Lirsko lice čakavice

Poeziju treba čitati s mnogo poštovanja, ne držeći se podjele na velike i male (pjesnike!), već s respektom obnavljati poetske slike u mnogolikim varijacijama. Takvom pozitivnom usmjerenju pridružuje se i radost otkrivanja poetskih sintagmi koje ostvaruju novo lirsko biće jezika.

Upravo to zbiva se u knjizi Cvjetane Miletić Merlići suncen naštikani. To je neobično imaginativna zbirka haikua na čakavskom. Sva su čula intenzivno nazočna u skladno odmjerenim ciklusima i metričkoj jednostavnosti haiku-forme. U antropomorfnim varijacijama promiče život prirode opčinjen ljubavlju koja gotovo dramatski ulazi u smiraj življenja. Osam ciklusa u nesvakidašnjoj zbirci upravo to propituje (Beli brod more reže, Namigujen mlademu letu, Vrelo zeše dan, Opozime se jabuke smeju, Tancaju bele vešći, Zdolun plazi noć, Prsti išću tvoj obraz, Puhni va uzal).

Izd. Katedra Čakavskog sabora, Lovran, 2014.

Autorica je s poetskom skromnošću poštovala zahtjevnu formu metričke osobitosti haikua, koji u ovoj zbirci donose osebujnost poetskih slika u zgusnutosti zbivanja: „Zgor mora galeb, / zgor galeba nebo, / pun oblak dažja“; „Dih mažurani / z vrećice okol vrata / mladost dozivlje“; „Zlatna palenta. / Teplo sunce sred stola. / Diši sitina“.

Autoričino umijeće pisanja iznjedrilo je osebujni čakavski idiom koji živi sam po sebi i sobom. Inspiriran odabranim, pravim riječima haiku-stih razmiče poetsku sliku kojoj se ništa ne može dodati, jer je svaki put nova.

Posebnost su zbirke posljednja dva ciklusa, Prsti išću tvoj obraz i Puhni va uzal. U prvom ciklusu razvija se fenomen ljubavi do uznesenosti: od iščekivanja i pritajene žudnje do smiraja. „Spod klobuka jas / I jubav rashitana / spod oblaka“; „Gola do duši. / Po mavrice ću ti prit / dihon oprana“; „Molin i klečin. / Zaspin s imenom Božjem / namesto s tobun“; „Škurinu taren. / Obrazi da ti vidin. / Srce me stišće.“ Ciklus Puhni va uzal samosvojna je lirska sintagma koja ironijskim odmakom upućuje na mudrost i gorko iskustvo života i smrti, kad se čini da su svi napori, sva htijenja uzaludna: „Za oblak bin se / trdo zubi ćapala. / I š njin pobegla“; „Ti sam. Jas sama. / Zmed nas črna samina. / Črn život zdubal“; „Pod vedren nebon / rasušila se jubav. / Puhni va uzal.“

 Autorica haiku-stihova u kojima čakavski idiom odzvanja osebujno i bogato, približivši se stvaralačkom ljepotom književnom standardu hrvatskoga jezika, objavila je ove knjige na čakavskom: Liburnijski luštrin, 2005, Senjali od zlata, 2006, Dve suzi smeha, 2010. U podlistku Beseda Novoga lista promicala je čakavštinu, kojoj je stvaralački odana. Predgovor pjesnikinje Eveline Rudan vrijedan je prilog ovoj čakavskoj zbirci.