Velebno, ali nedorečeno

Veliki tjedan i Kristova muka oduvijek su umjetnicima bili bogata riznica nadahnuća za stvaralački rad. Kao i svake godine ususret najvećem kršćanskom blagdanu Uskrsu, zagrebačka publika ima priliku upoznati pomno odabrana, ponajviše hrvatska ostvarenja iz glazbe, književnosti, likovnosti i pučke tradicije u okviru festivala Pasionska baština. Njegovo ovogodišnje izdanje, jubilarno 25, donijelo je pregršt sadržaja, a jedan od posljednjih koncerata održao se u suradnji sa Zagrebačkom filharmonijom, kojoj su se pridružili Mješoviti zbor Ivan Goran Kovačić, Dječji zbor Zvjezdice te solisti mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović i tenor Dejan Maksimilijan Vrbančič.

Autor Anđelko Igrec kao dirigent

U utorak, 22. ožujka, na pozornici koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog okupio se velik broj izvođača u izvedbi Pashalnih slika Anđelka Igreca. Nagrađen Vjesnikovom nagradom Josip Štolcer Slavenski te nagradom Pasionske baštine, opsežan je to oratorij za soliste, mješoviti zbor, dječji zbor te velik simfonijski orkestar pojačan klavirom i orguljama, praizveden 2007, u povodu desete obljetnice uspostave Varaždinske biskupije. Igrec je djelo posvetio prvom varaždinskom biskupu mons. Marku Culeju, a snimka je zabilježena na diskografskom izdanju. Promatrajući djelo sa skladateljskog aspekta, jasno se uočava nekoliko uzora kao polazišnih odrednica. Jednostavnost i tradicija gregorijanskoga pjevanja svojevrsni je lajtmotiv cijelog oratorija. Polaznica je to koja pruža mnoge ekspresivne mogućnosti, kao i sâm sadržaj, no Igrecovo koketiranje s filmskom glazbom i prošlostoljetnim zvukovnim megalomanstvom u više navrata nije dosegnulo razinu individualnosti i dubine, stoga je cjelokupan dojam artificijelan.

Na praizvedbi, kao i na koncertu održanu u ovogodišnjem Velikom tjednu, izvedbom je ravnao Vladimir Kranjčević. Iako je njegovo nenadmašno iskustvo, kada su u pitanju velika vokalno-instrumentalna djela, uspješno pridonijelo usuglašavanju velikoga broja (profesionalnih, ali i amaterskih) glazbenika, ipak su detalji ostali neizrečeni. Pojedina ritamska i intonativna iskliznuća kod mješovitog zbora nisu smetala toliko koliko izostanak muziciranja. Mješoviti zbor Ivan Goran Kovačić – kojem je zborovođa Luka Vukšić, zvučao je vrlo homogeno, te je izvrsnom dikcijom solidno odradio ulogu pripovjedača teksta preuzeta iz psalama, evanđelja, poslanica i ordinarija mise. Također, slijedeći dirigentove upute nije izostajalo dinamičkih gradacija, pa je cjelokupni dojam bio uredna, no sterilna izvedba koja unatoč angažmanu nije uspjela stvoriti kontemplativno ozračje patnje i muke. Isti je bio slučaj i sa zborom Zvjezdice, koji su uvježbale Paulina Kelava Vidović i Mia Gazdović.

U tom je pogledu mnogo bolja bila Dubravka Šeparović Mušović, odnedavno nacionalna prvakinja HNK-a. Premda slabije dikcije, njezin je nastup bio vrlo nadahnut, a tamna boja i pomalo vagnerijanska manira iz oratorija su izvukli ono najbolje. Njegov sadržaj podijeljen u prolog i četiri dijela (Muka, Jaganjac, Zahvalna gozba i Euharistija naroda), kojem slijedi epilog, mreža je pojedinih sastavnica od kojih svaka funkcionira tek poduprta ostalima. Moglo se to čuti u lijepim zapjevima tenora Dejana Maksimilijana Vrbančiča i mješovitoga zbora te zbora Zvjezdice, ali i kratkog, ali efektnog ulomka Čopor pasa, gdje su solistu skladno korespondirali izvrsni limeni puhači. Orkestar je bio u dobroj formi, a treba pohvaliti lijepe nastupe Mirjam Lučev Debanić na harfi te Pavla Mašića za orguljama i glasovirom. Skladatelj je veliku ulogu povjerio udaraljkaškoj sekciji, dok su gudači imali naizgled jednostavnu ulogu stvaranja atmosfere koju su pomnim osluškivanjem i usuglašavanjem s ostatkom orkestra izveli vrlo suptilno, pridonoseći uspješnosti izvedbe.