Duboka proživljenost

Dubrovački je simfonijski orkestar u 2016. već održao više koncerata povezanih s nekim prigodnim datumom, tradicijom ili proslavom. Prisjetimo se Novogodišnjega koncerta, zatim onih oko Feste sv. Vlaha, nastupa s učenicima Umjetničke škole Luke Sorkočevića, s polaznicima Međunarodnoga seminara orkestralnog dirigiranja koji je vodio maestro Uroš Lajovic te sudjelovanja na praizvedbi opere Diva Grabovčeva don Dragana Filipovića u suradnji s mahom mostarskim umjetnicima. A trijumfalan početak orkestralne sezone sa solistima koja će završiti dva dana prije svečanog otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara zasluga je klavirista Aljoše Jurinića.

Aljoša Jurinić i maestro Campestrini po završetku koncerta  / Snimila Renata Roman

Dubrovačka publika već je imala niz susreta s Aljošom Jurinićem na državnim natjecanjima, na kojima bi redovito pobjeđivao, pa bi mu visoki plasman osigurao sviranje na završnom koncertu. Osim toga, Jurinić je dolazio u Dubrovnik i na međunarodne seminare, koji su redovito imali i javne produkcije u Kneževu dvoru, te smo njegov rad i razvoj mogli pomno pratiti. Aljoša Jurinić je 1. travnja prvi put nastupao s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom i austrijskim dirigentom Christophom Campestrinijem, čestim i rado viđenim gostom Dubrovnika. Nažalost, taj je koncert održan u tvrđavi Revelin, odnosno njezinoj trećini koja se u zimskoj sezoni rabi za orkestralne nastupe. Naime, riječ je o prostoru koji nije adekvatan za ovakva događanja: nije dovoljno prostran pa često mnogi zainteresirani koncert odslušaju na nogama, nije ni adekvatno osvijetljen, izvođači prolaze kroz publiku da bi došli do nepostojećega podija jer su glazbenici na istoj razini s u gledalištem, a akustika ne zadovoljava potrebe velikog izvođačkog sastava. Sad bismo mogli nastaviti s lamentacijom vezanom uz nepostojanje koncertne dvorane u Dubrovniku, ali uspješnost same izvedbe taj problem ostavlja za neku drugu prigodu.

Aljoša Jurinić nije svirao Chopina – kako se možda moglo očekivati – već Mozartov Koncert za klavir i orkestar u D-duru, br. 26 KV 537, zvan i Krunidbeni. Jurinićevo sviranje pokazalo je zaista osebujnu i tonsku i dinamičku paletu. Njegova duboka proživljenost bez ikakve zadrške plijenila je pozornost u svakom trenutku, a posebno ukrasi u čudesnim pianissimima koji su sezali do granice čujnosti. Jurinić je svirao razgovijetno i jasno pa je logično i muzikalno vođenje fraza i svakoga detalja držalo nit pozornosti svakog slušatelja. A u izvedbi kadence u prvom stavku, Allegru, Aljoša Jurinić kao da je istovremeno i interpretirao i stvarao glazbu, pa su ti trenuci još više produbili snažan dojam njegova nastupa. Valja napomenuti da je Jurinić imao i tu sreću što je koncertom dirigirao Campestrini, vrsni poznavatelj stila i Mozartova opusa. Stoga se prožimanje solističke i orkestralne dionice odvijalo nevjerojatno opuštenom lakoćom.

U drugom dijelu večeri također smo čuli skladbu koja davno nije bila na programu Dubrovačkoga simfonijskog orkestra, Petu simfoniju u d-molu, op. 107 zvanu Reformacijska Felixa Mendelssohna Bartholdija. Campestrini je svoj zadatak dobro obavio, iako su poneka puhačka suzvučja bila odveć prodorna. Za glazbeni dodatak orkestar je izveo Idilu Dubrovčanina Blagoja Berse, elegantno i prozračno. Ipak, večer je obilježilo maestralno sviranje Aljoše Jurinića. Stoga dobro zapamtimo datum njegova sljedećeg susreta s dubrovačkim slušateljima – 16. kolovoza u Kneževu dvoru na Dubrovačkim ljetnim igrama!