Kroničarka iskonske Slavonije

Spomen-ploča hrvatskoj književnici Mari Švel-Gamiršek na Marulićevu trgu 13 u Zagrebu, nadomak niza velebnih zdanja u kojima se čuva i njeguje hrvatska umjetnost, kultura i znanost, svečano je otkrivena 12. travnja. Ploču su u povodu 115. godišnjice književničina rođenja na zgradu u kojoj je živjela postavili Matica hrvatska, Društvo hrvatskih književnika i Kršćanska sadašnjost, a otkrio ju je predsjednik DHK-a Božidar Petrač. Uz potomke zaslužne književnice i ostale okupljene otkrivanju su prisustvovali predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović i književna povjesničarka Katica Čorkalo Jemrić, koja je izrekla prigodno slovo o liku i djelu Mare Švel-Gamiršek.

Katica Čorkalo Jemrić  / Snimila Vesna Zednik

„Nerazlučivo i plodotvorno trojstvo zemlje, čovjeka i šume opisala je naša književnica na svoj neposredan način, s mnogo topline i istančana razumijevanja za osobitost podneblja i ljudi“, kazala je apostrofiravši tri njezine najvažnije knjige: kronikalnu prozu Šuma i Šokci (1940), zbirku pripovijedaka Portreti nepoznatih žena (1942) i roman Hrast (1942), koje je redom objavila Matica hrvatska. Dodala je da je književnica u njima oštrim okom promatrača registrirala burne društvene procese i mijene, svjedočeći kako se u mukama rađa nova Slavonija, s novim licem, pateći što njezini ljudi stradaju kao nemoćne žrtve i što ih je sve više na grobljima, a sve manje po selima. „Na vlastite je oči vidjela kako propada i izumire stara Slavonija, kako kuće ostaju prazne i kupuju ih stranci, duboko svjesna da se staro i prošlo neće vratiti. No isto je tako znala da ostaje zemlja kao najvredniji kapital, i tom je činjenicom hrabrila svoje pokolebane, nepravdama izvrgnute Slavonce. Željela je svojoj domovini vrijedne i djelotvorne pojedince, koji će u narodu imati preobrazbenu i ozdravljujuću ulogu, te usrdno pozivala na povratak k zemlji, bez koje nema opstanka“, rekla je Katica Čorkalo Jemrić.

Književnost Mare Švel-Gamiršek nastavlja se na tematiku krvi i nagona Josipa i Ivana Kozarca, a na formalnom planu realističko pripovijedanje obogaćeno je lirskim dionicama. U vrijeme komunističkoga režima književno djelo Mare Švel-Gamiršek bilo je prešućivano, da bi potonućem jugoslavenske ideologije dobilo na cijeni, prije svega zbog autentične slike hrvatskih krajeva koje zagovara, tražeći vraćanje korijenima, domu i obitelji, radinosti i marljivosti, poštenju i čestitosti, tradiciji i običajima, naglasila je Jemrićeva i dodala da se usto podrazumijeva čuvanje egzistencijalnih dobara, zemlje, šuma i voda, briga za mladež i stare, nemoćne i bolesne. Posebno su dojmljivi njezini portreti seoskih žena, plahih djevojaka i raskošnih ljepotica, sjetnih bakica i brižnih majki, samosvjesnih udovica i marljivih supruga – stupova i čuvarica obiteljskoga doma, koje je Mara Švel-Gamir­šek s posebnom ljubavlju ocrtavala.