalnu pratnju Karamazova. Vesna Matana pjevala je škotsku narodnu pjesmu O Waley, Waley te irsku narodnu pjesmu Down by the Salley Gardens. Obje je predstavila otvorenim grlom i jednostavnim pjevom koji i priliči njihovu izrazu. Martina Borse kao solistica predstavila se u pjesmi Johna Dowlanda Flow My Tears te škotskoj narodnoj pjesmi Black is the Colour. I jednu i drugu je ispjevala intenzivno i izražajno, iako se činilo da su joj poteškoće s glasom otežavale izdržati duge, ispjevane tonove i oduzimale snagu koju inače posjeduje njezin moćni glas.

Tenor Siniša Galović privukao je pozornost publike iznimnom ljepotom glasa, vrlo elegantnim frazama, ugodnim oblikovanjem tona i odličnom dikcijom u izvedbi pjesme Have You Seen But a White Lily Grow, za koju se smatra da ju je početkom 17. stoljeća skladao Robert Johnson, Shakespeareov suradnik, u kojoj su nježno ispjevane visine zvučale ganutljivo. Predstavio se još i izvedbom engleske narodne pjesme I Will Give My Love an Apple, koju je predstavio zaokruženo i osjećajno. Sopranistica Ana Jembrek preuzela je solističku dionicu u zborskoj pjesmi Come, Heavy Sleep Johna Dowlanda te otpjevala Music for a While Henryja Purcella, i njezinoj je urednoj i angažiranoj izvedbi tek ponegdje nedostajalo zaobljenijega, mekšeg tona. Pred sam kraj koncerta solističku je ulogu preuzeo i umjetnički voditelj ansambla i dirigent Tomislav Fačini. Jedini je otpjevao pjesmu s drugoga kontinenta, američku narodnu Wayfaring Stranger te Dowlandovu pjesmu In Darkness Let Me Dwell. Prirodno lijep i zvonki glas Tomislava Fačinija dodatno oplemenjuje izražajnost njegova pjevanja i vrlo lijepo oblikovane gradacije napetosti, što je do izražaja došlo prije svega u američkoj pjesmi, pa će njegov nastup publici ostati u ugodnu sjećanju iako je i on imao problema s glasom koje su mu otežavale izvedbu.

No jednu od članica Antiphonusa još nismo spomenuli, a to je sopranistica Monika Cerovčec. I ona je dobila priliku predstaviti se kao solistica te je otpjevala jednu od najljepših, ali i najtužnijih arija, ariju Didone When I am Laid in Earth iz opere Didona i Eneja Henryja Purcella, koju je Antiphonus predstavio u cjelini na jednome od svojih koncerata u sezoni. Monika Cerovčec ariju je ispjevala s iznimno iskrenom i vrlo dirljivom ekspresijom, uz baršunast i profinjen ton, i njezina je izvedba u svakom pogledu bila vrhunac ovog koncerta snažne atmosfere.

Antiphonus je mnogobrojnoj publici u Muzeju za umjetnost i obrt izveo još i zborske skladbe Hush No More Henryja Purcella te na kraju i Come Again Johna Dowlanda. Publika je dobro prepoznala da magiju između pjesama ne treba prekidati pa je svoj pljesak zadržala sve do kraja posljednje skladbe, kada je Antiphonus bogato nagradila.