Neuspješan pokušaj spajanja Mahlera i elektronike

Kuća za ljude i umjetnost Lauba od sama je otvaranja privlačan prostor za razne aktivnosti koje ne uključuju samo umjetnička zbivanja već i razne proslave obljetnica ili neke druge komercijalne sadržaje. Ogoljeni zidovi od opeke s vidljivim konstrukcijskim elementima, kao što su glomazne nosive konstrukcije, prostoru daju pomodan industrijski vizualni doživljaj. Iako su se u tome prostoru dosad održavali poneki koncerti, u sezoni 2015/16. Ansambl Cantus odlučio je svoje koncerte premjestiti iz Male dvorane Lisinski u Kuću za ljude i umjetnost Lauba, iako je prvi koncert u sezoni bio održan u Koncertnoj dvorani Blagoja Berse na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Akustika koju je prostor Laube ponudio Cantusu pokazala se i više nego prikladnom, štoviše, unatoč golemu praznom prostoru komorni ansambl itekako se dobro uklopio u ono što mu je takav prostor mogao ponuditi. Zanimljivo je bilo i da je, možda zbog Laube kao prostora, a možda i programa, interes publike bio velik. Cantusov koncert obogatilo je i oblikovanje svjetla Bojana Gagića, koje se dobro uklopilo u ambijent kao i u atmosferu glazbe koja je bila izvođena.

Cantusovi instrumentalisti pokazali su se kao vrlo dobri solisti / Snimio Vedran Metelko

Drugi ovosezonski Cantusov koncert bio je u potpunosti posvećen Četvrtoj simfoniji u G-duru Gustava Mahlera u obradi Klausa Simona za ansambl ili komorni orkestar. Mahlerov skladateljski izričaj u simfonijama neodvojiv je od masivnog orkestra čiji bogati timbralni spektar Mahler koristi na najrazličitije načne. Stoga je uvijek zanimljivo vidjeti što može ponuditi prijenos simfonijskoga djela ovih dimenzija u znatno manje izvođačko tijelo kao što je komorni ansambl. Obrada Klausa Simona ima zanimljiv pristup, s obzirom na to da je obrađivač djelo priredio u duhu Schönbergova Društva za privatne glazbene izvedbe. Domišljata i vješta obrada poslužila je Cantusu da se instrumentalisti pokažu kao vrlo dobri solisti. Sigurna ruka dirigenta Ivana Josipa Skendera pouzdano je ansambl vodila zahtjevnom partiturom koju je skladatelj obogatio brojnim referencijama na nešto ranije točke vlastitoga opusa. U posljednjem stavku ansamblu se pridružila odlična sopranistica Ivana Lazar, čiji se kristalno jasan glas vrlo dobro uklopio uz sviranje komornoga ansambla i bez problema ispunio prazni prostor Laube. Tekst Mahlerove pjesme Das himmlische Leben (Nebeski život) sopranistica je donijela uz vrlo precizan izgovor.

Ivana Lazar

Ansamblu Cantus, posvećenu izvođenju suvremene glazbe u najširem značenju te sintagme, na koncertu se pridružio austrijski elektroničar Christian Fennesz (poznat i jednostavno kao Fennesz). Odlika njegova stila jest korištenje električne gitare i prijenosnoga računala, što je bio slučaj i na ovome zagrebačkom koncertu. Fenneszove intervencije u Mahlerovu partituru pojavile su se tek pri kraju trećega stavka, da bi se po njegovu završetku pretvorile u solistički nastup u kojem je Christian Fennesz računalno manipulirao snimljenim materijalima. U njima se, osim njegova sviranja električne gitare, pojavljuju i citati Mahlerova opusa, među kojima je najprepoznatljiviji bio ulomak Veni, Creator Spiritus iz prvoga stavka velike Osme simfonije. Unatoč citatima, nastup Christiana Fennesza u početku se doimao zanimljivim, no tijekom solističkoga nastupa postao je blijed i jednoličan, da bi na samu kraju, u četvrtome stavku, sa sitnim intervencijama postao i suvišan.

Unatoč neuspješnom pokušaju spajanja Mahlera i elektronike, svakako je bilo osvježavajuće čuti zanimljivu obradu Mahlerove simfonije u izvedbi pouzdanih članova Ansambla Cantus pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera.